Rob - Isaac Bashevis Singer - jedna od najljepših ljubavnih priča ikada.
Ako ste čitali i zavoljeli Stonera, zavoljet ćete i Roba tj. Jakova. Nevjerojatno me te dvije priče podsjećaju jedna na drugu, iako u stilu pisanja nobelovca Isaaca Bashevisa Singera ima puno više strasti, sočnosti, požude, magije i čarolije. Osim toga priče se događaju u dva potpuno različita vremena.
Stoner je elegantan, odmjeren, pomalo hladan. A Rob je magičan, čaroban, divlji i pun topline. I jedan i drugi pričajući priču unose u čitatelja svojevrsni nemir – neobjašnjivi nemir.
Singer nas vodi u Poljsku 17. stoljeća. Ruski kozaci maltretiraju i teroriziraju Židove (pobuna Kozaka u Poljsko-Litavskoj uniji ). Tako je i Jakov protjeran iz svog sela, a ženu i djecu su mu ubili. Poljski plemić Jan Bzik otkupio je Jakova i učinio ga svojim robom, a Jakov, dobar i miran kakav jest, prihvatio je bez prigovaranja nevolje koje mu je namjenila Providnost. Četiri godine je u brdima čuvao Bzikove krave bez molitvenog šala i remenja, bez obredne odjeće i molitvenika. Jedini znak da je Židov na njegovu tijelu bilo je što je obrezan.
Jakova je u brdima jedino posjećivala Bzikova kći, dvadesetpetogodišnja udovica Vanda noseći mu hranu i mlijeko. Nosila je suknju, govorila razumljivo i bila je vrijedna. Ljubav se rodila na prvi pogled. Problem je bio u tome što je Vanda bila kršćanka, a Jakov Židov. Svakodnevno je Jakov iščekivao Vandu, nedostajala mu je i jedva je savladavo čežnju za njom. Hoće li se njihova ljubav realizirati, ispuniti i kako će završiti pročitajte sami. Singer će vas sigurno očarati.
Singer itekako zna pričati o zaljubljivanju, ljubavi, strasti i požudi u nekom dijelu svijeta koje se čini kao da je na kraju svega. Ne nedostaje mu sočnih riječi za običan puk, za seljake, za plemiće i za žene. Vješto isprepliće dobro i zlo, propituje o sudbini, prihvaćanju života i smrti kao i utjehi vjere. Priča je puna kemije, čarolije i strasti. Pravi užitak. No ovo je istovremeno i priča o snazi vjere, o ulozi religije u našim životima, o tradiciji i magiji. Čitajući Singera upoznajete se sa Židovima, njihovim neobičnim vjerskim kao i životnim obredima i običajima. Jako zanimljivo i poučno.
Prvi puta sam Roba (kao i cijeli Singerov opus) čitala prije dvadeset i pet godina. Sjećam se da me se i tada jako dojmila ta ljubavna priča o zabranjenoj ljubavi kršćanke i Židova. Danas, s mojih 55 godina knjigu sam doživjela na drugačiji način. Ovakva remek-djela treba čitati u različitim životnim dobima. Ostavljaju nove i zrelije tragove.
Ovo klasično djelo svjetske književnosti na hrvatski jezik preveo je Zlatko Crnković. To mi je posebno draga činjenica.
Isaac Bashevis Singer židovski književnik poljskog porijekla i američke adrese. Rođen je u židovskoj obitelji 1902. godine u malom poljskom mjestu Radzymin kao Icek Hersz Zynger, a majčino je ime kasnije pretvorio u svoj pseudonim - Baszewis. Ubrzo s obitelj seli u Varšavu, gdje mu otac postaje rabinom. Kada je Njemačka 1915. okupirala Varšavu, život za Singerove postaje sve teži. Kako bi izbjegli glad i bijedu majka s Isaacom i mlađim bratom 1917. godine seli u Bilograj. U Bilograju Isaac živi do 1923. godine. U tom malom mjestu Isaac je odgajan u duhu židovske tradicije. Iako se bunio što je bio udaljen od Varšave i kuturnih zbivanja, kasnije će često pričati kako je upravo ondje našao duhovnu hranu koja će ga održavati do kraja života. Godine 1935. seli u Sjedinjenje Američke Države zbog prijetnje nacizma tek tamo, u novoj zemlji doživljava svoju punu afirmaciju. Iza ovoga prvoga romana slijedio je roman "Moskatovi". Ova obiteljska kronika tiskana je na engleskom jeziku 1950. godine. Na mene je ostavila poseban dojam. Ono što je kod Singera koji je Nobelovu nagradu za književnost dobio 1978. posebno je to što piše samo na jidišu. Umro je 1991.
Zato svakako čitajte Singera. Ima magično privlačan stil pisanja i prepričavanja.
