Misteriozni Henri Pick – David Foenkinos – knjiga koja nas vodi u izdavački svijet knjiga
Prevela: Željka Somun
Likovima ove knjige će priča o odbijenim knjigama promijeniti živote naglavačke. Svakome na svoj način. A vas čitatelje će nasmijati, zabrinuti vas, ali i nečemu naučiti. Puna je iznenađenja. Zato, krenite je čitati čim prije.
Koliko možemo biti iznenađeni životom? U Bretanji, u malom mjestu okruženom vjetrom i valovima koje je, slobodno bismo mogli reći, na “Kraju svijeta”, nalazi se jedna vrlo posebna knjižnica. U njoj prikupljaju rukopise i knjige kojima nije bilo suđeno da budu objavljeni. Bolje reći, ona prikuplja odbijene rukopise. Vlasnik knjižnice Jean Pierre Gourvec bio je očaran energijom te beskorisne riznice od gotovo tisuću rukopisa. No, 2003. Jean Pierre se razbolio i njegova suradnica Magali preuzima vođenje knjižnice. Međutim, rukopisi pomalo padaju u zaborav, a Magali nema vremena dalje razvijati Jean Pierrov projekt. Jednoga dana mlada pariška lektorica Delphine Despero (inače rođena Bretonka) koja radi za izdavačku kuću Grasset i koja je luda za francuskim piscem Michelom Houellebecqom, igrom slučaja otkriva tu neobičnu knjižnicu, a u njoj među odbijenim rukopisima (na koje su svi zaboravili i koji samo skupljaju prašinu) pronalazi pravo remek-djelo, rukopis “Posljednji sati jedne ljubavi” koji ubrzo po izdavanju postaje bestseler. Priča je to o velikoj strasti koja je morala biti okončana. Jedinstvena snaga tog romana leži u tome što autor usporedno prepričava Puškinovu agoniju. Tko je mogao napisati takav roman i ostati nepoznat, svi se pitaju. Autor knjige je mještanin Henri Pick, bretonski pizza-majstor koji nikada nije pročitao niti jednu knjigu, pa je gotovo nevjerojatno da bi on mogao napisati takvo remek-djelo. Osim toga Herni Pick više nije među živima, pa je misterija veća. U njegovoj knjizi važno mjesto zauzima ruska kultura, ruska književnost i Puškinovo djelo “Evgenij Onjegin”, čiju knjigu nalaze na Henrijevom tavanu. Kako je to moguće i dalje nikome nije jasno, jer Henrijeva udovica potvrđuje da njezin muž nije pročitao niti jednu knjigu u svom životu, a jedini oblik ostavljanja pisanog traga bili su popisi za nabavku. Je li Henri Pick vodio drugi, tajni život? Svi ti turbulentni događaji, nagla popularnost, navala novinara i ljubitelja knjiga itekako mijenjaju živote i ostavljaju neočekivane posljedice za mnoge ljude koji su na bilo koji način povezani s Henrijem. Od njegove udovice Madeleine, kćeri Josephine, urednice Delphine, njezinog dečka pomalo propalog pisca Frederica, Magali koja je nastavila voditi knjižnicu, supružnika Misson, književnog kritičara Jean Michela Roucha koji je odlučan razotkriti književnu prijevaru i mnogih drugih...
Teško je obuzdati čitateljsku glad. Novinari zato toliko opsesivno ispituju o Henrijevoj prošlosti, a Jean Michel opsesivno istražuje o mogućem nevidljivom autoru skrivenog iza bretonskog pizza-majstora. Svi kopaju po Henrijevom životu i čak obilaze njegov grob. Knjiga je zauzela prvo mjesto na top ljestvicama najčitanijih romana. Čak je i za djela Puškina, dotad razmjerno slabo čitanog ruskog klasika u Francuskoj, prodaja zabilježila blag porast. Sjetimo se samo novinarske pomame za autoricom u međuvremenu najprodavanije i najpopularnije tetralogije “Genijalne prijateljice” Elene Ferrante iz Napulja, čiji se identitet ne zna ni dan danas.
Ova luda priča potiče mnoge ljude da se usude učiniti nešto novo: parovi se odvajaju, ljubavnici se neočekivano pronalaze, a nekima se prividna sigurnost okreće naglavačke. Henrijev roman je poput snježne lavine koja juri nemilom brzinom i mijenja živote onih koji se nađu u njegovoj blizini.
“Misteriozni Henri Pick” je šarmantan i živahan francuski roman o ljubavi, izgubljenoj snazi i hrabrosti da se preuzme odgovornost za vlastite živote. Čitajući ovaj roman kao da sam upalila svjetlo.
Zanimljivo je i to da je francuski pisac David Foenikos (kojeg sam u međuvremenu baš zavoljela i za mene je garancija dobrog štiva) priču o “knjižnici odbijenih knjiga” nije izmislio. Takva knjižnica zaista postoji. Ime joj „Richard Brautigan Library“ i prvotno se nalazila na zapadnoj obali Amerike. Danas je preseljena i udomljena u Vancouveru u Kanadi. Knjižnica je oformljena pod čudnim okolnostima. Američki pisac Richard Brautigan objavio je 1971. roman “Pobačaj“. Riječ je o jedinstvenoj ljubavnoj priči knjižničara koji prihvaća sve knjige koje su izdavači odbili i mlade žene zanosnih oblina. Nekoliko godina poslije autor romana „Pobačaj“ okončao je svoj život samoubojstvom. Njemu u čast, jedan je strastveni čitatelj oformio tu neobičnu knjižnicu. Knjižničar iz Crozona, mjesta u Bretanji poželio je upustiti se u jednaki pothvat. Stoga je 1992. oformio francusku verziju knjižnice odbijenih rukopisa. Fora zar ne? Foenikos je poznat po tome da svoje romane na neki način temelji na stvarnim događajima i ljudskim sudbinama. Ideja o knjižnici sa zaboravljenim knjigama podsjeća na “Sjenu vjetra”i kao da zaboravljene knjige ili rukopisi, bez obzira koliko je slojeva prašine na njima, ipak nađu svoj put do čitatelja. Baš kako treba, pitate li mene, i biti.
Zanimljiva crtica iz knjige:
"Roman "Put k Swanu" Marcela Prousta, zasigurno je jedan od najpoznatijih slučajeva odbijanja. Ispisano je toliko stranica koje analiziraju taj propust da bi se moglo sastaviti roman duži od samog djela. Marcel Proust bio je 1912. osobito poznat po svojoj sklonosti mondenim okupljanjima. Možda zato nije shvaćen ozbiljno? Uvijek se veće zasluge pripisuju pustinjacima. Hvaljenje su kvalitete šutljivaca i patnika. No je li moguće istovremeno biti genijalan i frivolan? Dovoljno je pročitati odlomak prvog poglavlja njegova djela "U potrazi za izgubljenim vremenom" da se shvati njegova književna kvaliteta.
