Predstavljanje knjige “Snebivaš me” u Varaždinu

U petak, 22.04.2016. povodom Noći knjige, u Varaždinu je gostovala Mani Gotovac. Varaždinci su tako imali mogućnost ne samo prisustvovati predstavljanju njenog najnovijeg, a ujedno i prvog fikcijskog djela “Snebivaš me” već i upoznati cijenjenu autoricu te sudjelovati u raspravi o djelu. Promociji je pridonio i glumac Robert Plemić koji je čitao recenzije ali i humorom i spontanošću stvorio vrhunsku atmosferu. Kako je većina ljudi koja je došla na predstavljanje već pročitala roman, večer je protekla u zanimljivoj i ugodnoj raspravi. Za “Snebivaš me” se može reći da je pravi literarni dragulj, prvenstvno ljubavni roman protkan elementima bajke ali i psihološkog trilera, od čega se svaka obiteljska drama mora sastojati. Prateći sudbine čak četiri generacije žena dolazimo do zaključka kako se povijest ponavlja što je automatski povuklo pitanje možemo li išta tu promijeniti ili se položaj žene u društvu samo naoko mijenja, zavarava nas, a u suštini ostaje isti. Mani kroz roman upozorava na nasilje, i to ne ono oku vidljivo, već psihološko te na vješt način predočuje kako su najveći manipulatori oni koji su nam najdraži. Zato i ponavlja – zlo je zavodljivo, u njega ćemo se zaljubiti. “Svojom super inteligencijom proniknuo je i prije početka njihove veze kako mora osvojiti ženu tako da ona prestane poštivati sebe, da poštuje samo njega i sve, ali sve što je on. Morao je neprimjetno i dugo raditi na njezinoj disfunkciji. Samo takva osoba postat će ovisnica o njemu. To mu je trebalo. To i ništa više.” Najveću je raspravu otvorilo upravo pitanje je li Nuša, kada je otkrila kakav je manupulator njen (do tada savršen) zet, trebala kćer upozoriti. Pa iako se većina žustro zalagala za to da je trebala raskrinkati nitkova,  da je trebala nešto reći, podići glas, dati naznake - u jednom se slažem s autoricom. Nuša je, otkrivši Dobroslavovo (tako se, ironično, zove njen zet zlostavljač) pravo lice postala svjesna još jednog: on je od samog početka radio na tome da udalji kćer od majke, da stvori sebi idealnu ženu koja poštuje tradicionalne vrijednosti i naruši njen odnos s majkom koja je oduvijek bila buntovna, slobodnog duha. Postavši svijesna situacije u kojoj se nalazi, Nuša je znala da ne može učiniti apsolutno ništa da spasi kćer koja je već psihički (ali i fizički) propala; u fazi u kojoj toga postajemo svijesni, izlaza iz situacije nema. Iako je takav rasplet događaja u većini čitatelja probudio frustraciju, došla sam do zaključka kako je autorica genijalno i promišljeno od samog početka računala baš na to, takav ishod, te majstorski povećavala napetost sve do pred sam kraj koji završava u eksploziji emocija i spoznaja. “Snebivaš me” je djelo u kojem se duboko uživa, ali i koje tjera na razmišljanje i rasprave još dugo, dugo nakon što se pročita. “Mnogi među njima uopće ne žive trenutke svoga života, tako stalno odgađaju bol. Drugi se prepuštaju svakovrsnim, najčešće patološkim užicima. Treći, malobrojni, promišljaju svijet, pišu, rade.” Više od svega, mene (a i publiku) zanimalo je ima li (i koliko) autora u likovima djela. Nušu sam doživjela kao vrlo emotivnu osobu, a opet jaku, upečatljivu. Autorica nam je objasnila kako u svakom djelu autor ostavi dio sebe, ne samo u glavnom liku već u svemu što piše – svim likovima, situacijama. Ovo je jedinstveno djelo nešto u čemu ćete prepoznati sebe ili sebi blisku osobu, nešto što ste proživjeli vi ili netko iz vaše blizine, nešto u čemu ćete prepoznati prijatelja, obitelj, suradnike s posla… “Uživaj u svojoj neslobodi. Ja sam pokušavala biti slobodna. Cijeli svoj život. Kao ptica na žici.” Poseban je naglasak bio na objašnjavanju samog naslova.  Snebivati znači istodobno užasavati i oduševljavati, a posebna je priča vezana i uz same korice knjige u kojima možemo vidjeti vlastiti odraz. Jedno je sigurno. Mani je oduševila te je na vama da uzmete knjigu u ruke, dopustite priči da vas obuzme i uronite u svijet isprepleten realnošću i bajkom. Lea Martinuš