Najpoznatiji kafići u književnosti

Neka od najvećih djela svjetske književnosti nadahnuće su pronašla, ili bolje reći njihovi autori po - kavanama. Prošećimo najslavnijim europskim kavanama koje su postale srce svakog grada. Od američkih svojevoljnih izbjeglica u Parizu do putovanja Henrika Ibsena, pisci su se i pjesnici nalazili u kavanama ili kafićima, razmijenili misli, recitirali svoje stihove, ulomke romana ili uz šalicu kave ili čašu vina slagali u glavi zaplete i rasplete, jeli i uz dim cigarete stvarali neke od najpoznatijih junaka književnosti.

 Café Tortoni, Buenos Aires, Argentina

Jorge Luís Borges i pjesnik Alfonsina Storni redovito su dolazili ovdje 1970ih. i, oni su i danas tamo, ali kao figure od voska. Sjede za stolom s pjevačem tanga Carlosom Gardelom. Malo je spooky pa gledajte više na ovo kao mješavinu kafića i muzeja voštanih figura. 

Café de la Rotonde, Pariz

Jedan od najpoznatijih pariških kafića u doba velike američke književne ere kad je skupina američkih pisaca nakon Prvog svjetskog rata, 1920-ih, otišla u jeftiniji Pariz koji je postao veliko okupljalište svih vrsta umjetnika zbog svoje liberalnosti i otvorenosti. Okupljali su se oko Gertrude Stein koja je u svojom slavnom salonu često ugostila T. S. Eliota, Ezru Pounda, F. Scotta Fitzgeralda, Johna Dos Passosa i Hemingwaya čijem je sinu bila krsna kuma. Na jednom je druženju rekla je: "Svi ste vi izgubljena generacija", a tu je rečenicu "posudio" Hemingway o u uvodu svog romana "Sunce se ponovo rađa". (The Sun Also Rises). No, jedno od mjesta gdje se ta Lost generation okupljala bila je kavana La Rotonde o kojoj je (opet) Ernest Hemingway pisao (opet) u romanu "Sunce se ponovo rađa". Jake Barnes tuguje zbog svoje ogromne popularnosti: "Bez obzira u koji kafić na Montparnasseu želite ići, tražite li taksista da vas odveze na desnu stranu rijeke, uvijek će vas odvesti do La Rotonde ", napisao je Hemingway. Gertrude Stein, F. Scott Fitzgerald i T. S. Eliot tu su dolazili redovito, pa možemo samo zamisliti kakve su to kave bile. Nedaleko je živio pa tako i često dolazio Pablo Picasso, slikarica Nina Hamnett, Amadeo Modigliani, Diego Rivera, Federico Cantú, Ilja Erenburg i Tsuguharu Foujita.

 Le Dôme Café ili Café du Dôme, Pariz

Poslije Hemingwayovog citata evo i nastavka istog: "…za deset godina to će vjerojatno biti Kupola." Kavana Le Dôme je na Montparnasseu i bila je prva veća kavana u tom području koja je privukla apatride i intelektualce. Café de la Rotonde, Le Select i La Coupole bili su konkurencija, ali Le Dôme je danas etablirani restoran s morskom hranom, koji više nije namijenjen budućim velikim umjetnicima i piscima.

Café la Habana, Mexico City, Mexico

Popiti kavu ovdje je čast – jer tu su dolazili Roberto Bolaño (koji je u svojim djelima ovaj kafić prekrstio u Café Quito), Octavio Paz, Gabriel García Márquez i Mario Santiago Papasquiaro, a tu su svoju revoluciju planirali Fidel Castro i Che Guevara. 

La Coupole, Pariz

Još jedan povijesni kafić Montparnassea, otvoren 1927., ubrzo nakon Le Selecta, i imao je samo jedan cilj  - biti bolji od Le Domea, te privući za inozemnu intelektualnu klijentelu. Masivna je to kavana koja je mogla primiti 600 ljudi, pa nije čudo da su tu bili Simone de Beauvoir i Jean Paul Sartre, Marc Chagall i Jean Cocteau, te naravno Hemingway. La Coupole je danas povijesni spomenik. 

