Povodom 4. Festivala svjetske književnosti u Zagrebu – 3 pitanja o čitanju
Međunarodna kulturna manifestacija Festival svjetske književnosti (FSK), koji već četvrtu godinu za redom u organizaciji nakladničke kuće
@Fraktura predstavlja u Zagrebu neke od najvažnijih glasova suvremene svjetske i domaće literarne scene, ove će se godine održati od 4. do. 11. rujna s posebnim fokusom na talijanske autore i književnost, a organizatori kao najveću novost najavljuju širenje festivalskih događanja na Split.
Odlučili smo sve pisce, goste ovogodišnjeg Festivala svjetske književnosti, koji će predstaviti svoje romane, pitati 3 pitanja o čitanju. Na taj način vas želimo upoznati s njima a još bolje vas upoznati s programom Festivala koji je ove godine izuzetno zanimljiv i bogat.
Ove godine je Čitaj knjigu jedan od medijskih pokrovitelja festivala- #FSK2016
Odgovore na naša 3 već poznata pitanja poslala su nam četiri pisca:
[caption id="attachment_6189" align="aligncenter" width="800"] Kresnikovi nominiranci[/caption]
1. Dušan Šarotar
Koju knjigu trenutno čitate?
Zadnjih nekoliko mjeseci sam intenzivno čitao Dunav Pavla Pavličića, kojeg sam prevodio na slovenski. Knjiga je istiniti hommage Dunavu, puna je topline i nostalgije, sjećanja i mudrosti koju posjeduju samo ljudi koji slušaju rijeku.
Koju knjigu želite pročitati?
S nestrpljenjem čekam slovenski prijevod Saturnovih prstena H.G. Sebalda. Fasciniram sam autorovim jezikom koji savršeno prati ritam i atmosferu pejzaža u kojem polako nestaje figura pješaka-naratora, a ostaje samo duboka priča.
Koju knjigu uvijek imate pri ruci?
U torbi uvijek nosim knjigu poezije, sada već duže vrijeme Knjigu pitanja francuskog pjesnika Edmonda Jabesa, koju mi je poklonio prevodioc i veliki pjesnik Boris A. Novak. To je strašna, duboka i enigmatična knjiga, koju stalno otvaram in ponovo čitam.
O autoru
Dušan Šarotar rodio se 1968. u Murskoj Soboti. Studirao je sociologiju kulture i filozofiju u Ljubljani. Poeziju, eseje i priče objavljuje od studentskih dana. Prvu knjigu kratkih priča Potapljanje na dah objavio je 1999. i od tada je napisao niz proznih knjiga: Mrtvi kot, Nočitev z zajtrkom, Nostalgija, Ostani z mano, duša moja / Ostani z menov, düša moja i Ne morje ne zemlja. Prvu zbirku poezije Občutek za veter objavio je 2004. u suautorstvu s Ferijem Lainščekom, nakon koje su slijedile Krajina v molu i Hiša mojega sina. Najpoznatije mu je i najprevođenije djelo roman Biljar u Dobrayu, prvi put objavljen 2007.
Osim pisanjem i uređivanjem, Dušan Šarotar bavi se i scenarističkim radom i fotografijom te spada u red najvažnijih suvremenih slovenskih autora.
2. Marina Stepnova
Koju knjigu trenutno čitate?
Children in the House: The Material Culture of Early Childhood, 1600-1900., Karin Calvert
Koju knjigu želite pročitati?
The Animator, Andrey Volos
Koju knjigu uvijek imate pri ruci?
Anna Karenjina, Lav Tolstoj
Marina Stepnova na Festivalu svjetske književnosti predstavlja svoj proslavljeni roman Lazarove žene (2011.), dosad preveden na 23 jezika u kojem opisuje sovjetske i postsovjetske radosti i užase. Stepnova je studirala književnost u Moskvi i dugogodišnja je urednica muškog magazina XXL, u kojem, prema vlastitim riječima, uživa u kontrastu između složenosti pitanja koja postavlja literarna fikcija i jednostavnosti odgovora popularnog novinarstva.
3. Ivan Lovrenović
Koju knjigu trenutno čitate?
Jacobus de Voragine, Zlatna legenda ili štiva o svecima, dva sveska, preveo s latinskoga jezikom zvonkim, jasnim i krepkim, uz znanje nedostižno Stjepan Pavić, franjevac iz Dubrava u Bosni, objavila kuća Dimitrija Savića Demetra, prvi put u cjelini otkako postoji ovaj naš jezik-jezičić. Ne zna se što je tu luđe, tko je tu luđi, genijalniji!
Koju knjigu želite pročitati?
