Mi koji smo preživjeli - trijumf ljudskog duha
Izvrsna knjiga s gotovo nevjerojatnom, istinitom pričom o preživljavanju
Ovo je još jedna izvrsna knjiga na temu progona Židova i njihova preživljavanja u Drugom svjetskom ratu. Iako je mučno čitati priče preživjelih iz Holokausta to je tema koja me fascinira. Pročitala sam sigurno više od pedeset knjiga na tu temu, i svaka sljedeća je kod mene dobro došla. Ova je posebno dirljiva jer ju je napisala praunuka glave poljske obitelji Kurc . Priča započinje od sredine 1930-ih za vrijeme zlokobnog prodora Hitlerove Njemačke u Europi i sve većeg neprijateljstva prema židovskom stanovništvu u Poljskoj. Pratimo mučna i herojska putovanja svakog člana obitelji Kurc iz Radoma u Poljskoj i njihovo razdvajanje dok pronalaze načine za bijeg iz logora sve do poraza nacista. Još jedna uvjerljiva knjiga koja obnavlja osjećaj užasa zbog progona židovske populacije diljem Europe. Nije pisana dokumentaristički već vrlo emotivno i osobno i zato me je toliko dirnula i dovela do ruba suza. Svo vrijeme čitanja sam navijala za njezine junake. A junaka ima puno.
Glava obitelji je Sol, oženjen Nechumom s kojom ima tri sina, Geneka, Addyja i Jakoba te dvije kćeri Milu i Halinu. Tu je i unučica Felicija. Proljeće je 1939. godine. Tri generacije obitelji Kurc pokušavaju živjeti normalno usprkos sjenama rata koje se sve više približavaju. Ne žele vjerovati da će biti gore nego što je i nadaju se da će njemačke prijetnje proći. Ne žele iseliti u Ameriku i napustiti svoj dom. No užasi koji preplavljuju Europu odlazak čine sasvim izglednim. Glazbenika Addyja rat zatiče u Parizu gdje ga opijaju pariški jazz barovi jer i sam je glazbenik. Jakoba šalju u borbu u Lavov (koji je pod sovjetskom okupacijom) , a za njim dolazi i njegova voljena Bella. Mila s malenom Felicijom, koja 1939. ima tek pet mjeseci, ostaje s roditeljima no ubrzo uviđa da mora skloniti svoju kćerkicu na sigurno. Bira jedan udaljeni samostan. Najgore prolaze Genek i njegova supruga Herta koji su deportirani iz Lavova u sibirski radni logor. Na kraju će se putevi Solovih protezati na pet kontinenata. Zaista je fascinantno da su svi uspjeli preživjeti. Vođeni nepokolebljivom voljom za preživljavanjem i strahom da se više nikada neće vidjeti, Kurcovi se moraju pouzdati u nadu, domišljatost i unutarnju snagu.
Ne bojte se! Tema knjige nije brutalnost, već trijumf ljudskog duha nad nedaćama, rizicima i hrabre odluke ljudi. S nevjerojatnom snagom pomogli su progonjenima, ali i sebi jer ova knjiga veliča snagu i predanost obitelji. U slučaju obitelji Kurc to je bio ključ opstanka i preživljavanja. Ni trenutka nisu dvojili u pobjedu i ponovni susret. To ih je držalo zajedno. Svo vrijeme čitanja identificirala sam se s pojedinim članovima obitelji i njihovim perspektivama. Na tren sam bila majka, na tren kćer, na tren sin i onda opet baka. Jedini nedostatak nekih je možda velik broj ljudi koje morate razlikovati. Ali to se isplati u svakom slučaju!
Knjizi dajem čistu peticu i veliku preporuku za čitanje. Svakako ulazi u deset najboljih knjiga koje sam pročitala u 2020. godini.
Kako je nastala ova knjiga?
Kad je navršila 15 godina Georgia Hunter, praunuka Sola Kurca otkriva da potječe iz obitelji koja je preživjela Holokaust. Ovim romanom željela je zabilježiti povijest svoje obitelji. Željela je da njezini preci zažive u obliku knjige i da budućim generacijama ostavi nešto opipljivo, a čovječanstvu još jedno upozorenje kako se nešto slično nikada ne smije više ponoviti. Zanimljiv je podatak da Nechumini i Solovi unuci i praunuci zajedno sa svojim supružnicima i potomcima, broje više od stotinu članova. Raspršeni po cijelom svijetu – njihove su domovine bile Brazil, Amerika, Francuska, Švicarska i Izrael. Među njima ima pijanista, violinista, čelista, flautista, inženjera, arhitekata, odvjetnika, liječnika, bankara, stolara, filmaša, ugostitelja, DJ-eva, učitelja i pisaca.
Ne bojte se! Tema knjige nije brutalnost, već trijumf ljudskog duha nad nedaćama, rizicima i hrabre odluke ljudi. S nevjerojatnom snagom pomogli su progonjenima, ali i sebi jer ova knjiga veliča snagu i predanost obitelji. U slučaju obitelji Kurc to je bio ključ opstanka i preživljavanja. Ni trenutka nisu dvojili u pobjedu i ponovni susret. To ih je držalo zajedno. Svo vrijeme čitanja identificirala sam se s pojedinim članovima obitelji i njihovim perspektivama. Na tren sam bila majka, na tren kćer, na tren sin i onda opet baka. Jedini nedostatak nekih je možda velik broj ljudi koje morate razlikovati. Ali to se isplati u svakom slučaju!
Knjizi dajem čistu peticu i veliku preporuku za čitanje. Svakako ulazi u deset najboljih knjiga koje sam pročitala u 2020. godini.
Kako je nastala ova knjiga?
Kad je navršila 15 godina Georgia Hunter, praunuka Sola Kurca otkriva da potječe iz obitelji koja je preživjela Holokaust. Ovim romanom željela je zabilježiti povijest svoje obitelji. Željela je da njezini preci zažive u obliku knjige i da budućim generacijama ostavi nešto opipljivo, a čovječanstvu još jedno upozorenje kako se nešto slično nikada ne smije više ponoviti. Zanimljiv je podatak da Nechumini i Solovi unuci i praunuci zajedno sa svojim supružnicima i potomcima, broje više od stotinu članova. Raspršeni po cijelom svijetu – njihove su domovine bile Brazil, Amerika, Francuska, Švicarska i Izrael. Među njima ima pijanista, violinista, čelista, flautista, inženjera, arhitekata, odvjetnika, liječnika, bankara, stolara, filmaša, ugostitelja, DJ-eva, učitelja i pisaca.
