Slikar i rat - Stefan Hertmans

Prekrasna obiteljska saga uronjena u mir i povijest. „Slikar i rat“ je hommage jednom djedu i rezultat proučavanja obiteljske povijesti kroz  dnevnike i bilješke koje je flamanskom piscu Stefanu Hertmansu nakon smrti ostavio njegov djed, Urbain Martien. Djed nije „običan djed“ već zanimljiva osoba – slikar, zaljubljenik u umjetnost, vojnik i čovjek koji je nakon tri ranjavanja preživio Prvi svjetski rat te nakon strašnih ratnih iskustava do kraja života živio skromno i samozatajno. Pitate se što je tu toliko zanimljivo? Ni ja vam to ne znam objasniti, ali znam da me je  knjiga začarala već nakon prvih par stranica. Istovremeno me ova knjiga neodoljivo podsjeća na „Stonera“ koji ima sličnu čarobnu privlačnost romana koji se voli i ne zaboravlja a čiji sadržaj ne čine senzacionalni događaji ili tajne.  Kao i „Stoner“ i ovo je roman o životu, ljubavi, umjetnosti, obitelji, nemoći i poniznosti. „Sve možeš ako želiš “ rekao je djed svom unuku Stefanu, iz svoje udobne fotelje i s tom jednostavnom a istinitom rečenicom postao je junak unukova djetinjstva. No pravu snagu djedovog duha unuk počinje shvaćati i spoznavati tek nakon njegove smrti i nakon što je pročitao njegove dnevničke bilješke koje mu je ovaj ostavio u nasljedstvo. Stefanu je trebalo neko vrijeme da odluči što će učiniti s tim zapisima i obiteljskim sjećanjima. Nakon mnogo godina promišljanja i slijeganja utisaka, odlučio je oživjeti sliku jednog prošlog vremena, pokazujući nam kako su živjeli, ljubili, sanjali, i razmišljali naši preci, ljudi koji su nas donijeli na svijet i zahvaljujući kojima smo sada ovdje. Razmišljate li ikada o njima? Ja često. Čak i imam slične dnevničke  zapise svojeg pradjeda. Volim ih čitati, proučavati i zamišljati kako su nekada živjeli i jesu li ih morili isti problemi i jesu li se i koliko „tješili“ ljubavlju. Stefanova knjiga podijeljena je u tri dijela. Iz prvog dijela saznajemo kakvo je djetinjstvo imao junak Stefanovog djetinjstva, djed - Urbain Martien. Tko su mu bili otac i majka? Koliko su imali prisan i nježan odnos? Saznajemo i koliko je život krajem 19. stoljeća  bio težak i skroman. Nije bilo antibiotika, cjepiva i mnogih izuma. Trebalo je preživjeti neimaštinu, bolesti i opasnosti. Urbainov je otac, Stefanov pradjed, bio siromašan slikar freski i jedva je prehranjivao svoju obitelj. Umro je mlad i ostavio udovicu Celine da prehranjuje petero male djece. Trinaestogodišnji Urbain jako pati zbog smrti oca, ali mora prihvatiti posao u stričevoj kovačnici. Paralelno razvija strast prema crtanju i uvijek miješa očeve boje kako bi se barem malo utješio i odmaknuo od grube svakodnevice. U drugom dijelu pratimo Urbainov odlazak u Prvi svjetski rat, na prvu liniju fronte. Urbain je očajan i potpuno svjestan besmisla ratovanja. Zahvaljujući strpljivosti i srčanosti ubrzo postaje ljubimac regimente iako je samo običan narednik. Tri puta je teže ranjavan i tri puta se vratio u rovove. Zamrzio je te užasne dane rata u kojima osim smrti, krvi i opasnosti mora prihvatiti užasnu realnost – a ona je puna štakora, ušiju, blata, smrdljivih uniformi, natečenih stopala, umirućih drugova, rojeva komaraca i svaodnevnog gledanja smrti u oči. Jedinu utjehu mu je pružalo crtanje. Da, u rovovima za vrijeme dugih i besmislenih čekanja napada