Noćni roditelji – Saskia de Coster - obitelj koja se traži i ispituje
U svakom slučaju zanimljiva knjiga i aktualna tema. Priznajem, privukao me je naslov knjige i internacionalne pohvale za autoričin poetski i slikovit stil pisanja. Poznato je da volim temu roditeljstva, obitelji i obiteljskih odnosa u romanima. Odmah treba reći - za ovu knjigu trebate odvojiti vrijeme. Ne možete je čitati na brzinu jer je tema složena i kontroverzna, a kroz priču se provlače strahovi, brige, dječje traume, pronalaženje identiteta i slika o sebi.
Što ženu čini majkom pogotovo ako su u pitanju dvije majke jednog djeteta? Kako se osjeća majka koja nije na svijet donijela bebu, već je to učinila njezina partnerica? Kad Saskia i Juli dobiju dijete, koordinate njihova života posve se mijenjaju. Sve se preuređuje. Na papiru su obje majke, a iznutra rastu sumnje. Juli je željela dijete, dok Saskia do zadnjeg trenutka nije bila sigurna u svoju odluku. Rađa se maleni Saul i Saskijini osjećaji majčinstva se dugo ne pojavljuju. Dolazi do neravnoteže zbog koje se obiteljska struktura sve više trese. Par nakon godinu dana privikavanja na dječji plač, grčeve, buđenja i mijenjanja pelena odluči posjetiti Saulovog biološkog oca Karla, homoseksualca i Saskijinog dobrog prijatelja te njegovu pomalo neobičnu, hipi obitelj koja živi na udaljenom kanadskom otoku. Tamo će se Saskia tek morati suočiti sa svojim najdubljim strahovima. Osim toga i u Karlovoj obitelji napetosti ima na pretek. Karlova majka, a Saulova baka, koja nosi trideset identičnih haljina boje zelene mahovine, unuka će neprestano hraniti domaćim keksima, dok se internetska mreža učestalo kvari i onemogućava kontakte s vanjskim svijetom. Sve je zrelo za jednu dobru svađu. Ili?
U ovoj knjizi je definitivno riječ o tabu temi. Lezbijska ljubav i želja jedne partnerice da ima dijete, dok druga ne dijeli iste osjećaje. Moram priznati da sam prilično konzervativna kada je riječ o rađanju djece u istospolnim vezama. Kako sam i sama majka troje djece znam koliko je važna uloga oba roditelja – i majke i oca u odgoju djeteta. Djeca su sebična kada su osjećaji i briga u pitanju. Djetetu od početka treba pokazivati put nesebičnosti i put služenja. A upravo mi se u ovoj knjizi činilo da toga nedostaje. Saskia kao žena koja nije bila trudna, koja bebu nije nosila pod srcem, koja nije prošla kroz porođaj i hormonalni kovitlac, koja nije dojila i ostvarivala s bebom tjelesni kontakt kao da nije mogla s bebom uspostaviti toliko potreban jezik ljubavi i potvrđivanja. To se osjeti kroz knjigu. Nekako mi je nedostajalo emocija u Saskijinom pripovijedanju iako je stil pisanja vrlo slikovit i, kao što već rekoh, poetski. Nešto mi je jako falilo. Pred kraj knjige pojavljuje se još jedna vrlo aktualna i problematična tema koja se neprestano pojavljuje u društvu, ali se često prešućuje. To mi je na kraju nekako bilo pretjerano i nepotrebno. Ne mogu se u jednom romanu obrađivati sve tabu teme ovog svijeta.
Ipak moj zaključak je da ova knjiga očarava svojim stilom, roman vrvi lijepim rečenicama i mislima:
“Uvijek trebaš sam zacrtati put, Saule. Uvijek postoje načini da sam pronađeš put. Karl za tebe gradi kućicu koja plovi po vodi. Tvoja je. Ti možeš birati sve puteve koje želiš, dječače. Ali dozvoli da ti se pomogne još malo.”
"Nikad ne smiješ učiniti tako nešto kad imaš bebu sa sobom. S malim si djetetom odrasla osoba, natovarena prtljagom koja bi trebala spriječiti što više neočekivanog: hunjavice i proljev, glad i žeđ, snježne oluje i sunčanice. Ti snosiš odgovornost."
