Pletenica moje bake – Alina Bronsky – crnohumorni pogled u rusko njemački svijet

Nisam ni sumnjala da će me Alina Bronsky ponovo oduševiti, jer je ona svojevrsna garancija za dobru literaturu. Ponovno su u središtu zbivanja obitelj i disfunkcionalni obiteljski odnosi, no ovoga puta bake, djeda i unuka. Bezuvjetna ljubav + šećer + crta discipline je kuća u kojoj baka caruje. Likovi su ti koji ovu priču čine posebnom. Margarita, Čingiz i Maks su Rusi koji se doseljavaju u Njemačku. Tradicionalni matrijarhat vlada ovom knjigom u kojem se baka Margo posebno ističe. Prikazana je kao užasna osoba. Dominirajuća, jureća, bezobrazna i anksiozna, a pogotovo kad je zdravlje njezinog jedinog unuka u pitanju. Preseljenje iz Rusije u Berlin organizirano je pod lažnim preduvjetima i iako je baka uspjela pronaći smještaj kao lažna Židovka u židovskom prenoćištu, ona nema lijepu riječ ni za Židove,  ni za Nijemce, a još manje za Arape. Nijemci su narod kojima ne treba vjerovati, uvjerena je, liječnici i učitelji su nesposobni, a hrana je nejestiva. Njezin unuk Maks je u stalnoj opasnosti. No ubrzo shvaćamo zbog čega je baka Margo, koja je nekad bila slavna plesačica, toliko ogorčena. Mi čitatelji joj zbog toga malo i praštamo. Unuk Maks je pod strogom bakinom paskom te ga ona smatra nesposobnim za normalan život kako u fizičkom tako i u mentalnom smislu. Nije mu lako kretati se kroz ludilo odraslih.   Iza toga se krije strah od gubitka jer evidentno je da dječak izuzetno bistar i pametan. Čak toliko da uviđa da se našao usred ljubavnog trokuta svog djeda kojeg baka smatra beskorisnim, tvrdoglavim i dosadnim. Upravo je Maksova otvorenost, dječja naivnost i lakoća, nasuprot bakinoj strogoći pravo osvježenje i daje priči pozitivnu notu. Kroz njegove oči baku i promatramo. Kako ona podnosi djedovu zaljubljenost u puno mlađu židovsku cimericu, što će se dogoditi i kako na to gleda unuk Maks čitajte u ovom crnohumornom romanu. Iako kraj dolazi doduše malo užurbano i bez očekivanih objašnjenja, ideja knjige je poučna i originalna a autorica je zadržala vlastiti stil pisanja. Kao i uvijek  zabavna je, a istovremeno dovoljno cinična. Naglašavajući aktualne društvene teme poput  migracije, prilagodbe u stranom svijetu, straha od bolesti i zaraza, odgoja djece, bračnog života i sudara različitih kultura i običaja ovo je prava suvremena storija. No, iako je kao spisateljica već prepoznatljivo domišljata, ova knjiga ostaje ipak pomalo nedovršena priča. Kako i sam i sama baka unuka ova priča me posebno inspirirala i potaknula na razmišljanje kako zapravo mene moj unuk vidi. Prevela: Bojana Bajić