Moja druga polovica - Affinity Konar - Blizanke u paklu Drugog svjetskog rata
Iako sam pročitala na stotine knjiga potresnih svjedočanstava o najstrašnijim zlodjelima nacističkog režima za vrijeme Drugog svjetskog rata, svaka nova knjiga s tom tematikom me ponovo šokira i rastuži. Tako je i s ovom pričom koja započinje kad su poljske dvanaestogodišnje blizanke tzv. Mischling (ljudi koji su imali i arijevske i židovske krvi) Pearl i Stasha Zamorski s majkom i djedom 1944. stočnim vlakom deportirane u najzloglasniji logor smrti – Auschwitz. S obzirom da su Pearl i Stasha jednojajčane blizanke odmah ih po dolasku odvajaju od majke i djeda u šalju u tzv. „Zoološki vrt“ zloglasnog i ludog dr. Meneglea kako bi bile dio njegovih odvratnih pokusa iz eksperimentalne skupine djece. Mengele je bio opsjednut blizancima. Djevojčice tim “odabirom” dobivaju određene povlastice u odnosu na druge logoraše iako proživljavaju najgore strahote s ostalom djecom i svima onima koji su drugačiji i zanimljivi čudovištu Mengeleu poput blizanaca, trojki, liliputanaca, Roma, albina - nad svima njima je taj monstrum obavljao fizičke i mentalne pokuse. Ova je priča, iako je djelo fikcije, napisana po istinitoj priči o Mozesovim blizancima. Autorica nam kroz priču samo daje naslutiti kakva zlodjela su počinjena nad tom djecom no zapravo, naglasak daje na ljubav između djevojčica koje, iako se prekida njihova posebna veza, prepoznaju da su svaka polovica jedne cjeline. Poglavlja se izmjenjuju iz perspektive obiju djevojčica. Pearl je zadužena za prisjećanje prošlosti i tužnih trenutaka, a Stasha je odlučila prisjećati se smiješnih trenutaka i kakve-takve budućnosti. Tako djevojčice bježe u svoje magične svjetove. One su neraskidivo povezane do te mjere da znaju što druga misli i osjeća dok ne pokušavaju blokirati bol koju im monstrum Mengele nanosi. Spajaju se i nauče živjeti u novom okruženju jer im je rečeno da će njihova suradnja pomoći njihovoj majci i djedu.
Prvi dio knjige događa se unutar logora do oslobođenja od strane Crvene armije, dok je drugi dio knjige posvećen razdoblju lutanja po razorenoj Poljskoj.
Ovo nije jednostavna knjiga za čitanje. Često sam je morala odložiti jer jednostavno nije lagano zamišljati što se sve djeci radilo u ime medicine. Autorica ne ulazi u detalje ekperimentiranja jer to ne bilo niti korektno niti podnošljivo (postoje knjige i o tome), ali se osjeća strah, bol i tuga tih djevojčica. Neki će čitajući ovu knjigu možda i plakati, ali ono što je sigurno je da ova knjiga prije svega daje mogućnost za nadu u bolju budućnost.
Moja jedina zamjerka ovoj knjizi je da je jedan duži srednji dio romana pomalo spor i pun ponavljanja blizankinih razmišljanja.
Zanimljivo je reći da su preci autorice Affinity Konar bili poljski Židovi koji su uspjeli pobjeći od užasa nacističkog režima u Sjedinjene Američke Države.
Josef Mengele (16. ožujka 1911. - Bertioga, 7. veljače 1979.) bio je njemački nacistički liječnik, antropolog koji s bavio genetikom a zbog svojih istraživanja i pokusa nad logorašima dobio je nadimak "Anđeo Smrti" zbog svojeg rada u Auschwitzu i drugim koncentracijskom logorima. On je radio okrutne pokuse na ljudima, a bio je zadužen i za organizaciju logora: u plinske komore otpravio je 400.000 ljudi, kao i Adolf Eichmann. Pobjegao je Saveznicima, jer nisu znali koga imaju pred sobom. Živio je u Argentini. Umro je u 67. godini: plivajući ispred jedne brazilske plaže na odmoru, doživio je moždani udar i utopio se. Identitet mu je potvrđen nakon ekshumacije tek 1992. godine. Nikad se nije pokajao za svoje zločine.
Moja jedina zamjerka ovoj knjizi je da je jedan duži srednji dio romana pomalo spor i pun ponavljanja blizankinih razmišljanja.
Zanimljivo je reći da su preci autorice Affinity Konar bili poljski Židovi koji su uspjeli pobjeći od užasa nacističkog režima u Sjedinjene Američke Države.
Josef Mengele (16. ožujka 1911. - Bertioga, 7. veljače 1979.) bio je njemački nacistički liječnik, antropolog koji s bavio genetikom a zbog svojih istraživanja i pokusa nad logorašima dobio je nadimak "Anđeo Smrti" zbog svojeg rada u Auschwitzu i drugim koncentracijskom logorima. On je radio okrutne pokuse na ljudima, a bio je zadužen i za organizaciju logora: u plinske komore otpravio je 400.000 ljudi, kao i Adolf Eichmann. Pobjegao je Saveznicima, jer nisu znali koga imaju pred sobom. Živio je u Argentini. Umro je u 67. godini: plivajući ispred jedne brazilske plaže na odmoru, doživio je moždani udar i utopio se. Identitet mu je potvrđen nakon ekshumacije tek 1992. godine. Nikad se nije pokajao za svoje zločine.
