Priča o onima koji bježe i onima koji ostaju – Elena Ferrante – impresivan treći dio napuljske sage o prijateljstvu i ljubavi

Jeste li i vi ovisni o knjigama talijanske književne senzacije Elene Ferrante? Ja, priznajem, jesam. Doduše, treći dio impresivne napuljske sage koja je osvojila mnoga srca čitala sam malo duže jer sam, na sredini knjige, prekinula čitanje kako bih pročitala neke od noviteta  koji su mi „uletili“. Sada sam je, u miru dovršila i mogu samo potvrditi da sam i dalje oduševljena knjigom i time kako me autorica svaki put uspije uvući u svoj (Elenin) emocionalni svijet. On je i ovoga puta autentičan, realan i ljudski, sa svim svojim strahovima, brigama, slabostima i sumnjama. Elena ima svoje ciljeve, planira svoj život, ali ubrzo shvaća da je to nemoguće i da se stvari odvijaju sasvim drugačije od onog što je prvotno zamislila. Borba dviju mladih žena za mjesto u društvu se nastavlja. Svaka na svoj, već prepoznatljiv način. U trećem dijelu Elena nas vodi u Italiju i turbulentne 1970e godine u kojima se nalaze sada već dvije  odrasle žene, prijateljice – Lila i Lena. Politička situacija se zagrijava sve više i više, tako da i Elena i Lila moraju zauzeti stav što dovodi do napetosti (i obogaćuje roman). Dvije prijateljice ne razdvaja samo geografska udaljenost već i život. Lila je postala majka i odbacila je sve što je imala - prosperitet, brak, novo ime. Radi pod ponižavajućim uvjetima u tvornici kobasica. Ali, ne zauvijek. I Elena je promijenila svoj život. Napustila je  staru napuljsku četvrt, završila studij i objavila prvi roman koji ju je proslavio i koji je preveden na druge jezike i čitan je izvan granice Italije. Lena se udaje  za lijepog i pametnog muškarca, profesora i intelektualca Pietra Ariotu koji potječe iz poznate sjeverne talijanske obitelji. Bračni par Ariota živi u Firenci gdje im se ubrzo rađaju dvije kćerkice, Dede i Elsa, jedna za drugom. Iako se Elena u početku teže snalazi u ulozi majke, žene, snahe i kućanice, na trenutke smatra da je ostvarila nedostižno. U rajonu u kojem je živjela doživljavaju je kao  djevojku koja je zaista uspjela u životu, iako Lena u to sve više počinje sumnjati. Ni  rivalstvo između Lile i Lene nikad ne prestaje. Želja da jedna zasjeni drugu stalno je u zraku iako jedna drugu ničim ne ugrožavaju. Lila kao da stalno želi dokazati svoju nedostižnu moć nad Lenom koja zbog toga pati. Osobito kada je zahvati spisateljska blokada. Lena mora shvatiti da je život stalno nailaženje na prepreke i granice. Tako je i za jednu i za drugu. Uskoro cijeli svjetovi odvajaju ove dvije žene, iako svakih toliko žele dokazati da su jedna za drugu u tim teškim vremenima uvijek na raspolaganju. Pitanje je jesu li zaista? Blizina koja ih povezuje čini se neupadljivom. Samo kad ne bi bilo tog dugogodišnjeg rivalstva i natjecanja za pridobivanje naklonosti i ljubavi istog muškarca koje postaje sve više očigledno. Privlačnost, libido, prijevara i ljubav primamljive su teme kraja ovog trećeg romana. Pietro ili Nino? Ta  dilema nam ostaje za četvrti dio veličanstvene sage. Zato jedva čekam njezin nastavak  da saznam što se dalje događalo s Lenom, Lilom i nedokučivim Ninom. Ova tetralogija me uvijek vraća u moje djetinjstvo i odrastanje. Neminovno počinjem analizirati svoja prijateljstva, rivalstva i prve ljubavi. Ima dovoljno  sličnosti i poveznica.