Schwarze Magnolie – Hyeonseo Lee (Kako sam pobjegla iz Sjeverne Koreje – izvještaj iz pakla)

Obožavam čitati autobiografije i istinite životne priče. Kako ih hrvatski izdavači slabo prevode i dovode u  Hrvatsku, preko amazon.de  naručila sam ovu napetu životnu priču na njemačkom i pročitala je u jednom dahu. Napisala ju je prekrasna mlada žena Hyeonseo Lee iz Sjeverne Koreje. Samo, Hyeonseo Lee nije njeno pravo ime, ali teško je i reći koje je njeno pravo ime i ima li ga uopće. Od kada je počela bježati iz Sjeverne Koreje morala je često mijenjati imena i na kraju, kada je dobila azil u Južnoj Koreji, izabrala je ovo. Bilo je to sedmo po redu. Zato se na engleskom tržištu ova knjiga zove „Djevojka sa sedam imena.“

 

Hyeonseo Lee je rođena i odrasla  u Sjevernoj Koreji, zemlje iz koje vijesti gotovo i ne prodiru prema van ali ne ulaze ni u zemlju. Barem ne prije debele cenzure.  Tamo već više od sedamdeset godina vlada nepojmljivi režim diktatora Kim Il Sunga i njegovog nasljednika Kim Jong Ila koji provode najbesmislenije metode vođenja jednog naroda i ubijanja za najmanju „po njima definiranu “ neposlušnost. Njih zapravo smatraju božanstvima jer su ispreli priče o rođenju (a svjedoke "normalnog" rođenja poubijali), izgradili su kult ličnosti koji prelazi s oca na sina i malo taj režim ima veze s ikojim. Počeo je kao komunizam ali je završio kao totalitarna diktatura koju je najbolji poznavatelj Sjeverne Koreje usporedio s ludilom nacizma i kultom koji je okruživao Hitlera.

Kao malena Hyeonseo je, kao i sva ostala djeca, mislila  da je njena domovina najbolja na planeti. Sve do one stravične gladi 1990-ih kada je počela propitivati što su njoj zapravo usadili u mozak. Njena je obitelj živjela blizu kineske granice pa je kao malena vjerovala da je njena zemlja najbolja na svijetu a vođa najdivniji čovjek. No polako su se počele događati stvari koje je dijete počelo primjećivati.

Naravno, nije znala da ljudi umiru od pothranjenosti, tuberkuloze, upale pluća, malarije, hepatitisa B pod normalno i da će tih tri godine gladi godišnje umrijeti 300 000 do 800 000 ljudi. Glad su zaustavile, barem donekle, ogromne donacije (najviše američke) jer je smrtnost djece bila - 60 posto.

Kao sedmogodišnja djevojčica nazočila je okrutnom javnom pogubljenju, počela je  često viđati leševe kako plutaju rijekom na granici Sjeverne Koreje s Kinom, leševe onih kojima bijeg nije uspio. U doba velike neimaštine i gladi (kada su ljudi doslovno umirali od gladi po cestama i ulicama) Hyeonseo ima 18 godina i donosi odluku – pobjeći će iz te svoje zatvorene zemlje koja ubija svoje ljude, njene sugrađane, prijatelje, obitelj... Odlučila se prebaciti sama preko rijeke  u susjednu Kinu i u tome uspjela iako nije imala pojma da 12 godina neće vidjeti svoju obitelj.  Pomoć i prvo utočište su joj pružili rodbina i očevi poslovni partneri.

Učila je kineski da bi se nekako uklopila istovremeno umirala od straha pri pomisli da će, sazna li vlast da je ona pobjegla, napasti njenu obitelj; majka i brat su ostali s „one strane“ i s njima je izgubila svaku vezu punih sedam godina.

U Sjevernoj Koreji stvari su jednostavne – prebijezi možda i uspiju pobjeći ali tada se režim okomi na preostalu obitelj. Slijedi uhićenje, mučenje, na kraju i javna egzekucija. Hyeonseo to shvaća – sazna li se da je pobjegla njena je obitelj vjerojatno na rubu smrti.