Literaturnoe Kafe/Književna kavana, St. Petersburg

Kavana u Sankt Peterburgu imala je za goste vrhunske ruske pisce Černeševskog i Dostojevskog, tu je Dostojevski upoznao Petraševskog i priključio se njegovom utopijsko-socijalističkom krugu, a dolazio je i Ljermontov. Tvrde da je to mjesto u kojem je posljednji obrok pojeo pjesnik Aleksandar Puškin prije nego što je otišao na dvoboj koji će ga stajati života.  

The Frolic Room, Los Angeles, California

Jedno od mnogih mjesta u Los Angelesu koje je posjećivao Charles Bukowski i napio se često do besvijesti. Ovaj mu je bio jedan od najdražih.  

Les Deux Magots, Pariz

Danas ćete tu pronaći horde turista, ali nekad… nekad  je ova kavana bila omiljeno mjesto mnogih umjetnika. Tu su dolazili svi - uključujući Arthura Rimbauda i Paula Verlainea, Simone de Beauvoir, André Gide, Jean Giraudoux, Jean-Paul Sartre, Albert Camus, Pablo Picasso, James Joyce, Bertolt Brecht, Julia Child, James Baldwin, Chester Himes, Richard Wright …. Naravno i Hemingway kojem je ovo bila najdraža kavana. Smješten u kvartu St. Germain-des-Pres jedna je od najstarijih pariških kavana i možete osjetiti ogromno naslijeđe koje nosi. A "dva magota"  su i dalje tu. "Magot" je zdepasta  figurica s dalekog istoka", a ime je izvorno pripadalo trgovini tkanina na obližnjoj Rue de Buci 23. Trgovina je prodavala svileno rublje i dobila ime po tada popularnoj predstavi (1800-ih) "Les Deux Magots de la Chine". Njezina dva kipa predstavljaju kineske "mandarine" ili "mađioničare" (ili "alkemičare", ovisno kako tko gleda), koji spokojno promatraju sobu. Godine 1873. trgovina je preselila na Place Saint-Germain-des-Prés, 1884. počela je prodaja kave i likera, a ime je ostalo (i figure). 

Café Bräunerhof, Beč

Beč je grad prepun kavana u kojima su i poznati pisci, umjetnici i intelektualci sjedili i uživali u kavi, piću i razgovorima. Café Bräunerhof nedaleko gradske palače Habsburg bilo je najdraže mjesto slavnog austrijskog pisca Thomasa Bernharda, a tu su nastala neka od najvažnijih djela u njemačkom govornom svijetu nakon Drugog svjetskog rata. U ulici Stallburggasse danas stoji i vitrina  s fotografijom autora koji vam pokazuje gdje je sjajna kava, a svake subote tu je živa glazba  koja svira  naravno, valčike, valcere.  

The George Inn, London

Nanese li vas put u ulicu Borough High Street, potražite ovaj pub. Charles Dickens pio je ovdje, a spominje ga u romanu  "Mala Dorrit". Prije njega tu je zalazio i  William Shakespeare (no zgrade na ovoj adresi često su gorjele pa je ovo zapravo nasljednik). 

Centrál, Budimpešta

U ulici Karolyi najdraži je café budimpeštanskog uglednog i utjecajnog književnog časopisa Nyugat. Tu su dolazili i Géza Gárdonyi i omiljeni Ferenc Molnár. 

Café de Flore, Pariz

Café de Flore bio je (i ostao) glavni suparnik Les Deux Magots. Godine 1994. Cafe de Flore počeo je dodjeljivati ​​svoju godišnju književnu nagradu Prix de Flore mladim autorima književnosti na francuskom jeziku. Uz novčanu nagradu, pobjednik dobije i tekuću nagradu - čašu bijelog vina Pouilly-Fume svaki dan u godini. Prvi slavni gosti bili su Joris-Karl Huysmans i Remy de Gourmont, a kasnije su dolazili i članovi rumunjskog mislilačkog kruga pa se za stolom moglo vidjeti Emila Ciorana, Eugenea Ionescoa i esejista Benjamina Fondanea. Prix de Flore, književna nagrada čiji je prvi dobitnik bio Frédéric Beigbeder 1994., dodjeljuje se svake godine u Café de Flore.

