Nebeska tijela – Jokha al-Harthi – arapska obiteljska saga
Obožavam knjige s ovom tematikom. Taj daleki, nedokučivi, mističan arapski i istočni svijet, potpuno drugačija kultura i poimanje muško-ženskih odnosa oduvijek su me privlačili. Želim znati kako se živi u Iranu, Siriji, Saudijskoj Arabiji ili Omanu. Priznajmo da smo puni predrasuda vezanih za taj dio svijeta. Mnogi na spomen Arapa pomisle ili na harem pun mladih ljepotica ili na terorizam s puno bradatih grubih muškaraca. Za nas je to sve još uvijek konzervativno islamsko društvo u kojem žene žive pod muškom dominacijom i teškim patrijarhatom. Ali i Arapkinje imaju svoja nadanja, planove, odlučnosti i snove. Žude za ljubavlju i baš se tako zaljubljuju ili odljubljuju kao i žene drugdje u svijetu. Neke se od tih žena uspijevaju izboriti za svoj vlastiti put, ne isključivo zapadnjački, već svoj sa svim dobrim stranama svoje vjere i vlastitih običaja, a opet ostavljajući mjesta za reforme i promjene. A kako na taj svijet gledaju arapski muškarci?
U ovoj knjizi odlazimo u Oman, u selo al Awafi koji je na margini glavnog grada Muskata, gdje upoznajemo arapsku obitelj s tri kćeri. Svaka od njih drugačije shvaća svoju ulogu idealne žene i majke. Najstarija Mayya pristaje na dogovoreni brak sa sinom bogatog trgovca. Ne prkosi obitelji već pokorno prihvaća "omču oko vrata". Ubrzo nakon vjenčanja postaje majka djevojčice.
Drugorođena Asma udaje se za slikara iz osjećaja dužnosti, ali istovremeno želi obrazovanje. Najmlađa Khawla odbija sve žendibene ponude i čeka ponovni susret sa svojim rođakom koji je emigrirao u Kanadu, a kojem se obećala još kao djevojčica.
Te tri žene i njihove obitelji, njihove ljubavi i gubici prelijevaju se izvan granica Omana, zemlje koja se brzo mijenja i koja se iz tradicionalnog robovlasničkog društva razvija u složenu i puno slobodniju modernu državu. Kroz tri sestre promatramo omansko društvo u svim njegovim segmentima – od najsiromašnijih lokalnih robovlasničkih obitelji do onih koji velikom zaradom stvaraju nova, moderna bogatstva. Kroz roman upoznajemo i mnoge druge ljude i likove. Upadamo u višegeneracijsku slagalicu. Svi se oni izmjenjuju u poglavljima knjige a jedan lik je sveznajući pripovjedač (govori u prvom licu) – Mayyin suprug Abdallah čiji se otac obogatio trgovinom robljem kojom se nastavio baviti i nakon što je bila zakonski zabranjena. Zanimljivo mi je bilo kroz ovu knjigu upoznati i Abdallahova razmišljanja, pratiti njegovo zaljubljivanje u Mayyu koje nije bilo uzvraćeno, a za čijom je ljubavlju toliko žudio nakon što je rano i pod zagonetnim okolnostima ostao bez majke. Znači u ovom romanu arapski muškarac nije bradati tiranin.
Roman je ispričan čudnim stilom i jezikom prepunim slika, religijskih formula, uz pomoć snova i halucinacija brojnih likova koji su na trenutke nerazumljivi ali istovremeno saznajemo puno detalja o omanskoj kulturi i povijesti. Priznajem, na par mjesta sam se jednostavno pogubila s imenima i njihovim rodbinskim poveznicama i nisam više znala tko s kim i zašto, ali to ni najmanje nije umanjilo čar ovog romana. Jer nama su arapska imena još uvijek egzotična i nepoznata. Ali, malo se potrudite– vrijedi. Dapače sviđa mi se kako je autorica originalna i svoja. Pa zaboga, iz Omana je, a roman je pisala na arapskom. Knjiga završava kad više ili manje bude ispričana priča svih likova, tako da roman zapravo nema pravog kraja. I to je njegova posebnost.
Zanimljivo je to da je riječ o romanu izvorno napisanom na arapskom jeziku, jedinom koji je ikada osvojio međunarodnu književnu nagradu Man Booker, a istovremeno je i prva knjiga ženskog omanskog autora prevedena na engleski jezik.
Prevela: Mirna Čubranić
