Nizozemska kuća – Ann Patchett - najbolja knjiga 2021.

Ovo je najbolja knjiga koju sam do sada pročitala u ovoj godini. Mislite da je prerano to zaključiti već krajem veljače? Meni nije. Toliko me obuzela, toliko sam se povezala s glavnim junacima, toliko još uvijek razmišljam o njoj da je to dovoljan znak da mi je trenutno na vodećem mjestu najboljih knjiga u 2021. čitalačkoj godini. Riječ je o vrlo lijepom stilu pisanja, već nakon prve stranice ste "kupljeni" i svo vrijeme ne želite da knjiga završi. Žanr je obiteljska saga & drama, priča o modernoj obitelji u doba kad su se brakovi počeli sve više raspadati, a maćehe, očusi, pastorci i pastorke su postajali sve uobičajeniji. Izgleda da  autorica Ann Patchett jako dobro zna o čemu piše jer kao da je napisala esej o velikoj, vlastitoj, proširenoj i labavo povezanoj obitelji. Nizozemska kuća, bolje reći palača u ovoj je priči sama po sebi lik kao što su to i njezini stanovnici. Koliko li samo tajni skrivaju kuće? Kada bi mogle progovoriti? I nisu sve kuće ujedno i dom. Neke to nikada ne mogu postati. Jer kuću ne čine zidovi, namještaj, prozori, već sklad i ljubav ljudi koji u njoj žive. Slažete li se? Ušla sam u životu u puno kuća i domova gdje se na prvu nisam osjećala dobro. Više sam osjećala nemir. Dok u druge kad bih ušla osjećala sam tu neku dobru energiju i toplinu. Nizozemska kuća nalazi se u predgrađu  Philadelphije, ogromna je, razgranata, prepuna glomaznog namještaja i ukrasa  uz veliku prisutnost prvotnih vlasnika Van Hoebeeksa. Iako su mrtvi, kuća kao da je puna njihovih duhova. Može li kuća usrećiti ili unesrećiti ljude koji u njoj žive? Odmah nakon Drugog svjetskog rata kuću je kupio novopečeni bogataš i rentijer Cyril Conroy i to u potpunosti opremljenu i raskošno namještenu, a za svoju suprugu Elnu. U njihovom je novom domu odraslo njihovo dvoje djece, Danny i Maeve Conroy. Kuća nije dobila naziv "nizozemska" po arhitekturi već po nacionalnosti prijašnjih stanara koji su u njoj živjeli i ostavili mnoge tragove. Sin Danny Conroy je naš pripovjedač. priča u prvom licu, a on i Maeve moderni su Ivica i Marica (brat i sestrica iz poznate Grimmove bajke koju sam obožavala), zajedno s napuštenošću, progonstvom i zlom pomajkom. Imaju i tri dobre vile kuće koje predstavljaju osoblje: to su Fluffy, Sandy i Jocelyn. Junaci i junakinje iz bajki suočavaju se sa silnim izazovima, ali na kraju se gotovo uvijek snađu zar ne? Pa, da vidimo kako su snašli Danny i Maeve. Elna, Dannyeva i Maevina majka bez pozdrava je napustila njihova oca i otišla u Indiju da bi pomagala siromašnima i siročadi. Moram priznati da me ovakve situacije šokiraju i ostave gomilu upitnika nad glavom.  Djeca zbog majčinog odlaska potiho i duboko pate. Kako i ne bi. Nema gore za djecu nego izgubiti majku, ne rasti uz majčinu nježnost, ljubav i posvećenost. Ali, ta čežnja za majkom ih još više zbližava i postaju nerazdvojni. Otac se odlučio ponovno oženiti. Njegova je odabranica Andrea, hladna i ohola žena koja ima dvije vlastite kćeri. Danny i Maeve suočavaju se s mračnim razdobljem svoga života. O djeci se s ljubavlju brinu domaćica Sandy i njezina sestra Jocelyn, obiteljska kuharica. Maeve koja je sedam godina starija od svog brata potjerana je iz svoje sobe i preseljena u potkrovlje kuće, a kako bi u njenu sobu mogla useliti maćehina kćer. To nas podsjeća na Pepeljugu, zar ne? Teško je kada se mala djeca već u tako ranoj dobi  moraju hvatati u koštac s okrutnim istinama ljudskog života – mržnjom, osvetom, sebičnošću. Ne želim vam dalje prepričavati razvoj događaja jer to ne bi bilo u redu, ali uvjeravam vas da  se radi o veličanstvenoj knjizi. Pomela me ova dirljiva priča i natjerala me da više razmišljam o svoj ostavljenoj djeci koje na žalost ima toliko mnogo. Jako sam zavoljela Dannyja, možda dijelom jer je on ispričao ovu priču. Njegovi opisi sestre Maeve precizni su i živopisni. Iako je Maeve starija i zrelija ona nije odabrana kao pripovjedačica iako je ona prava heroina ove knjige. Bori se protiv neprijatelja dok pati za majkom i žrtvuje se iznova i iznova kako bi osigurala bratovu sreću. Rijetki su romani koji preispituju iskustvo bliskog odnosa brata i sestre (obično to budu dvije sestre ili dva brata koji se podupiru). Zato sam se toliko divila povezanosti  između Dannyja i Maeve i mogu se samo nadati da će se moja vlastita djeca čvrsto držati i u dobru i u zlu. Ovo je ujedno i knjiga o bogatstvu, samoniklim bogatašima, nasljedstvu i sreći nasljeđivanja. Zanimljivo je kako do druge i  treće generacije često bude istopljeno sve što je skupljeno. Autorica romana Ann Patchett (rođena u Los Angelesu 1963.) u Hrvatskoj je relativno nepoznata. No, u Americi je Patchett prilično cijenjena spisateljica. Afirmirala se još početkom 1990-ih debitantskim romanom "Patron Saint of Lies", a za roman "Bel Canto" (2001) dobila je hrpu nagrada. Knjiga "Nizozemska kuća"  ušla je u finale za Pulitzerovu nagradu. Preveo: Saša Stančin