La Closerie des Lilas, Pariz

A gdje nego na Montparnasseu je i La Closerie, otvoren 1847. I tu su zalazili svi - od Henryja Jamesa, Trockog do Gertrude Stein i Hemingwaya, koji (naravno) spominje obližnje kipove i opise u već spomenutom djelu. Ali, povijest je bolja, a i neki gosti su bili slavniji. Početkom 1860-ih, kafić La Closerie des Lilas bio je mjesto susreta "beskompromisnih", skupine slikara iz radionice Charlesa Gleyrea u pariškoj École des Beaux-Arts:  Bazille, Renoir, Monet i Sisley, kojima se ubrzo pridružio Pissarro, a koji će postati impresionisti. Ovdje je dolazio i Emile Zola, Paul Cézanne, Théophile Gautier, Charles Baudelaire i braća Jules i Edmond de Goncourt. Šah bi zaigrali Paul Fort i Lenjin, a dolazili su i Guillaume Apollinaire i Alfred Jarry. Naravno, La Closerie, čiji je noćni život postao legendaran, postao je jedno od najvažnijih mjesta američke inteligencije: navratili bi Francis Scott Fitzgerald i Zelda, Henry Miller i Hemingway koji je obožavao "Velikog Gatsbyja" kojeg je, kažu, iščitavao baš ovdje. Slavna fotografija Gertrude Stein do koje je u kolicima Jack "Bumby", Hemingwayev prvi sin snimljena je ovdje. Dolazili su i Amedeo Modigliani, Germaine Tailleferre, André Breton, Louis Aragon, Kees van Dongen, Pablo Picasso, Jean-Paul Sartre, André Gide, Paul Éluard, Oscar Wilde, Samuel Beckett, Man Ray, Ezra Pound… 

Caffe Giubbe Rosse, Firenza

Kavana na Piazza della Repubblica otvorena je 1896., a ime joj je bilo "Fratelli Reininghaus". Ime "Giubbe Rosse", crveni kaputići,  dobila je 1910. po jaknama koje konobari nose i danas. Kafić ima dugogodišnju reputaciju odmarališta književnika i intelektualaca. Pjesnici Ardengo Soffici, Giovanni Papini, Eugenio Montale, Filippo Tommaso Marinetti, Giuseppe Prezzolini nasjedili su se ovdje, u kavani koju su osnovala dva brata, Nijemca.  

Zonars, Atena

Davnih 1930ih mnogi su pisci putujući Grčkom stali baš ovdje. Jorge Luis Borges, Henry Miller, Lawrence Durrell i Evelyn Waugh na primjer.

El Floridita, Havana, Cuba Sasvim je jasno da je Hemingway bio čest posjetitelj raznih kavana, kafića, barova pa je tako i s ovim na Kubi. Imao je godinama stalno iznajmljenu sobu u hotelu nedaleko bara, tu bi doveo i Marthu Gellhorn i jasno je zašto u baru sjedi brončana figura slavnog američkog pisca u prirodnoj veličini. A dolazili su ovdje i Ezra Pound, John dos Passos i Graham Greene.

The Dingo Bar/American Bar and Restaurant ili samo Dingo Bar

Dingo Bar više ne postoji i na njegovom je mjestu danas talijanski restoran L'Auberge de Venise,. Bar Dingo bio je još jedan adut Montparnassea, otvoren je 1923. i bio je poznat kao mjesto koje je mjesto okupljanja engleskih i američkih expatriatea poput Djune Barnes i vlasnice izdavačke kuće Nancy Cunard. A upravo u Dingu su se prvi puta sreli – i upoznali mladi Amerikanac koji je strašno želio postati pisac, Hemingway i pisac kojem se neizmjerno divio - F. Scott Fitzgerald kojem je dva tjedna prije tog susreta u travnju 1925. izašao roman o Jayu Gatsbyju. Redovni gosti bili su Pablo Picasso, Aleister Crowley, Nancy Cunard i Isadora Duncan koja je stanovala preko puta.

Vesuvio Café, San Francisco U pogonu od 1948. Café Vesuvio je  postao najdraže mjesto bitnika 1950ih. Jack Kerouac i Allen Ginsberg pili bi, pisali i razgovarali ovdje, a dolazili su i  Dylan Thomas, Bob Dylan i - Francis Ford Coppola. Romanisches Café, Berlin Nakon što je otvoren 1916. ovaj café-bar na  Budapester Str. brzo je postao omiljenim mjestom berlinske inteligencije. Tu su dolazili Bertolt Brecht, Joseph Roth i Erich Maria Remarque. Zgrada je uništena 1943. za vrijeme bombardiranja, ali lijepo je spomenuti i ovo mjesto. 

