Rezalište – Igor Štiks

Nema veće istine od ove rečenice: "Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način" a tako započinje jedan od najvećih romana ikad, „Ana Karenjina“ Lava Tolstoja. Do dana današnjeg ništa se nije promijenilo. Obitelj nas određuje i ona nam daje smjernice i putokaz od kuda smo došli i gdje pripadamo. O tome je riječ i u knjizi Igora Štiksa – „Rezalište“. Je zaista, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način. Ovim romanom ulazimo u intimu obitelji kojoj ne znamo prezime. Od prve rečenice sudjelujemo u njihovoj večeri koja počinje, kako i priliči, aperitivom. Nakon dvadeset i pet godina izbivanja s Balkana kući se vratio najstariji sin Vladimir, profesor ekonomije sa ženom Helenom i sinom Davidom iz Chicaga u mali balkanski gradić. Baka Nadia i djed  Klement nikada nisu vidjeli svog unuka Davida koji ima sedamnaest godina i u svom je pubertetskom svijetu poput svakog tinejdžera. Pomalo je zaboravio materinji jezik, a baka i djed ne razumiju njegove zajedljive opaske na engleskom jeziku. Prvo što je pitao kad su ušli u stan djeda i bake bilo je imaju li internet. Poznato zar ne? Poglavlja se nižu po gangovima večere. Tako se zahuktava atmosfera, ali i obiteljska drama. Svemu je kriv rat. Da njega nije bilo sve bi završilo drugačije. Ili ne bi? Na vidjelo izlaze tajne, napetosti, problemi i tragedije. Svaka obitelj ih ima, pa tako i ova Štiksova. Djed Klement kroz fotografiju svog oca Oscara koju drži na komodi i koji je bio sudionik Prvog svjetskog rata, Oktobarske revolucije te završio u nacističkom logoru, pokušava s unukom, koji je za njega potpuni neznanac uspostaviti nekakav kontakt. Usred večer upada Igor, drugi sin neimenovane obitelji. I on dolazi izdaleka. Za Davida je to novi šok jer nije ni znao da ima strica. Ratnog reportera. Za stolom izviru sjećanja i vade se kosturi iz ormara. Slažu se kockice priče. Ona postaje sve zanimljivija i dirljivija. Tješe se kako nakon svega imaju jedni druge, iako su neki članovi obitelji  zauvijek nestali. Kako to sve objasniti nezrelom mladiću Davidu koji pokušava naći čvrsti oslonac i zajedno s odraslima pronaći svoj identitet koji kao da se raspršio po svijetu? Za mene je ova knjiga pravo otkriće. Svi imamo neke slične dileme, primjere, neispričane obiteljske povijesti i svojevrsne obiteljske ožiljke po tijelu. Sviđa mi se jednostavan Štiksov stil pisanja a povremeni crnohumorni elementi ipak ublaže tragičnost obiteljskih odnosa i sudbina.   Do sada nisam čitala „svjetskog“- tj. raštrkanog po svijetu pisca Igora Štiksa, rođenog u Sarajevu,  koji je živio u Zagrebu, Parizu, a danas živi i predaje u Edinburghu. Za svoj književni i javni rad dobio francusko odlikovanje umjetnosti i književnosti.         .