Lista komparatista: Što Genijalnu prijateljicu čini toliko genijalnom?

Koja bi knjiga mogla biti zvijezda mog prvog teksta? Trebalo mi je nešto genijalno. Tragala sam za knjigom koja me, što se kaže, izbila iz cipela. Mnogo ih je, ali mnogo je i tjedana pred nama. Nakon dugog razmišljanja, odlučila sam se za suvremenu knjigu na putu da postane savršen primjer modernog klasika – "Genijalnu prijateljicu" talijanske autorice Elene Ferrante. Riječ je zapravo tek o prvom dijelu tetralogije proglašene svjetskim bestselerom. Ipak, koncentrirat ću se na njen prvi dio, objavljen 2011. godine, jer bi pisanje o tetralogiji pretvorilo ovaj tekst u omanji seminarski rad. Roman fluidnog jezika i izuzetno pitkog stila donosi priču o odrastanju dviju djevojčica u siromaštvu napuljskog predgrađa kojeg Ana Badurina u sjajnom prijevodu na hrvatski jezik naziva rajonom. Ipak, nije sve jednostavno kako se čini. Priču u retrospekciji iznosi upravo jedna od protagonistica, Elena Greco. Druga protagonistica je Lina, druga polovica genijalnog i pomalo čudnog, kompetitivnog, na trenutke potpuno nezdravog prijateljstva. Rivalstvo i prijateljstvo, pokazuje roman, dijeli tek tanka linija. Žanrovski je nemoguće jednostrano svrstati ovu sagu. Vjerujem da će se i kritičari dugo sporiti. Roman o odrastanju na trenutke se pretvara u socijalni roman, a u drugom trenutku već nalikuje psihološkom romanu. Naime, djevojčice odrastaju i u prvom dijelu donose ključne odluke koje će ih naposljetku oblikovati kao mlade žene. Društvo je, pak, nemilosrdno i klasno uvjetovano, a upravo svijest o klasi često se nameće kao ključni motiv i pokretač radnje. Također, patrijarhat koji neumoljivo obuzima napuljske obitelji ne olakšava situaciju. Nesretni brakovi, pasivne majke i agresivni očevi samo su dio površinskog sloja priče. Otvara se prostor za veoma zanimljiva feministička čitanja. Jedna od bolnih tema kojih se roman dodiruje jest obrazovanje ženske djece u Napulju polovicom prošlog stoljeća. Ipak, usudim se reći da indirektno progovara i o obrazovanju žena danas. Naime, s vremenom jedna od prijateljica bira nastaviti putem obrazovanja, uz sve muke i odricanja koja to nosi. Druga odabire povoljan brak. A granice mudrih i ludih odabira polagano klize i napetost traje sve do posljednjih stranica knjige. Vrijednost romana ne staje u samom sadržaju. Pozorno čitajući, uočava se kompleksna mreža interteksta koju je Ferrante izgradila kako bi svoje djelo dovela u odnos sa talijanskom i svjetskom literarnom tradicijom. Na to nas upućuje i citat iz Goetheova Fausta kojim se roman otvara. Kasnije se javljaju likovi koji jasno aludiraju na likove Alessandra Manzonija i kultnog romana, a promišljanja o identitetu i nestanku jedne od junakinja nedvojbenu vuku tradiciju Luigija Pirandella i njegova Mattije Pascala. To je, naravno, samo sitni dio bogatih značenjskih veza. Ipak, ovako složeni odnosi mogli bi opteretiti čitatelje. Ferrante, očigledno potpuno svjesna modernih tekovina, začinila je priču neočekivanim zapletima i ljubavnim pričama, nesretnim brakovima, seksualnošću, problemom pisanja, čitanja i autorstva. Da, članak se bliži kraju i sve sam sigurnija da sam odabrala pravu knjigu za prvi tekst. Genijalna prijateljica, nema sumnje, definitivno je dio mojeg popisa preporuka za nadolazeću jesen. Jedan od vrhunaca književne produkcije desetljeća u kojem živimo, usudim se reći. Priča o jednom južnjačkom prijateljstvu mogla bi još dugo rasturati liste najprodavanijih i najkomentiranijih knjiga. Ove se godine očekuje i televizijska adaptacija romana. Pred redateljima i scenaristima stoji težak zadatak, a u njih su uperene jednako znatiželjne oči kritike i mnogobrojne publike. Za Čitaj knjigu Ivana Granić