Košarica
Izbornik

Povijest nasilja – Édouard Louis – duboko i dirljivo

Povijest nasilja – Édouard Louis – duboko i dirljivo
Prevela: Lea Kovacs

Ovo je treća knjiga mlade francuske književne zvijezde Édouarda Louisa koju sam naravno pročitala u dahu jer me je već s prvom oduševio - i svojim pisanjem i životnim stavovima. Otkada sam pročitala njegov prvijenac "Raskrstimo s Eddyjem" i njegovu treću knjigu "Tko je ubio mog  oca" (koja još nije prevedena u Hrvatskoj) postala sam veliki fan ovog mladog autora koji zna kako potpuno zaokupiti čitateljevu pažnju. U ovom je romanu prikazano kako nasilje nastaje i kamo ono  može dovesti. Vama preporučam da i vi prvo pročitate  prvu knjigu – "Raskrstimo s Eddyjem" kako bi vam neke stvari u svim sljedećim Edouardovim autobiografijama bile jasnije. Jer, važno je. 

Dječak Eddy koji se kao mladić više ne želi tako zvati rođen je u siromašnoj radničkoj obitelji na sjeveru Francuske i već zarana osjetio privlačnost prema vlastitom spolu. Od početka je u tako konzervativnoj sredini doživljavao velika poniženja, mržnju i odbacivanje. Gadio se sam sebi. Nije bilo lako naučiti prihvatiti sebe i odlučiti zauvijek napustiti obitelj i sredinu u kojoj je odrastao i za koju je jedino znao. Odlučio je svoj život uzeti u svoje ruke, preuzeti odgovornost, studirati, školovati se, promijeniti ime i prezime i živjeti u Parizu. U tome je i uspio. U ovom romanu pisac rekonstruira događaje jedne dramatične noći koja će mu zauvijek promijeniti život. Badnjak je u Parizu. Édouard živi sam u glavnom gradu Francuske. Na Place de la Republique susreće mladića na putu kući. Inače ne obraća pažnju na slučajne prolaznike i zapravo ne želi biti uključen u bilo kakav razgovor, ali stranac je uporan i odašilje snažnu privlačnost. Započinju komunikaciju i ubrzo Édouard mladića Redu poziva u svoj brlog. Ono što započinje flertom i povjerljivim razgovorom u kojem Reda priča priču o svom ocu, o njihovoj domovini Alžiru i kako je kao imigrant bio izložen rasizmu i nasilju dok nije dobio potrebne papire, pretvara se u dramatičnu noć u kojoj Édouard doživljava nasilje, potkradanje i prijetnju oružjem. Sudar dvaju mladih muškaraca između kojih se istovremeno odvija snažna privlačnost  i odbojnost pretvara se u nemili događaj pun straha i tjeskobe. Čitajući sve te emocije možete osjetiti. Stoga ovo snažno autobiografsko djelo nije nimalo lagano štivo. Svo vrijeme čitanja imala sam kao neku knedlu u grlu.

Édouard rekonstruira događaje te noći u detalje prilikom davanja iskaza u policijskoj stanici i na medicinskim pregledima. Neumoljivo govori o svojem iskustvu silovanja i posljedicama noći te se stalno iznova susreće sa svojim sjećanjima, osjećajima i predrasudama za koje je smatrao da ih je odavno napustio. Knjiga ne opisuje događaje kronološki, već kreće od jutra nakon napada. Edouard četkanjem cijelog stana i svog tijela uklanja sve moguće tragove. Time i vlastite tragove boli i sramote. Nakon silovanja odlazi svojoj sestri u francusku provinciju iz koje je pobjegao i gdje je u mladosti doživljavao razna poniženja i nasilje kako od roditelja, tako i od nastavnika i učenika i pokušava se sabrati. Nasilje kao da ne napušta tog još pomalo nezrelog mladića. 

O incidentu se priča iz nekoliko perspektiva  iako bi se on mogao prepričati u par rečenica. O njemu izvještavaju policajci, liječnici, prijatelji i njegova sestra. U dijelu knjige sestra Clara postaje pripovjedačica koja u kuhinji prepričava cijeli slučaj svome suprugu. Ona nam tako daje vlastito mišljenje o svom odbjeglom bratu, o toj noći i njegovom ponašanju, a dok priča pokušava razumjeti bratovu mladost, ludost i traži objašnjenja. Između Clarinih opaski Édouard stalno ubacuje i vlastito mišljenje o nemilom događaju stvarajući svoju sliku te noći. Clara i dalje govori s mnogo predrasuda i prigovora tako da je Édouard mora stalno ispravljati. Autor konstantno lebdi između bespomoćnosti, krivnje, srama i bijesa. Bori se da izrazi svoje osjećaje što nimalo nije lako. Prijatelji ga nagovaraju da prijavi slučaj i na taj način se prilikom davanja iskaza zločin skoro pa ponavlja. Govoreći o djetinjstvu, neispunjenim željama, migracijama i rasizmu, Louis otkriva nevidljive oblike nasilja.  Osim toga rasizam postaje za Édouarda ponavljajuća predrasuda. I to je jedna vrsta nasilja koja ga plaši. 

Édouard Louis pametan je autor. Razmišlja o rasizmu i siromaštvu, predrasudama i neobičnosti. Duboko i dirljivo. Čitanje, iako bolno, vrijedi svake stranice. 

Pretraga

Tečaj €/kn: 7,53450 2022-12-07 07:20:30