Svidjela mi se i koncepcija pisanja. Kombinacijom pripovijedanja i zapisima u Saskijinoj bilježnici priča je predstavljena u prvom licu i tim više je intimna i iskrena. Djetetov spremnik ljubavi nije lako puniti. Knjiga obrađuje temu toliko važnu koja se treba čuti i razumijeti. Ne, nije pisana samo za lezbijke.
Prevela: Maja Weikert
Što ženu čini majkom pogotovo ako su u pitanju dvije majke jednog djeteta? Kako se osjeća majka koja nije na svijet donijela bebu, već je to učinila njezina partnerica? Kad Saskia i Juli dobiju dijete, koordinate njihova života posve se mijenjaju. Sve se preuređuje. Na papiru su obje majke, a iznutra rastu sumnje. Juli je željela dijete, dok Saskia do zadnjeg trenutka nije bila sigurna u svoju odluku. Rađa se maleni Saul i Saskijini osjećaji majčinstva se dugo ne pojavljuju. Dolazi do neravnoteže zbog koje se obiteljska struktura sve više trese. Par nakon godinu dana privikavanja na dječji plač, grčeve, buđenja i mijenjanja pelena odluči posjetiti Saulovog biološkog oca Karla, homoseksualca i Saskijinog dobrog prijatelja te njegovu pomalo neobičnu, hipi obitelj koja živi na udaljenom kanadskom otoku. Tamo će se Saskia tek morati suočiti sa svojim najdubljim strahovima. Osim toga i u Karlovoj obitelji napetosti ima na pretek. Karlova majka, a Saulova baka, koja nosi trideset identičnih haljina boje zelene mahovine, unuka će neprestano hraniti domaćim keksima, dok se internetska mreža učestalo kvari i onemogućava kontakte s vanjskim svijetom. Sve je zrelo za jednu dobru svađu. Ili?
U ovoj knjizi je definitivno riječ o tabu temi. Lezbijska ljubav i želja jedne partnerice da ima dijete, dok druga ne dijeli iste osjećaje. Moram priznati da sam prilično konzervativna kada je riječ o rađanju djece u istospolnim vezama. Kako sam i sama majka troje djece znam koliko je važna uloga oba roditelja – i majke i oca u odgoju djeteta. Djeca su sebična kada su osjećaji i briga u pitanju. Djetetu od početka treba pokazivati put nesebičnosti i put služenja. A upravo mi se u ovoj knjizi činilo da toga nedostaje. Saskia kao žena koja nije bila trudna, koja bebu nije nosila pod srcem, koja nije prošla kroz porođaj i hormonalni kovitlac, koja nije dojila i ostvarivala s bebom tjelesni kontakt kao da nije mogla s bebom uspostaviti toliko potreban jezik ljubavi i potvrđivanja. To se osjeti kroz knjigu. Nekako mi je nedostajalo emocija u Saskijinom pripovijedanju iako je stil pisanja vrlo slikovit i, kao što već rekoh, poetski. Nešto mi je jako falilo. Pred kraj knjige pojavljuje se još jedna vrlo aktualna i problematična tema koja se neprestano pojavljuje u društvu, ali se često prešućuje. To mi je na kraju nekako bilo pretjerano i nepotrebno. Ne mogu se u jednom romanu obrađivati sve tabu teme ovog svijeta.
Ipak moj zaključak je da ova knjiga očarava svojim stilom, roman vrvi lijepim rečenicama i mislima:
“Uvijek trebaš sam zacrtati put, Saule. Uvijek postoje načini da sam pronađeš put. Karl za tebe gradi kućicu koja plovi po vodi. Tvoja je. Ti možeš birati sve puteve koje želiš, dječače. Ali dozvoli da ti se pomogne još malo.”
"Nikad ne smiješ učiniti tako nešto kad imaš bebu sa sobom. S malim si djetetom odrasla osoba, natovarena prtljagom koja bi trebala spriječiti što više neočekivanog: hunjavice i proljev, glad i žeđ, snježne oluje i sunčanice. Ti snosiš odgovornost."
Svidjela mi se i koncepcija pisanja. Kombinacijom pripovijedanja i zapisima u Saskijinoj bilježnici priča je predstavljena u prvom licu i tim više je intimna i iskrena. Djetetov spremnik ljubavi nije lako puniti. Knjiga obrađuje temu toliko važnu koja se treba čuti i razumijeti. Ne, nije pisana samo za lezbijke.
Prevela: Maja Weikert
