Sisi – Allison Pataki - Najljepša i najtužnija kraljica i carica svijeta nas vodi u svijet raskoši, prosperiteta, prevrata, intriga, umjetnosti, ljubavi i mržnje.

Knjiga koju ne možete ispustiti iz ruku.  Na trenutke mi se činilo kao da je Sisi pored mene. Kao da mi želi još toliko toga ispričati.  Zato sam valjda i bila toliko oduševljena nedavnim posjetom Beču gdje sam isključivo obilazila mjesta gdje se i ona najviše zadržavala.  Nakon čitanja ove knjige želite još detalja i priča. Na trenutke sam željela  biti Sisi, a onda sam se  brzo otrijeznila i shvatila  koliku slobodu življenja uživam.  Potpuno zanosna priča o stvarnom životu plemstva koje je prije 150 godina vladalo Europom, i našim dijelom svijeta. Jer Sisi je naučila hrvatski i bila i hrvatska kraljica. Fascinira i činjenica da je ova odlična romansirana biografija o najljepšoj vladarici ikada – Elizabeti od Austrije, od milja zvanom Sisi, nastala na temelju stvarnih događaja i činjenica. Kroz zavodljiv opis Sisi, ali i njenog zanimljivog i bogatog života, autorica Allison Pataki vodi nas kroz zanimljive povijesne događaje koje nikoga, do dana današnjeg nisu ostavile ravnodušnima, poput (samo)ubojstva prijestolonasljednika Rudolfa ("afera Mayerling") i sloma Sisinog bratića, ludog  kralja Ludwiga II kojeg su našli utopljenog u jezeru na njegovom predivnom imanju, dok je njegov liječnik bio zatučen i utopljen pored njega. Obje se nasilne smrti i danas pokušavaju rasvijetliti i više-manje je jasno da su i Rudolphova smrt s Marie von Vetserom u lovačkom dvorcu Mayerling i Ludwigovo utapljanje nerazjašnjena ubojstva i događaji s puno prije „odigranim“ razlozima. Kroz roman „Sisi“ saznajemo ponešto i o caričinom neslavnom susretu s engleskom kraljicom Victorijom, državničkim susretima s kraljicom Eugenijom, njemačkim carem Wilhelmom, carom Aleksandrom II, Edwardom VII, iranskim šahom i grofom Spencerom – kojeg su zvali crveni grof zbog riđe brade, praprapradjedom  Diane Spencer (Lady Di) – u čijeg se (kraljevskog) konjušara i vrsnog sportaša,  kapetana  Baya Middletona  Sisi bezglavo zaljubila. Kad se on ipak oženio, Sisi više nikada nije išla u lov. Kad je na jahanju slomio vrat u njegovom su džepu našli medalju koju mu je Sisi dala, no nikad nije pronađen prsten. Sve uspomene i pisma bijesna je udovica uništila. Sisi je bila više nego li lijepa okrunjena glava, a u  zanimljivom i u Europi politički burnom vremenu svjedočila je mnogim događajima. Ne samo političkim nego i onim na području umjetnosti, znanosti i arhitekture. U to vrijeme su na dvoru bili stalni gosti i cijenjeni umjetnici – carski skladatelj Strauss, mlađahni slikar Gustav Klimt, mladi liječnik Sigmund Freud sa svojim revoluionarnim tezama. Koje „ludo“ doba!!!! Sisi su zvali „vilinskom princezom“ i doista, ona kao da i nije bila s ovoga svijeta. Bila je prelijepa, posebna, širokih pogleda, slobodnoga duha, nezaustavljiva, neovisna i kontroverzna. To se da iščitati iz svakog retka ove priče. No recimo ukratko malo više o Sisi. Rođena je 24.12.  