Moje najbolje putovanje u doba korone - Dubrovnik u usporenom tempu
Već početkom godine bilo je jasno da će ovo biti jedna od "najluđih godina" ikad, a da će upravo putovanja itekako zbog toga "nadrapati". Veliki šok za sve nas putoholičare koji smo rijetko na istom mjestu mjesec dana u komadu. No, na kraju mogu biti zadovoljna. Odmah iza proslave Nove godine za pamćenje (tada nismo ni slutili što nam se sprema) dragi i ja smo se uputili u planine i proveli dva predivna dana u hotelu "Vila Planinka" u Jezerskom u Sloveniji, nakon čega se je naše zimovanje nastavilo u austrijskim planinama i na glečeru Kaprun. Sunca i bjeline snijega nije nedostajalo.
U veljači smo otkrivali nevjerojatno šarmantnu Bratislavu koja vrvi vrhunskim knjižarama koje su ujedno cafei i restorani. Nakon Bratislave slijedio je neizostavan stop u Beču, i samo par sati bilo je dovoljno da se podsjetim na čari ovog veličanstvenog srednjeeuropskog grada u kojem su živjeli Freud, Mozart, Kafka, Canetti, Zweig, Musil i mnogi drugi slavni umjetnici.
A onda je uslijedio šok. Početkom ožujka, kad su se mnogi vraćali sa skijanja iz Italije i Austrije nad Europom, ali i svijetom, nadvili su se crni oblaci koronavirusa šireći zarazu brzinom munje. Uslijedio je razoran potres u Zagrebu i time su gusti crni oblaci postali još gušći i zlokobniji. Zbog zatvaranja državnih granica i gradova onemogućen je turizam u trenu. Zbog toga su se dogodile i neke pozitivne promjene. Priroda je tijekom proljeća postajala sve ljepša, čišća i ugodnija. Sa sve dužim danima i mnogo sunca optimizam se ipak nekako vratio i toliko iščekivan odlazak na more se dogodio. Svake godine se tijekom ljeta preselim morsku adresu. Iako sunce i more donose toliko potreban relax, uglavnom na moru živim sličnim tempom kao i u gradu. Puno se radi, piše, čita, dogovara i planira. Dok sam na moru nemam klasični godišnji odmor. Ali onda je uslijedilo iznenađenje.
Dobila sam poziv boutique hotela "Kazbek" iz Dubrovnika da budem njihov gost. Na kraju se to putovanje pretvorilo u najljepše putovanje ove lude 2020. godine. Tko bi rekao da ću baš ovo ljeto, i to u mjesecu kolovozu, toliko uživati u tom gradu kamena, svjetlosti i slobode. Kako Jure Kaštelan kaže, onaj "jedini Dubrovnik od kamena i svjetlosti... otvoreni dlan pod zvijezdama" ili kako George Bernard Shaw poručuje, mjesto u koje trebaju doći oni koji "uistinu žele vidjeti Raj na zemlji". Mi smo ga ovo ljeto itekako vidjeli i doživjeli.
Povijest boutique hotela u kojem smo odsjeli bogata je i kompleksna. Nekad palaču u Dubrovniku sagradila je 1573. plemićka obitelj Zamanja kao svoj ljetnikovac. Iako namijenjena kao mjesto mira i opuštanja, povijest je imala drugačiji plan. Davne 1806. agresor ga je u potpunosti uništio i zapalio ostavivši tek vanjske zidove. U Drugom svjetskom ratu služio je okupatoru kao zatvor da bi nakon rata ljetnikovac bio konfisciran i korišten kao skladište, a kasnije kao škola.
Tijekom tih turbulentnih godina ljetnikovac je značajno uništen i mnogi dijelovi su oštećeni ili uništeni. Na kraju je dvorac vraćen vlasnicima, ali je zbog godina lošeg održavanja i nebrige bio u izrazito lošem stanju. A onda su mu 2006. današnji vlasnici, švedska tvrtka Väinge Invest, odlučili povratiti raniji sjaj i slavu. Danas je to hotel visoke kategorije i ponovo sjaji istim starim sjajem. Hotel nam je pružio nevjerojatnu ugodu i pravi odmor unutar svojih zidina. Posebno me oduševila bogata hotelska biblioteka koju sam nadopunila s nekih dvadesetak knjiga na svim jezicima.
Deset stvari koje su nas oduševile u Dubrovniku u doba korone:
I tako nakon pet predivnih dana napuštamo grad koji je prije stotinjak godina posjetio i A. G. Matoš: "Htjedoh u Dubrovnik i ne odoh. Ljepši je kao grad moje duše."
U veljači smo otkrivali nevjerojatno šarmantnu Bratislavu koja vrvi vrhunskim knjižarama koje su ujedno cafei i restorani. Nakon Bratislave slijedio je neizostavan stop u Beču, i samo par sati bilo je dovoljno da se podsjetim na čari ovog veličanstvenog srednjeeuropskog grada u kojem su živjeli Freud, Mozart, Kafka, Canetti, Zweig, Musil i mnogi drugi slavni umjetnici.
A onda je uslijedio šok. Početkom ožujka, kad su se mnogi vraćali sa skijanja iz Italije i Austrije nad Europom, ali i svijetom, nadvili su se crni oblaci koronavirusa šireći zarazu brzinom munje. Uslijedio je razoran potres u Zagrebu i time su gusti crni oblaci postali još gušći i zlokobniji. Zbog zatvaranja državnih granica i gradova onemogućen je turizam u trenu. Zbog toga su se dogodile i neke pozitivne promjene. Priroda je tijekom proljeća postajala sve ljepša, čišća i ugodnija. Sa sve dužim danima i mnogo sunca optimizam se ipak nekako vratio i toliko iščekivan odlazak na more se dogodio. Svake godine se tijekom ljeta preselim morsku adresu. Iako sunce i more donose toliko potreban relax, uglavnom na moru živim sličnim tempom kao i u gradu. Puno se radi, piše, čita, dogovara i planira. Dok sam na moru nemam klasični godišnji odmor. Ali onda je uslijedilo iznenađenje.
