Odanosti – jedna od najboljih knjiga koju sam pročitala u ovoj godini. Pročitaj je i ti.

Nisam ni sumnjala da će me i ovaj roman francuske književne zvijezde  Delphine de Vigan oduševiti. Riječ je o najboljoj književnosti koja nam daje i  društveno kritički pogled na otuđenost današnjeg društva.  Ukratko, od sada je Delphine jedna od mojih najdražih autorica. Pravo je vrijeme za čitanje "Odanosti". Vrijeme buđenja i isplivavanja "istina" i zastranjivanja  koja su svo vrijeme tu uz nas, ali ih mi ne želimo vidjeti i priznati, a kamo li u vezi njih nešto poduzeti.  Trebamo li zatvarati oči pred očitim nepravdama, nepravilnostima i patnjama drugih? Trebamo li samo odmahnuti rukom i reći to je tuđi problem? Trebamo li gurati glavu u pijesak pred vidljivim  propadanjem obitelji, pojedinaca i odmahivati glavom na očitu patnju djeteta? Ova knjiga je zaista emotivna i puna mučnih trenutaka. Glavni lik je dvanaestogodišnji Theo koji živi u Parizu, a čiji su se roditelji rastali na najružniji mogući  način. Sva njihova mržnja i ljutnja  se prelama preko Theovih  leđa. Jedan tjedan provodi s majkom, drugi s ocem, no nitko od njih ne vidi što se događa s njihovim nježnim i prestrašenim  sinom jer su zaokupljeni međusobnom mržnjom, osvetom i svojim napuhanim egom. Za Thea ništa više ne djeluje sigurno - ni obitelj, ni škola ni krug prijatelja. Dječak  se povlači u sebe i počinje izostajati s nastave i tjelesnog odgoja. Jedino njegova razrednica i profesorica Helene primjećuje da nešto nije u redu. Pokušava upozoriti majku, oca i ostale, pa kratko saznajemo ponešto i o  Heleninom usamljenom životu bez obitelji i djece, kao i o životu  Theovog prijatelja iz razreda Mathisa i njegove majke, kućanice Cecile koja iznenada paralelno otkriva muževljeve okrutne tajne i licemjerje. Hoće li se i Cecile probuditi i zauzeti se za sebe? Odgovori ponekad mogu biti bolni. Može li svijet opstati bez empatije i brige za druge? Do kada čovjek može živjeti u obmani i negiranju očitog? Ovaj roman kao da mi je prilijepio šamar.  Svaka rečenica pokreće lavinu emocija i reakcija. Danima ne prestajem razmišljati o romanu i Theu. Ne samo zbog izvanredne, prilično neobične teme koja je ovdje opisana vrlo pamtljivo, već i zbog svoje raznolikosti perspektiva i preplitanja pojedinih životnih staza naoko nepovezanih ljudi. Nije sramota biti dijete rastavljenih roditelja, ali postati igračka između roditelja u svađi pravi je teret. Još je gore kad roditelji više nisu u stanju shvatiti i prihvatiti  svoje dijete takvim kakvo ono jest niti mu pružiti potrebnu nježnost, ljubav i sigurnost.  Tema itekako senzibilizira, uzrokuje stezanje oko srca, i  neku težinu u trbuhu, tjera na sažaljenje i buđenje. Obavezno čitati!!!! Prevela: Vlatka Valentić