1837. u Munchenu u obitelji bavarskog vojvode Maximiliana i princeze Ludovike, polusestre bavarskog kralja Ludwiga I. kao Elisabeth Amalie Eugenie. Obiteljski  joj je dom bio dvorac Possenhofen udaljen od dvorskog protokola gdje je Sisi, kako su je kod kuće zvali, odrastala slobodno i bez stege pa je Sisi više vremena provodila jašući u prirodi nego li za knjigom. Sisi se za Franza Josepha, Franju Josipa udala kao šesnaestogodišnjakinja iako su bile dogovorene zaruke Franza i Sisine starije sestre Helene, Néné. Stara je carica željela da se njezin sin oženi radije nećakinjom nego nekom nepoznatom djevojkom. Kako je carica Sophie bila „jedini muškarac u Hofburgu“ nije ni pomislila da je sin neće poslušati. Ali, kad je Franz ugledao Sisi potpuno ga je očarala ta mlada, vesela, prelijepa i iskrena djevojka i zaista su se zaljubili i vjenčali iz ljubavi. No ono s čime Sisi nije računala bio  je izuzetno strog protokol, španjolski - Spanisches Hofzeremoniell, koji je vladao na austrijskom dvoru. Sisi koja je bila plaha, sramežljiva i introvert, odgajana slobodno sad se morala povinovati milijunima pravila. U samo nekoliko tjedana počela je kašljati, imati napadaje panike, a prva trudnoća nije pomogla. Rodila je deset mjeseci nakon vjenčanja djevojčicu Sophie, ali u majčinstvu nije mogla uživati. Baka Sophie je uzela malenu, nazvala je po sebi i nije dozvoljavala Sisi ni da kćer doji ni da se ikako brine za nju. Rodila je i Giselu, ali i nju je baka oduzela. Sophie je, da stvar bude gora, umrla je od groznice u drugoj godini života: djevojčice su dobile, vjerojatno, tifus, no Sophie je podlegla. Dok nije ispunila carsku dužnost i rodila prijestolonaslijedika Rudolfa Sisi  je bila izložena mobingu, kako bismo to danas nazvali.  Pamflet koji je našla na stolu monstruzna je tvorevina koja jasno daje Sisi na znanje da ne rodi li potomka, na austrijskom dvoru nije dobrodošla. No kad je rodila Rudija, nije se ništa promijenilo jer je i Giselu i Rudolfa,  Franzova majka, stroga i moćna Sophia odmah oduzela. Nije se staroj dopalo što je Franz Jospeh poslušao Sisi i po jednom talijanskom političkom pitanju a ni po pitanju Mađarske. Jer  Sisi se u Mađarsku, koja je na prvu zavoljela tu prelijepu mladu ženu, zaljubila. Austrijski dvor, neprijateljski nastrojeni velikaši, svekrva i uvijek ozbiljan i zaposlen muž, carski protokol i oduzimanje djece slomili su Sisi i odveli je u depresiju. Izgubiti troje djece bio je strašan šok, osobito djevojci koja nije odgajana za dvor. Nije si mogla oprostiti svoju slabost i popuštanje (zapravo mladost i neiskustvo) da ne sudjeluje u odgoju svoje voljene djece. Osjećala je neizmjernu krivnju što im nije mogla dati ljubav i nježnost koju je željela. Sve je to nastojala nadoknaditi s četvrtim djetetom – djevojčicom Marie Valerie  s kojom je stalno bila u bijegu, daleko od Beča, protokola, formalnosti i strogoće. Zato je preselila u Mađarsku,  na imanju Gödöllő.  Često je boravila u Engleskoj, kao i u domu u Bavarskoj.  