Kristian Novak : „Črna mati zemla“ Sindrom potisnutog sjećanja

Oduševljenje ovom knjigom je isto kao i kad sam čitala „Ciganin, ali najljepši“. Kristian Novak je za mene trenutno najbolji hrvatski pisac. Glavni lik romana je tridesetogodišnji Matija Dolenčec koji u državnoj agenciji radi dosadan posao, a u slobodno vrijeme je uspješan pisac romana i kratkih priča. Nakon što ga je ostavila ljubav njegova života, Dina Gajski,  pisanje je stavio u samo središte svojega življenja. Postaje opsjednut mišlju kako mora napisati barem još jednu dobru knjigu. Ali mu to ne polazi za rukom. Ima blokadu jer od kada nema Dine on nema ni inspiracije, nema života. A možda je samo trebao napisati roman o svom djetinjstvu i konačno otkriti sve te silne tajne koje drži u sebi. No za to nema snage. Radnja prvog dijela ovog romana događa se u Zagrebu gdje je Matija doselio kao školarac iz Međimurja, Kristianovog  rodnog kraja. Jako mi se svidjelo kako je Kristian opisao ludu ljubav Matije i Dine. Rekla bih to jedna od najljepših suvremenih hrvatskih ljubavnih priča. Zaljubljeni su jedno u drugo, kako s kaže,  do ušiju. Kemija se osjeća kroz čitanje. Oni se savršeno slažu, nasmijavaju jedno drugo, imaju odličan seks. No sitne Matijine laži su počiju ih razdvajati. Dinu je izluđivalo što nije ništa znala o Matijinom djetinjstvu, a evidentno je da ga je iz tog vremena puno stvari mučilo, činilo drugačijim, napetim i neprepoznatljivim. Na kraju, Dina ostavlja Matiju, a njegov se život raspada na dijelove. Nakon dvije godine bez  inspiracije Matija odbacuje pisanje kroz koje jedino vidi stvari jasno. Matija je potpuno zaključao u sebe ono što se zbivalo prije nego se s obitelji doselio u Zagreb. A što se zapravo dogodilo? Naravno da nakon čitanja prvog dijela romana to želimo saznati. U drugom dijelu romana  Kristian nas vodi u Međimurje, u selo iz kojeg je Matijina obitelj i gdje počinje njegova životna priča puna jezivih događaja koji su dodatno obavijeni legendom koja je preživjela među stanovnicima gornjega Međimurja. Matija je imao pet godina kad mu je umro otac. Tada počinje Matijina transformacija i neizmjerna tuga. Ali, djeca u toj dobi ne znaju objasniti smrt kao ni golemu tugu koja nastupa nakon smrti voljene osobe. Matija u žudnji za ocem  tone u svoj svijet u kojem razgovara s „izmišljenim“ demonskim likovima iz mraka – Pujtom i Heštom koje samo on vidi. Kristian u priču vješto ubacuje elemente bajke i horora. Počinju se događati čudnovate smrti. Prvo je uginuo susjedov pas, a sve je ukazivalo da u tome ima prste Matija. Ima li? Matija je sve povučeniji  i ne druži se s drugom djecom. Svog najboljeg prijatelja želio je baciti u rijeku kako bi „zamijenio“ mrtvoga oca. Tako se želio iskupiti za očevu smrt zbog koje se osjećao krivim. Počinje se bojati svoje krivnje, mržnje i moći ubijanja. Majku i sestru izluđuje svojim ispadima. Jednom prilikom je otišao u šumu u potragu za ocem i gotovo umro od hladnoće. Nakon toga ga okolina još više doživljava kao čudovište, a Matija je sve više uvjeren da je on zaista odgovoran za smrt oca, ali – i ne samo njegovu. Matija ima osjećaj da je on prouzrokovao i niz samoubojstva koja su se zaredala od sredine svibnja 1991. na južnoj obali Mure -  njih osam. Petorica su bila odrasli muškarci, život su okončale dvije žene te jedan dječak s nepunih deset godina.  Čak je u srpnju 2010. godine taj slučaj postao središnjim predmetom jednog znanstvenog istraživanja. Tko je mogao prouzročiti tolika samoubojstva? Melankolija i potištenost kao tipična pojava stanovnika gornjeg Međimurja? Potištenost uslijed otpuštanja radnika? Alkoholizam? Neka nepoznata osoba koja je stanovnike Međimurja nagovarala na samoubojstva? Sekta Crna ruža? Ili neka čudna bića koja žive u šumovitim brdima iznad sela? Kristianov roman kao i „Ciganin, onaj najljepši“ ima elemente najnapetijeg krimića uz preispitivanje društva i malograđanskog licemjerja među stanovnicima manjih naselja, učestalosti vršnjačkog nasilja i nasilnog izopćenja iz sredine onih koji su drugačiji i onih koji trebaju pomoć. Ima tu i autobiografskih dijelova. Sve je začinjeno starim legendama, tradicijom i neizostavnim međimurskim dijalektom. Svakako čitati! Kristian Novak rođen je 14. svibnja 1979. godine u Baden-Badenu, u tadašnjoj SR Njemačkoj. Osnovnu je školu pohađao u Sv. Martinu na Muri, a opću gimnaziju u Čakovcu. Godine 1998. upisuje diplomski dvopredmetni studij hrvatskoga jezika i književnosti i njemačkoga jezika i književnosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je 2005. godine obranivši rad pod naslovom „Njemačko-hrvatski code-switching u drami 'Gospoda Glembajevi' Miroslava Krleže“. Godine 2011., nakon obrane doktorata, Kristian Novak  napreduje u suradničko zvanje viši asistent. U siječnju 2012. godine prekida radni odnos na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te se zapošljava kao viši asistent na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Rijeci. Književnošću se počeo baviti u srednjoj školi. Mladenačka poezija objavljena mu je između ostaloga i u Antologiji međimurske mlade lirike (2011). Godine 2005. objavio je roman "Obješeni", u izdanju Biblioteke Insula. Godine 2013. objavio je roman "Črna mati zemla", u biblioteci KaLibar zagrebačkoga Algoritma koji 2017. doživljava treće izdanje u Nakladi OceanMore, a 2016. roman "Ciganin, ali najljepši" u izdanju Naklade OceanMore.