The Eagle and Child, Oxford

Naravno da je ovo svetište svih poklonika J. R. R. Tolkiena, C. S. Lewisa te njihove grupe "Tintići" Inklings koi su ručavali ovdje barem jednom tjedno. Tu su njih dvojica raspravljali o zapletima svojih romana-serija, tu je C. S. nagovorio J. R. R.a da objavi priču o malom hobitu… Sve se to dogodilo u privatnoj prostoriji koja ima zgodno ime, Zečja soba, the Rabbit Room.

 Pasticceria Caffe Pirona, Trst

Znamo da je Joyce popio kave u Puli, no ovdje je radio na svom slavnom romanu Uliks, Ulysses: stojeći je napisao prve stranice, a dolazio je stalno jer je živio preko puta. Dolazili su i  Italo Svevo i Umberto Saba, ali Joyce je onaj s kojim se prave važni. 

Café a Porta, Copenhagen

Na uglu ulice Kongens Nytorv omiljeni je kafić Karen Blixen, a iznad kafića je tri godine živio Hans Christian Andersen pa se samo spustio na kavu.

The Barley Mow, Dorset Preslatka kućica u kojoj je Evelyn Waugh iznajmljivao sobe dok je radio na svom prvom romanu "Uspon i pad" (Decline and Fall) i danas je rado posjećeno mjesto. Doduše Evelyn je rijetko izlazio iz sobe, no nakon uspjeha prvog romana nastavio je uspješnu karijeru pisca pa svakako dio slave leži ovdje.

The Elephant House, Edinburgh Dok se Harry Potter stvarao u mislima J. K. Rowling u vlaku, dobar dio nastao je u ovom kafiću. Samohrana majka i nezaposlena, Rowling je pronašla toplinu uz kavu u The Elephant House u Edinburghu, često pišući dok je njezina kćerkica spavala pored nje. Kafić je sada poput svetišta posvećenog Rowlingici, njezinoj bestseler seriji i likovima. Ali J. K. Rowling nije bila jedini poznati autor koji je dolazio u Kuću slonova. Tu su svoje kave ispijali i Ian Rankin, tvorac serije Inspektor Rebus i Alexander McCall-Smith. Ipak, reklamiraju ga kao mjesto rođenja Harryja Pottera pa je tu uvijek – gužva. Café  Montmartre, Prag Iako nosi ime pariškog kvarta Café Montmartre je u Pragu, u ulici Řetězová, a dobio je i nadimke - Montik, ili The Monty. Jedna je od najstarijih praških kavana. Prije je bila ovdje gostionica, a café je otvorio 1912. jedan zaljubljenik u Pariz – otud i ime. Neki od najvećih pisaca Njemačke i tadašnje Čehoslovačke boravili su ovdje – od Franza Kafke, Egona Erwina Kischa koji bi ovdje i zaplesali jer je ovo bilo jedno od prvih mjesta u Europi u kojoj se plesao tango, do  Eduarda Basa, Maxa Broda i Jaroslava Hašeka. Kavana je zatvorena u socijalizmu, otvorena ponovo 2000. i srećom je većina namještaja – stolovi, stolice, sofe i svjetiljke – sačuvano, a iz muzeja su dobili i fotografije.

Pedrocchi Cafe, Padova Jedna je od najvećih kavana na svijetu je u Padovi - Cafè Pedrocchi u centru je grada stoji od 18. stoljeća, a svaka je prostorija u drugom stilu – etruščanskom, grčkom, rimskom, renesansnom, egipatskom, u slavu Napoleona, Gioacchina Rossinija… Za knjiške crviće važnije je možda da je Pedrocchi poznat kao omiljeno druženje lorda Byrona i francuskog pisca Stendhala. Dolazio je ovdje i Dario Fo.

Carousel Bar at Hotel Monteleone, New Orleans, Louisiana

Tu su dolazili svi: William Faulkner, Tennessee Williams, Truman Capote, Ernest Hemingway, Eudora Welty, Anne Rice i Rebecca Wells – svi su odsjedali u hotelu i pili u baru, a Capote bi tvrdio da je tu rođen. Nije. Njegova je majka živjela ovdje dok je bila trudna s njim, ali je sigurno stigla do bolnice i na svijet donijela Trumana.

