Plač – Helen Fitzgerald – ne možete svoju sreću graditi na nesreći drugih

Ne sjećam se kada sam pročitala tako dobar psiho-triler kao što je "Plač". Od izdanja romana "Nestala" i "Djevojka u vlaku" sigurno nisam. Priča me je privukla od samog početka i lako sam se poistovjetila s glavnom junakinjom, mladom majkom Joannom čiji devetomjesečni sinčić Noah ne prestaje plakati za vrijeme dugog putovanja avionom iz Škotske u australski Melbourne. Tko je ikad proveo dvanaest sati u avionu s djetetom koje vrišti? Beba ne prestaje plakati unatoč svim pokušajima da ga smire, dok je majka suočena sa sve većom frustracijom i neprijateljstvom ostalih putnika. Znam jako dobro taj  osjećaj jer sam i sama jednom bila u takvoj situaciji. Stoga je bilo lako osjetiti Joannin očaj dok ona prestravljena pokušava umiriti svoje dijete. Možda nije dovoljno dobra majka, a možda je kažnjena jer je Alistair, njezin partner, otac dječaćića zbog nje ostavio "prvu obitelj" prije par godina. Odmah na početku naslućujemo da nešto nije u redu, ali ne znamo što. To ovu knjigu i čini tako fascinantno napetom. Roman počinje rečenicom: "Bila je to krivnja aerodromskog osiguranja." i odmah me je ova priča zaintrigirala. Nakon što Joanne i Alistair slete u Melbourne i krenu prema krajnjem cilju, njihova beba nestane na osamljenom putu usred Australije dok oni kupuju pelene u zabitoj lokalnoj trgovini. Započinje policijska istraga koja vrlo brzo postaje medijskom senzacijom i vijest o kojoj se na društvenim mrežama raspravlja širom svijeta. Vrlo dobro je prikazana uloga društvenih medija u potrazi za nestalom bebom koja itekako pobuđuje emocije. Zaključci pljušte na sve strane. Laži i glasine se počinju gomilati zbog čega se roditelji – Joanna i Alistair polako okreću jedan protiv drugog iako se na početku činilo da su vrlo zaljubljen i skladan par.  Malo po malo saznajemo da postoje i druge, one "mračnije" strane njihove veze. Pasivna agresija je vrlo dobro prikazana u ovom romanu. Njihovi disfunkcionalni odnosi pokreću njihove odluke. Joanna je Alistaira upoznala dok je bio u braku iz kojeg ima kćerkicu Chloe. Zamjera mu da joj to nije odmah priznao. Tako je u njoj usađen osjećaj krivnje jer mu je ona bila ljubavnica i jer ga je na neki način rastavila od obitelji, a nije joj to bila namjera. Joanna nije bila taj tip djevojke i njena dobra prijateljica se čudi kako je mogla uopće pristati na takvu ulogu. Ne možete svoju sreću graditi na nesreći drugih – tema je koja se provlači kroz cijelu knjigu. Alistair od rastave  inzistira na skrbništvu nad svojom kćerkom koja s majkom živi u Australiji otkad je ova saznala za njegovu aferu i to je glavni  razlog njihovog putovanja. Priča je ispričana s pomaknutim fokusom na likove – na  Joannu te na bivšu ženu Alexandru a  i  vremenski se radnja  vraća iz sadašnjosti u prošlost.  Spisateljica nas vješto „vodi“ u   sudnicu te opet natrag na dan nestanka bebe, da bi nas na kraju opet vratila u sadašnjost i u rasplet ove obiteljske drame. Može li istina biti još strašnija nego što sumnjamo. I što se treba dogoditi da se neke stvari isprave. Najviše od svega, želimo znati što se stvarno dogodilo, tko je što učinio, zašto je to učinio, pa je roman za mene bio pravi "page turner" koji me usisao u emocionalni vrtlog koji ostavlja tragove još dugo nakon što ga pročitate. Psihološki je ovo triler pun neizvjesnosti i svakako ga pročitajte. Helen Fitzgerald je autorica mnogih naslova, od kojih je "Plač" postigao najveći uspjeh. Godine 2018. BBC snimio je istoimenu popularnu televizijsku seriju prema ovoj knjizi. "Plač" je bio nominiran za nagradu Theakstons Old Peculiar Crime Novel of the Year. Helen je prije karijere spisateljice radila deset godina kao socijalna radnica. Odrasla je u Victoriji, u Australiji, kao jedno od trinaestero djece. Živi u Glasgowu s mužem i dvoje djece. Preveo: Belmondo Miliša