vadio je komadić papira i ugljena. Time je zabavljao i svoje suborce. Slikar je postao vojnik, ali se i taj vojnik u njemu povremeno pretvarao u slikara. Možda ga je upravo to održalo na životu. Kući se vraća prerano ostario, pun frustracija i fatalistički raspoložen. Nalazi svoju obitelj demoraliziranu, ratom iscrpljenu. Na sve strane vidi razdor, zavist, pljačku, izdaju dok novine ushićeno pišu o divnom miru. Nakon ratovanja i tolike patnje dolazi vrijeme za ljubav. Ona bi jedino mogla zacijeliti sve te silne i otvorene rane. U  trećem dijelu vojnik ponovno postaje slikar. Ubrzo se preko ušiju  zaljubljuje u prekrasnu i vatrenu Mariju Emeliju. Vjenčaju se, ali Marija Emelija je slabog zdravlja i za nju je kobna španjolska gripa. Urbain je potpuno slomljen. Utjehu nalazi u dubokoj privrženosti Marijinoj sestri Gabrielli s kojom ubrzo sklapa brak te dobivaju svoje jedino dijete – vedru i poslušnu djevojčicu koja će kasnije roditi autora ovog romana. U posljednjem dijelu knjige saznajemo kako je to provesti cijeli život pokraj sestre svoje najveće ljubavi. Plaha i sramežljiva Gabrielle Urbainu je uskraćivala intimnost a on je to ponizno prihvaćao. Bez obzira na sve, obožavao ju je a te slike ljubavi upijao je i mali Stefan. Urbain je u svojim najboljim muškim godinama prolazio kroz mnoge psihičke krize jer je rat svakako ostavio tragove i danas bi mogli reći da je patio od PTSP-a. Prerano umirovljen dane je provodio slikajući što mu je predstavljano jedinu i konstantnu utjehu. Zanimljivo je da nije naslikao niti jedan ratni prizor, a bilo ih sigurno na tisuće. I to onih najokrutnijih. Svjedok užasa rata uvijek je slikao prizore iz svojih šetnji, prirodu, svoje najmilije i svoj dom - najljepše prizore mira, možda nama nevidljive čime nam Hertmans skreće pažju kako smo svakodnevno okruženi mnogim ljepotama koje ne primjećujemo. Nakon svega proživljenog Stefanov djed je usvojio divnu osobinu visoke starosti. Svakoga je dana osjetio neobjašnjivu radost zbog činjenice da je još uvijek živ, da može sudjelovati u nečemu što njega daleko nadmašuje i što ga očito nosi. Tek pred kraj života postao je bezbrižno sretan. I na kraju - nemojte ni pomisliti da je ovo tužan roman. Nikako! Upravo suprotno! Ovo je priča o ljubavi, neodustajanju, nadahnuću i zahvalnosti. Sviđa mi se i što sam ovim romanom putovala po Belgiji i njenim gradovima draguljima - Gent, Brugge, kao i njenom umirujućom prirodom. Nisam se do sada imala prilike družiti s flamanskim piscem i flamanskom kulturom. Izdavač: Fraktura Knjigu možete kupiti ovjde: https://fraktura.hr/knjige/product.aspx?p=3171   Stefan Hertmans (1951.) nagrađivani je pjesnik, romanopisac i esejist, dobitnik niza nagrada. Njegov šesti roman “Slikar i rat” (2013.) osvojio je književnu nagradu AKO 2014. i Flamansku nagradu za književnost te je ušao u uži izbor za književnu nagradu Libris, belgijsku nagradu De Gouden Boekenuil i Davidsfonds History Prize. Roman je preveden na šesnaest jezika. Na hrvatskome je upravo objavljen u izdanju Frakture i prijevodu s nizozemskog Romane Perečinec. Ovogodišnje, četvrto izdanje Festivala svjetske književnosti (FSK) ugostilo je i genijalnog Hertmansa. [caption id="attachment_6767" align="aligncenter" width="503"] foto HINA / Michiel Hendryckx / Promotivna fotografija / mm[/caption]