Najljuća jela tatarske kuhinje – Alina Bronsky
Zbunio me naslov ove knjige. Jer "kuharica" imam dovoljno i ne zanimaju me. Nisam mnogo očekivala, a na kraju nisam knjigu tri dana ispuštala iz ruku i doslovno sam je progutala. Rekla bih da mi se knjiga odmah podvukla pod kožu i svo vrijeme ne prestajem razmišljati o tri neobične žene: Rosalindi, Sulfiji i Aminat. U koliko sam samo situacija prepoznala samu sebe, moju majku i moju kćer. Stil pisanja Aline Bronsky je stvarno zarazan. Žena ima smisao za humor u najtežim životnim situacijama. Priča je to o najstrastvenijoj i najekstravagantnijoj baki svih vremena. Preko Urala vlada potajno pravi matrijarhat, a Tatarka Rosalinda osjeća se premladom da bude - baka. Pokuša izazvati pobačaj kod kćeri ali ne uspiju, pa Sulfija nakon osam mjeseci rađa kćer kojoj Rosalinda odlučno i po svojem nahođenju daje ime Aminat (po tatarskoj baki). Neobična obiteljska saga tako počinje - burno, strašno ali i žvotno. Despotska Rosalinda konačno osjeća neizmjernu ljubav prema tom prelijepom malom biću, svojoj unuci, koju zapravo doživljava kao vlastitu kćer. Jer o Sulfiji i nema najbolje mišljenje: „A ta kći koju sam dobila bila je unakažena i nekako nije pristajala meni. Bila je niska rasta i sezala mi jedva do ramena. Nije imala nikakav stas, oči su joj bile male, a usta kriva. Kao što sam već rekla , bila je i glupa. Bilo joj je već sedamnaest godina i nije bilo nikakve nade da bi se jednom mogla opametiti.“ Obitelj prolazi kroz razne životne uspone i padove. Majka Rosalinda se ne prestaje uplitati u život kćeri Sulfije koju to beskrajno smeta i kao da se inati i opire svojoj majci i sve radi obrnuto od onog što bi majka željela. Majka joj određuje zanimanje, bira joj muževe i upliće se u odgoj njenih kćeri. Tako je to nažalost i u mnogim obiteljima oko nas pa i u našim, zar ne? Unuka Aminat je istovremeno pod jakim pritiskom i na sve načine opstruira sve pokušaje bake da je dobro odgoji, učini od nje građanku svijeta. Nakon raspada SSSR-a u želji za preživljavanjem i u potrazi za boljim životom Rosalinda pronalazi način da tri nerazdvojne žene odvede u Njemačku. Tek tamo Rosalinda u punom sjaju pokazuje svoju samosvijest, sposobnosti i najskrivenije talente. Čisti kod najboljih njemačkih obitelji, zarađuje pristojan novac, svladava vožnju biciklom, nauči voziti auto i uči skijati u švicarskim Alpama. Sulfija je nikada nije mogla pratiti, a Aminat se osjeća izdanom i prestrašenom. Obiteljske veze opasno pucaju. Opisi svih tih situacija iako su jezoviti i zastrašujući (jer radi se tu o prijevari, pedofiliji, podčinjavanju, podjeli moći i emocionalnom vampirizmu) ispričani su s puno humora i samokritičnosti. Rosalinda iako je prava "vještica" ispada simpatična i sposobna. Samohvale joj ne nedostaje. Sudbina i godine ovu obitelj ne maze. Prate je razvodi, napuštanja, bolesti i na kraju i smrt. Netko bi rekao "pa to je život". Da, ali KAKAV!
Alina Bronsky rođena je 1978. u Yekaterinburg u Rusiji. Djetinjstvo je provela na azijskoj strani Urala, a mladost u Marburgu i Darmstadtu. Čini mi se da bi Aminat mogla zapravo biti Alina. Nakon prekida studija medicine radila je kao copywriter i kao urednik dnevnih novina. Trenutno živi u Berlinu. Njezin debitantski roman "Scherbenpark" dobio je najbolje ocijene i postao bestseler. Alina Bronsky je jedna od "najuzbudljivijih pridošlica sezone" kaže "der Spiegel". Njezin drugi roman, "Najljuća jela tatarske kuhinje" pojavio se 2011. godine te je odmah postao bestselerom. Scherbenpark je u međuvremenu postao obvezna lektira u njemačkim školama a i otkupljena su prava za snimanje filma. Prava na Alinine romane prodana su u 15 zemalja. U posljednjih nekoliko godina etablirala se i kao dječji pisac. Sigurno ću pročitati i njezin prvi roman. Osvojila me.
Izdavač: Ljevak