Nadohvat mi je, ali još ne mogu da smognem potrebno mentalno stanje da se upustim: Diwan Hafiza Širazija. Divot-izdanje Naučnoistraživačkoga instituta „Ibn Sina“ iz Sarajeva, na kojemu je radio cijeli tim stručnjaka, a prijevod je djelo rahmetli prof. dr. Bećira Džake, znamenitoga sarajevskog iranista. Knjiga je obogaćena čudesnim slikama iransko-njujorškoga slikara, profesora Mahmuda Farshchiana, načinjenima specijalno za ovo sarajevsko izdanje.
Koju knjigu uvijek imate pri ruci?
Uvijek pri ruci, a jedna knjiga? Ne može tako! Ne može nikako! Samo ovih što su mi iza leđa, bukvalno pri ruci, ima cca četiri stotine.
Ivan Lovrenović rođen je 1943. u Zagrebu. Odrastao je u Mrkonjić-Gradu, gdje je završio osnovno školovanje. U Zagrebu je završio gimnaziju i filozofski fakultet. Radio u Mrkonjić-Gradu kao gimnazijski profesor i u Sarajevu kao urednik. Od 1993. do 1997. bio je u egzilu s obitelji (Zagreb, Berlin). Živi u Sarajevu.
Objavio je dvadesetak knjiga proze, kulturnopovijesnih studija, eseja i kronika. Godine 2005. izašla su mu Izabrana djela u osam knjiga (Durieux, Zagreb). Knjiga o kulturnoj povijesti Bosne i Hercegovine (Unutarnja zemlja) objavljena mu je u prijevodima na njemački, engleski, madžarski i češki jezik. Za esej “Ivo Andrić, paradoks o šutnji” dobio je 2009. nagradu “Midhat Begić” bosanskohercegovačkoga centra PEN-a i časopisa Novi Izraz. U izdavačkoj kući Synopsis (Sarajevo – Zagreb) uređuje biblioteku Iz Bosne Srebrene (izabrani spisi bosanskih franjevaca).
4. Delimir Resički
Koju knjigu trenutno čitate?
- Trenutačno čitam knjigu Petera Sloterdijka "Svoj život promijeniti moraš", jedno po svemu izuzetno djelo filozofa i pisca čije knjige zauzimaju posebno mjesto u mojoj kućnoj knjižnici. I u ovoj knjizi Sloterdijk na fascinantan način razotkriva sve zablude vremena u kojemu živimo.
Koju knjigu želite pročitati?
- Svaku novu knjigu fiolozofa i pjesnika Žarka Paića, jednoga od nekolicine najznačajnjih europskih filozofa danas. Čitanje Žarkovih knjiga posebna je intelektualna avantura.
Koju knjigu uvijek imate pri ruci?
U posljednje četiri godine dvije su mi knjige uvijek pri ruci. Obje je napisao László Krasznahorai - "Melankoliju otpora" i "Sotonski tango". Ne mogu se odlučiti koju ostaviti. Neprestano iz njih učim kako pisati bez kompromisa. Nevjerojatna je imaginacija koja ih je napisala - u naizgled posve realnome, stići do temeljnih eshatoloških pitanja sa ili bez odgovora, potpuno je svejedno.
Delimir Rešicki rođen je 16. ožujka 1960. u Osijeku. Studij kroatistike završio je na tada Pedagoškome, danas Filozofskome fakultetu u istome gradu. Poeziju, prozu, književnu kritiku i medijsku publicistiku i esejistiku počeo objavljivati početkom osamdesetih godina u svim važnijim hrvatskim časopisnim i inim glasilima. Prevođen je na brojne jezike - njemački, engleski, talijanski, francuski, švedski, španjolski, mađarski, poljski, slovački, ruski, bugarski, makedonski i slovenski, između inih i u časopisima "Akzente" i "Manuskripte". Godine 2008. s Alidom Bremer, Ivanom Sajko i Edom Popovićem pisao blog Kroatisches Quartett za njemačku arte.tv. Sudjelovao na internacionalnim, multimedijskim CD projektima "Matria Europa" nizozemskih umjetnika Sluika & Kurpershoeka (Kunst Ruimte, Amsterdam, 1996.) i "soundtrack. psi" Ivana Faktora (Osijek, 2001.). Pjesma "Krakow, Kazimierz" uglazbljena je u Maloj glazbenoj antologiji hrvatskog pjesništva "Ritam i Rif". Lidija Bajuk uglazbila mu je pjesmu "Puszta". Pjesničkim, proznim i esejističkim tekstovima zastupljen u pedesetak antologija, pregleda i panorama suvremene hrvatske poezije, proze i esejistike, kao i internacionalnim antologijama i pregledima europskoga i svjetskoga pjesništva. Od 2010. bavi se fotografijom. Neke od njih objavljene su u časopisima "Tema", "Tvrđa" i "Riječi". U okviru naklade Fraktura uređuje pjesničku biblioteku Fraktali. Kada živi, čini to na biciklu, u Baranji, u selima i pustarama oko Kopačkog rita i dalje, ne puno dalje...