Mellqvist Kaffebar, Stockholm U trilogiji Millennium, Stieg Larsson je svom junaku Mikaelu Blomkvistu dao svoj omiljeni kafić, Mellqvist Kaffebar u ulici Rörstrandsgatan. Kafić je ispod redakcije magazina Expo u kojem je Stieg bio urednikom od 2004. do smrti. Da, i to je posudio Mikaelu.

Harry's New York Bar, Pariz I Harryjev je bar u Parizu. Ime je dobio po svom menadžeru, Scotsmanu. Bar je otvoren 1911., a Harry je navodno bio odgovoran za to što ga je tijekom sljedećeg desetljeća učinio obaveznim mjestom za sve američke i svjetske umjetnike koji su se pogubili u Parizu i, naravno, završili kod njega -  Sinclair Lewis, Humphrey Bogart, jasno i Hemingway. Ovo je mjesto gdje je prvi put spravljen slavni cocktail Bloody Mary.

Antico Caffè Greco, Rim

Blizu Španjolskih stepenica, u otmjenom dijelu Rima je Antico Caffè Greco - osnovan 1760. i najslavnija je i najstarija je kavana u Rimu, a druga u Italiji jer prvo mjesto drži Caffè Florian. Greco je ime  dobio ime po grčkom vlasniku. Više od dva i pol stoljeća bio je utočište pisaca, političara, umjetnika i uglednih Rimljana. Činilo se da će tako i ostati no 23. listopada 2019., unatoč zaštite Odjela Beni Culturali, kafić je bio pod rizikom da ga zatvore zbog isteka ugovora o najmu. Vlasnik zgrade tražio je povećanje mjesečne najamnine s sadašnjih 18.000 na 120.000 eura! A ovdje su kavu pili i Stendhal i Goethe, Arthur Schopenhauer, Bertel Thorvaldsen, Mariano Fortuny,  Nikolaj Gogolj, Nathaniel Hawthorne, Franz Liszt, Henrik Ibsen, Hans Christian Andersen, Felix Mendelssohn, Wagner, Levi, María Zambrano pa čak i Casanova. Tu su dolazili Lord Byron, Percy i Mary Shelley te John Keats, i Amerikanac Mark Twain.

The Woody Creek Tavern, Aspen, Colorado 

Najdraži bar Huntera S. Thompsona koji je živio u blizini. Bar je opsjedan s obožavateljima pisca koje lokalci zovu Hunter's hunters i kojima bi uredno davali kriva uputstva. Da ne maltretiraju slavnog susjeda. 

Café A Brasileira, Lisabon

U ulici R. Garrett, reći će vam, kavu je i alkohol volio piti Pessoa. Tu se okupljala lisabonska elita pa tako i Aquilino Ribeiro i Alfredo Pimenta. No najslavniji je gost bio Pessoa čija je brončana figura ispred kafića. Navodno je dobro čuvana tajna da je Fernando imao svoj omiljeni kafić, i da to nije bio ovaj.

The White Horse Tavern, New York, New York

Taverna na adresi 567 Hudson St. ugostila je mnoge, a ovaj je postao slavan iako je razlog morbidan – u njemu se na smrt opio Dylan Thomas. Tu su redoviti gosti bili i James Baldwin, Norman Mailer, Anaïs Nin, Hunter S. Thompson, Jack Kerouac, John Ashbery i Frank O’Hara, ali je najpoznatiji po zadnjim trenucima slavnog velškog pjesnika. 

Caffè Florian, Venecija

I naravno, šećer na kraju – najstarija kavana na svijetu– Venecijanski Florian. Ponosno stoji na Procuratie Nuove, na Piazzi San Marco, jednim od najslavnijih trgova na svijetu. Osnovana je 1720. i najstarija je kavana koja radi bez prestanka u Italiji i - svijetu. Caffè je u ranim danima ugostio Carla Goldonija, Goethea i Casanovu – privukla ih je činjenica da je Caffè Florian jedina kavana koja je ženama dozvoljavala ulazak i uživanje u kavi. Kasnije su lord Byron, Marcel Proust i Charles Dickens bili česti posjetitelji, naravno, svaki u svoje doba. Florian je bio jedno od rijetkih mjesta na kojem se sredinom 18. stoljeća mogla kupiti novina Gazzetta Veneta, pa je opravdano platiti malo više ne bi li udahnuli povijest kojom ovo prekrasno mjesto odiše i danas.

Napisala: Sandra Veić Sukreški