Kao ilegalni imigrant bez ikakvih dokumenta, prava i pomoći živjela je deset godina. Iako je bila u stalnom strahu da će je kineske vlasti pronaći, uhititi i deportirati osjećala se više slobodnom nego li u svojoj domovini. U Shanghaiju se i zaljubila, u zgodnog i obrazovanog  mladića koji je bio iz Južne Koreje i slijedeći srce odlučila je imigrirati u Južnu Koreju i tamo zatražiti azil. Nakon nekoliko ozbiljnih prepreka i peripetija u tome je i uspjela. Međutim njen dečko Kim nikada od svojih roditelja nije dobio „dozvolu“ da je oženi jer je Hyeonseo Lee bila za njih nedovoljno obrazovana i iz nižeg staleža.

Lee uspjeva stupiti u telefonski kontakt  sa svojom majkom i bratom. Glad, neimaština i teror su u Sjevernoj Koreji još gori. Njena je obitelj neprestno praćena i maltretirana. Lee odlučuje spasiti svoju obitelj i kreće na granicu s Kinom - po njih.  Ilegalno ih preko Kine, Laosa i Vjetnama pokušava prevesti u Južnu Koreju gdje će i oni zatražiti azil kako bi, svi zajedno, mogli živjeti kao obitelj. Taj bijeg se pretvara u krimi priču. Majku i brata su uhitili u Laosu i u tamošnjem zatvoru provode nekoliko mjeseci u nemogućim uvjetima. Pomoć joj pruža nepoznati bjelac iz Australije koji se tamo našao kao neki njihov „anđeo čuvar“. On joj daje bespovratni novac kako bi spasila obitelj iz zatvora.

Nakon mnogih peripetija na kraju majka i brat dobivaju potrebne papire i počinju svoj novi život u Seoulu.

Lee nikada nije imala prilike studirati i tek je s trideset godina uspjela upisati željeni fakultet. Upoznala je  Briana – simpatičnog Amerikanca i buknula je ljubav na prvi pogled. Lee dobiva poziv da održi predavanje na TED-u gdje su  vodeći svjetski mislioci i izvršitelji zamoljeni da govore o svojim životima u 18 minuta. Razgovori su kasnije dostupni besplatno na www.TED.com. Lee je imala priliku iznijeti strahote življenja pod sjevernokorejskim režimom i poteškoće koje imaju imigranti koji traže azil izvan Sjeverne Koreje. Njeno je izlaganje izazvalo veliko zanimanje iako nije tajna da je u jednoj od posljednjih komunističkih diktatura ljudski život ne znači mnogo. Više od pet milijuna ljudi pogledalo je njeno izlaganje kasnije na Internetu.

Međutim, i nakon dobivanja azila mnogi od tih ljudi imaju poteškoća s asimilacijom i prilagođavanjem u novim životnim okolnostima. Lee se često pitala tko su na kraju veći gubitnici. Oni koji su ostali ili oni koji su uspjeli pobjeći.

Danas Hyeonseo studira na sveučilištu u Južnoj Koreji, borac je za ljudska prava i aktivistkinja, i glasnogovornica zajednice izbjeglih Sjevernokorejanaca. Uspješno se bori za prava svojih sunarodnjaka u traženju azila i kasnijih prava na rad i dostojanstven život.  Brian je zaprosio Hyeonseo. Pred njom je puno svijetlija budućnost a njena borba se itekako isplatila.

 

Vrlo aktualna knjiga i tema jer upravo nas u zadnjih par tjedana preplavljuju rijeke imigranata iz raznih zemalja Azije i Afrike. Knjiga  je imala svjetsku premijeru u srpnju ove godine. Ovo je istinita priča o bijegu iz mraka na svjetlo, ali i o sazrijevanju, obrazovanju i ponovnom građenju života i to dva puta – jednom u Kini a drugi put u Južnoj Koreji. Snažna, hrabra i elokventna knjiga čini ove memoare pokazateljom pobjede duha.

Nadam se da će neki od izdavača prionuti na prevođenje i izdavanje knjige u Hrvatskoj. A do tada ako možete čitajte ovu priču na engleskom ili njemačkom.