Dobila sam poziv boutique hotela "Kazbek" iz Dubrovnika da budem njihov gost. Na kraju se to putovanje pretvorilo u najljepše putovanje ove lude 2020. godine. Tko bi rekao da ću baš ovo ljeto, i to u mjesecu kolovozu, toliko uživati u tom gradu kamena, svjetlosti i slobode. Kako Jure Kaštelan kaže, onaj "jedini Dubrovnik od kamena i svjetlosti... otvoreni dlan pod zvijezdama" ili kako George Bernard Shaw poručuje, mjesto u koje trebaju doći oni koji "uistinu žele vidjeti Raj na zemlji". Mi smo ga ovo ljeto itekako vidjeli i doživjeli.
Povijest boutique hotela u kojem smo odsjeli bogata je i kompleksna. Nekad palaču u Dubrovniku sagradila je 1573. plemićka obitelj Zamanja kao svoj ljetnikovac. Iako namijenjena kao mjesto mira i opuštanja, povijest je imala drugačiji plan. Davne 1806. agresor ga je u potpunosti uništio i zapalio ostavivši tek vanjske zidove. U Drugom svjetskom ratu služio je okupatoru kao zatvor da bi nakon rata ljetnikovac bio konfisciran i korišten kao skladište, a kasnije kao škola.
Tijekom tih turbulentnih godina ljetnikovac je značajno uništen i mnogi dijelovi su oštećeni ili uništeni. Na kraju je dvorac vraćen vlasnicima, ali je zbog godina lošeg održavanja i nebrige bio u izrazito lošem stanju. A onda su mu 2006. današnji vlasnici, švedska tvrtka Väinge Invest, odlučili povratiti raniji sjaj i slavu. Danas je to hotel visoke kategorije i ponovo sjaji istim starim sjajem. Hotel nam je pružio nevjerojatnu ugodu i pravi odmor unutar svojih zidina. Posebno me oduševila bogata hotelska biblioteka koju sam nadopunila s nekih dvadesetak knjiga na svim jezicima.
Deset stvari koje su nas oduševile u Dubrovniku u doba korone:
- Skoro prazan Stradun kojim smo se mogli šetati gore-dolje do mile volje
- Obavezna kavica u Gradskoj kavani Arsenal, odmah pokraj crkve svetog Vlaha. Sjedneš uz najbolji pogled na trg i promatraš Dubrovčane, turiste i prolaznike.
- Najljepši zalaz sunca na Srđu.
- Izlet u Cavtat i ručak u predivnom restoranu Bugenvila na rivi koji krasi velika kreativnost, odlična usluga, fantastična lokacija i ugodna atmosfera. Gurmani tu dolaze na svoje.
- Caffe "Festival" je prostor nekadašnje Kavane "Manon" koja je između dva svjetska rata imala ulogu vrlo popularnog i otmjenog dubrovačkog mjesta. Mom mužu je ovaj kafić posebno drag jer je tu dok je bio profesionalni plesač ansambla Lado provodio puno vremena. Najljepša su mjesta koja čuvaju nezaboravne trenutke. U tu kavanu zalazio je čuveni dubrovački književnik Ivo Vojnović. Tijekom povijesti posjetili su je i mnogi slavni ljudi i važne ličnosti poput engleskog dramatičara Bernarda Shawa, britanskog kraljevskog para Edwarda VII. i gospođe Simpson... Skupljali su se tu glumci, režiseri, glazbenici, statisti i koreografi, balerine i pjevači, slikari i dirigenti, viđeniji gosti, ali i Dubrovkinje i Dubrovčani kojima je "Manon" bio nezaobilazno mjesto, prva kavana Straduna, gotovo institucija. Predlažemo da Festival posjetite u jutarnjim satima i uživate u bogatom doručku, uz dobru kavu i novine.
- Sladoled Peppino’s – najbolji sladoled koji sam ikad probala
- Groblje Boninovo koje je nekad je bilo prostor s ljetnikovcem u vlasništvu obitelji Altesti. Ljetnikovac je tijekom 18. stoljeća bio namijenjen organizaciji prostitucije, no vlasniku ljetnikovca je zbog jedne od mladih prostitutki dovedene iz Francuske proradila savjest, pa je ljetnikovac darovao za javno korištenje. Naredbom Francuza na tom mjestu je tijekom 19. stoljeća uređeno javno gradsko groblje.
- Plaža Danče, jedna od najstarijih plaža u Dubrovniku smještena podno samostanskog kompleksa s crkvom sv. Marije čije časne sestre zvonjavom pozdravljaju sve brodove koji prolaze podno zidina starog grada.
- Prvi svjetski muzej ljubavnih priča koji je na jednom mjestu udomio jedinstvenu globalnu kolekciju prikupljenih i doniranih osobnih ljubavnih priča i predmeta velike sentimentalne vrijednosti. Tu je i posebni kutak za selfije zaljubljenih kao i "Ljubavni zid" na koji se mogu ostaviti srca s ljubavnim porukama i potpisima.
- Najbolji vegetarijanski restoran u kojem sam jela pronašla sam upravo u Dubrovniku – "Urban & Veggie".
I tako nakon pet predivnih dana napuštamo grad koji je prije stotinjak godina posjetio i A. G. Matoš: "Htjedoh u Dubrovnik i ne odoh. Ljepši je kao grad moje duše."
