Razdvojene – Anais Bordier & Samantha Futerman
Oduševila me ova nevjerojatna i istinita životna priča. Volim svjedočanstva poput ovih koja mi samo potvrđuju kako nema slučajnosti i da je sve, ipak, rukovođeno voljom Svemira i nekih, nama nevidljivih, energija. Život piše uvijek najzanimljivije romane.
Dvije korejanske djevojčice – jednojajčane blizanke rođene su 19. studenog 1987. u rodilištu u Busanu, u Koreji i nitko nikada neće saznati zašto su, nakon rođenja, razdvojene. Ne postoje službeni papiri na kojima je evidentirano rođenje blizanki. Obje su dane na posvojenje iako postoji i teorija da je majka jednu djevojčicu zadržala pa se na kraju ipak predomislila te i nju predala skrbnicima. Do trenutka pronalaska roditelja za neželjenu djecu u Europi ili Americi bebe su na čuvanju kod skrbnica koje su, zapravo "privremene" majke. Sve se to događa pod okriljem jedne dobro organizirane agencije za posvajanje korejanske djece.
Jednu je blizanku posvojio francuski bračni par iz Pariza i nazvali su je Anais.
Druga je blizanka posvojena od američkog para koji živi kraj New Yorka. Nazvali su je Samantha.
Poslije 25 godina odvojenih života i vlastitih životnih puteva djevojke se, preko društvenih mreža i interneta, prepoznaju. Samantha je naime postala glumica te je na You Tube kanalima imala najavu za filmsku premijeru svog filma. Djevojke počinju otkrivati svoje neobične priče. Anais je francuska studentica dizajna, a Samantha američka glumica. Kažu da je to jedno od najljepših ljudskih priča u kojima je Facebook odigrao važnu ulogu.
Vjerojatnost da će dvije bebe, koje su izašle iz iste maternice i završile na dva kraja svijeta pronaći jedna drugu bila je tako mala, manja od mogućnosti da se dobiju milijuni na lutriji. A ipak se dogodila! Ovo je i potraga za mnogim odgovorima i pojašnjenjima.
Knjiga pršti optimizmom i životnom radošću iako su obje djevojke prolazile kroz intenzivno vrijeme nabijeno snažnim emocijama. Iz priče se može mnogo saznati o posvojenju i kako se ono provodi u razvijenim zemljama Europe i u Americi. U Americi češće roditelji uz svoju biološku djecu posvajaju i napuštenu djecu iz Azije i Afrike. Motivi usvojenja i način kako se o njemu razgovara s posvojenom djecom je fascinantan. Sve je vrlo transparentno i od početka iskreno. Posvojena djeca su ponosna na svoje roditelje i obično je njihov odgovor – „Da majka me nije nosila u trbuhu ali me je zato oduvijek nosila u svom srcu“. Naglašava se i koliko je važna uloga oca u odgoju djece i u ovom slučaju su očevi dali značajan doprinos da se sve odvije kako treba. Svi su od početka bili velika podrška da se dvije jednojajčane blizanke opet spoje.
Stav obiju djevojaka je, iako su prošle kroz mnoge životne nedaće i osjećaj napuštenosti, inspirativan i poticajan. Budućnost puna ljubavi i zajedništva je pred njima i želim im i dalje da budu zajedno i da, kad već nemaju poveznicu sa svojim biološkim roditeljima i rodbinom, imaju jedna drugu. Ljubav je pobijedila.
Velika preporuka za ovu inspirativnu priču kroz koju, također, saznajemo mnogo o različitim kulturama i načinu života na raznim krajevima svijeta. Zaključak je da nam je svima, na kraju ipak zajednička LJUBAV.