Kasnije će joj dom biti i na otoku Krfu. Bila je strastvena jahačica te je najviše uživala u lovu i prirodi jašući u društvu najšarmantnijih muškaraca koji su joj se divili i udvarali. Sisi je naime bila najbolja jahačica tadašnjeg svijeta. Ona je žudjela za slobodom, za  ljubavlju, pažnjom i umjetnošću te je svoje trenutke sreće rijetko uspijevala ostvariti. Naravno da se na bečki dvor vraćala onoliko koliko su to njene državničke obaveze zahtijevale i time uspijevala održati  prividnu sliku skladnog carskog para. Iako se naveliko šuškalo da je cara koji je radoholičarski provodio vrijeme s ministrima i kabinetom,  ostavila. No, iako zaljubljen u Sisi on je često utjehe tražio (i nalazio) u naručjima žena. Misli se da je i Sisi imala nekoliko ljubavnika, gotovo sigurno je jedan od njih bio grof  Gyula Andrássy koji će kasnije biti prvi premijer Mađarske. Sisi je bila, za tadašnje pojmove visoka (172 cm) i uvijek je imala oko 50 kilograma. Imala je tanašan struk i nakon gubitka djece i smrti Rudija nikad više nije odjenula ni jednu boju osim crne. Vježbala bi, imala je posebne tretmane za čuvanje svoje legendarne ljepote, bojala se i prezirala debele ljude. Među prvima je odbacila kolute ispod haljine, nikad nije nosila podsuknje, u svakom je dvorcu imala sprave za vježbanje... Za Sisi je najveći i prijeloman trenutak, kao odrasle žene, bila smrt Rudija. Upala je u ponor tuge iz kojeg se nije mogla izvući. U nekoliko godina umrli su Rudi, otac, sestra i mama, pa Gyula Andrassy, „posljednji i jedini prijatelj.“ Ovaj roman opisuje to doba – Sisi je u Mađarskoj i zbog jednog pisma vraća se na dvor. Vraća se u ono od čega je pobjegla – dvor pun zavisti,ogovaranja, zlobnih i loših ludi, u hodnike prepune ljubomore u kojima iza svake sjene vreba opasnost. Istovremeno se svijet mijenja i veliko carstvo moglo bi se urušiti. Može li i hoće li Sisi zaboraviti mađarske ravnice i prijatelje, može li okupiti i spasiti svoju obitelj, spasiti monarhiju, sjesti na prijestolje sa svojim mužem i zadobiti ljubav naroda? I na kraju, može li spasiti samu sebe? Kad čitate knjigu o ženi koja je imala, barem nama tako izgleda, sve – ljepotu, moć, utjecaj, bogatstvo i privilegije, ženu koja nije brinula o svakodnevnim problemima a opet, imala je toliko muka, morate se zapitati biste li se zaista voljeli roditi kao princeza? Mnogo, mnogo godina kasnije jedna će engleska princeza ponoviti Sisinu sudbinu. Vilinska princeza koju su zvali i kraljicom srdaca, dobit će nasljednicu u Diani. Obje se nisu željele povinovati strogom protokolu, obje su bježale s dvora, Sisi se odmaknula od stola i postelje, a Diana razvela. Obje su u životu imale mnogo više tuge nego li radosti. Obje su bile mršave, visoke, i patile od poremećaja prehrane i napada panike. Moramo se i pitati, nije li suludo da su najpoštovaniji svjetski carevi, kraljevi, političari, unatoč svoj moći koju su imali i u kojoj su mogli uživati, svojevoljno živjeli  zatočeni, okovani protokolom, etiketom i stoljetnim tradicijama? Franz Joseph bio je poznati tradicionalist koji se nije želio mijenjati (to bi sve promijenio Franz Ferdinand da ga nije ubio sušičavi terorist Princip)  a Sisi se u tom svijetu teško snalazila i nije se dobro osjećala. Nije mu pripadala. Nitko u njezinoj blizini nije shvaćao njezin nespokoj, potrebu da pobjegne u prirodu i satima hoda, želju da provodi večeri sama, čitajući Heineovu turobnu poeziju ili razgovarajući sa svojim dvorskim pratiljama umjesto da s mužem, ode na još jednu državničku dosadnu večeru ili koncert. Sisi i Franjo Josip bili su dva dijametralno suprotna ljuska bića, a bili su više od 40 godina u braku. Kako je to moguće? Nije bilo razvoda. Razvod se nije dozvolio ni Rudiju, ni ijednom rođaku, Car Franjo  je gospodario životima i smrtima. Osim toga, krut i vojničkoga duha, Franz je Sisi smatrao pretjerano osjetljivom i kompliciranom, a ona je život s njim doživljavala kao nezanimljiv i bolno težak. Franz bi Sisi  optuživao što sanjari i izbjegava stvarnost, a Sisi nije mogla razumjeti kako on može živjeti s tako malo mašte i znatiželje i kako podnosi cijeli dan biti zatrpan papirima i, okružen ministrima, satima raspravljati o državničkim poslovima i stalno odlaziti na službene večere. Svoje zajedničke godine proveli su nesretni i neusklađeni - Sisi je žudjela za drugačijim, duhovnijim i mirnijim životom. Većinu zajedničkog života Sisi mu je bila samo družica. Plamena u njenom srcu je davno nestalo. Iskra koja joj je tijelom ispunjavala požuda  nestao je već na samom početku. Sisi je tako ostala carica-lutalica, za života žena ovijena mitom ljepote i tajanstvenosti, žena u bijegu od ljudi koji su je prisilili da ostavi djecu i odmakne se u strau dok su oni uređivali njezin život. Ona je na kraju krajeva bila dijete kad su je odveli na dvor i kad je, zaljubljena prvi puta u žvot zakoračila u svijet u kojem teško prežive i mnogo otporniji, tvrđi i snažniji. Zato se Sisi ne može zamjeriti mnogo toga što bismo danas mogli zamjeriti modernoj ženi – ona se pokušava izboriti za svoju djecu, za svoje mjesto, svoj komadić plavog neba, ona nema mnogo aseva u rukavu, nema oružja, nema prijatelja ni saveznika. Njena raspoloženja, nesigurnost, odustajanja i borbe rezultat su udaje za cara za što nikada nije bila pripremana ni odgajana. Ipak,ona pokušava spasiti najvažnija bića – djecu, ali u raskošnim habsburškim odajama i hodnicima koji su mračno i opasno mjesto i u kojima vladaju jedinstvena pravila kao da je sklopljena urota da Sisi s dvora neće samo tako otići... Na kraju su me šokirale okolnosti koje su dovele do toga da Sisi napusti ovaj  svijet. Je li slučajnost da su i ona i princeza Diana na nasilan način morale otići. Obje su bile buntovne i obje su uklonjene. Čitajući ovu knjigu ponovno sam potvrdila da ništa na ovom svijetu nije slučajno i izdvojeno. Svi smo povezani nevidljivim nitima sudbine. Sisi je rođena na Badnjak (24.12) kao i ja. To mi je posebno drag detalj. I ona je svaku Badnju večer uz obitelj prvenstveno slavila svoj rođendan. Tako je i kod nas. Nikada neću zaboraviti ovu priču. Sisi je zarobila i moje srce, kao i mnoga do sada. Amerikanka Allison Pataki novinarka je i književnica specijalizirana za povijesne teme. Rođena je u New Yorku, a otac je bio 53. guverner države New York i republikanski predsjednički kandidat  na izborima 2016. Pravnik George Pataki.  Allison je na istraživanje i pisanje knjiga o austrijsko-mađarskoj carici Sisi, kraljici Hrvatske i Bohemije nagnala obiteljska povijest – pradjed Janos Pataki je Mađar koji je u Ameriku emigrirao 1908. i radio u tvornici šešira, a oženio je sunarodnjakinju, Erzsébet. Allison je završila studij engleskog jezika na Yaleu.  Hvala joj na ovako fenomenalnoj knjizi. Knjigu možete kupiti ovdje: https://shop.skolskaknjiga.hr/sisi.html