Kradljivci sreće – Lea Brezar - borba za sebe
Nije prošla niti godina dana od kada je Lea iznjedrila svoj prvi romansirani self-help roman - „Superjunakinje“, o četiri žene posrnule pod teretom vlastitih očekivanja koje se upoznaju na odjelu jedne psihijatrijske klinike, a koji se pokazao kao veliki hit i omiljenom literaturom među hrvatskim čitateljicama jer upozorava i podsjeća na važne stvari u životu. Tada nisam niti sanjala da će se u samo godinu dana roditi čak dvoje Leine „djece“ - jednako karizmatične i zanimljive.
Drugi romansirani self-help roman Lee Brezar koji ponovno nudi korisne životne savjete aterirao je u odlično vrijeme - pred kraj godine, da nas protrese i ponovno preispita naše međuljudske odnose i definira pojam borbe za sebe. I u ovom romanu riječ je o duhovnom konfliktu koji je koristan za čovjeka, jer potiče osobu koja ga doživljava da potraži razrješenje, bilo uz pomoć drugih bilo vlastitim naporima, i tako postane zadovoljniji svoji životom. Drugim riječima, konflikt pomaže da preokrenemo vlastite sudbine. Lei jednostavno leži takva vrsta literature. U svom drugom romanu Lea nas vodi kroz međuljudske odnose u poslovnom okruženju – jednoj manjoj marketinškoj tvrtki - u kojem često provodimo više vremena nego li u obiteljskim ili prijateljskim odnosima. Egzistencijalna frustracija tipična je za suvremena društva u kojima čovjek radi sve ono što i drugi ili ono što mu se kaže, umjesto da radi ono što želi i voli. Taj međuprostor obično se kompenzira ekonomskom moći, fizičkim zadovoljstvima ili emocionalnom tupošću. I ovaj puta Lea nas upozorava na važnost pronalaženja životnog smisla i motivacije. Samo čovjek koji se hvata u koštac s problemima i aktivno radi na ostvarenju svojih ciljeva može osjećati toliko potreban unutarnji mir i smisao života.
U ovom romanu nisu glavni likovi samo žene, već se ovog puta susrećemo s miješanim društvom u poslovnom okruženju. Možemo reći da su ovaj puta glavni likovi muškarci. Borna je kreativni direktor firme, pravi alfa mužjak koji Igoru, direktoru tvrtke, brbljavom genijalcu itekako treba, iako se prečesto „iživljava“ na podređenima. Tu su i podčinjena pomoćnica Mirela uz frustriranu kolegicu Bojanu koja misli da se izborila za svoj status na poslu, dok joj se privatni život raspao na kockice. Igor uočava manjkavosti u komunikaciji i predviđa da bi to u konačnici moglo dovesti do lošijih rezultata pa čak i do raspada firme te odluči u pomoć zvati konzultanticu Irenu, koja u svojstvu life i business coacha treba popraviti narušene odnose u firmi. Irenina će zadaća biti pomoći vratiti zadovoljstvo, uživanje i kreativnost među spomenute likove. Može li ona to obzirom da je "ekstrasens" osoba koja osim sadašnjih vrlo dobro osjeća i prošle živote ljudi koje upoznaje i s kojima surađuje? Poruka ovog romana je da emocije ne možemo kontrolirati, ali itekako možemo upravljati svojim postupcima. Zato je potrebno da imamo jasnu svrhu i da uvijek imamo na umu što treba napraviti sada! I, naravno, što treba poduzeti. Kroz to nam postaje jasno da kradljivci sreće nisu neki drugi ljudi oko nas, već smo to vrlo često mi sami. Svatko od nas se čitajući i upoznajući likove može prepoznati u svima njima. To je dodatna čar ovog savjetodavnog romana. Kako sam i sama dvadeset i dvije godine radila u izazovnom poslovnom okruženju punom frustracija, mobinga i poslovne agresije, brzo sam se „ufurala“ u pojedine likove koji već prema prepoznatljivom Leinom stilu progovaraju u prvom licu. I ovaj puta knjiga obiluje izvrsnim citatima, koji su već prema ustaljenom obrascu istaknuti na pojedinim stranicama.
I ovom, po meni „životnom vodiču“ u stilu pisanja Jorge Bucaya ili Paula Coelha dajem čistu peticu.
Drugi romansirani self-help roman Lee Brezar koji ponovno nudi korisne životne savjete aterirao je u odlično vrijeme - pred kraj godine, da nas protrese i ponovno preispita naše međuljudske odnose i definira pojam borbe za sebe. I u ovom romanu riječ je o duhovnom konfliktu koji je koristan za čovjeka, jer potiče osobu koja ga doživljava da potraži razrješenje, bilo uz pomoć drugih bilo vlastitim naporima, i tako postane zadovoljniji svoji životom. Drugim riječima, konflikt pomaže da preokrenemo vlastite sudbine. Lei jednostavno leži takva vrsta literature. U svom drugom romanu Lea nas vodi kroz međuljudske odnose u poslovnom okruženju – jednoj manjoj marketinškoj tvrtki - u kojem često provodimo više vremena nego li u obiteljskim ili prijateljskim odnosima. Egzistencijalna frustracija tipična je za suvremena društva u kojima čovjek radi sve ono što i drugi ili ono što mu se kaže, umjesto da radi ono što želi i voli. Taj međuprostor obično se kompenzira ekonomskom moći, fizičkim zadovoljstvima ili emocionalnom tupošću. I ovaj puta Lea nas upozorava na važnost pronalaženja životnog smisla i motivacije. Samo čovjek koji se hvata u koštac s problemima i aktivno radi na ostvarenju svojih ciljeva može osjećati toliko potreban unutarnji mir i smisao života.
U ovom romanu nisu glavni likovi samo žene, već se ovog puta susrećemo s miješanim društvom u poslovnom okruženju. Možemo reći da su ovaj puta glavni likovi muškarci. Borna je kreativni direktor firme, pravi alfa mužjak koji Igoru, direktoru tvrtke, brbljavom genijalcu itekako treba, iako se prečesto „iživljava“ na podređenima. Tu su i podčinjena pomoćnica Mirela uz frustriranu kolegicu Bojanu koja misli da se izborila za svoj status na poslu, dok joj se privatni život raspao na kockice. Igor uočava manjkavosti u komunikaciji i predviđa da bi to u konačnici moglo dovesti do lošijih rezultata pa čak i do raspada firme te odluči u pomoć zvati konzultanticu Irenu, koja u svojstvu life i business coacha treba popraviti narušene odnose u firmi. Irenina će zadaća biti pomoći vratiti zadovoljstvo, uživanje i kreativnost među spomenute likove. Može li ona to obzirom da je "ekstrasens" osoba koja osim sadašnjih vrlo dobro osjeća i prošle živote ljudi koje upoznaje i s kojima surađuje? Poruka ovog romana je da emocije ne možemo kontrolirati, ali itekako možemo upravljati svojim postupcima. Zato je potrebno da imamo jasnu svrhu i da uvijek imamo na umu što treba napraviti sada! I, naravno, što treba poduzeti. Kroz to nam postaje jasno da kradljivci sreće nisu neki drugi ljudi oko nas, već smo to vrlo često mi sami. Svatko od nas se čitajući i upoznajući likove može prepoznati u svima njima. To je dodatna čar ovog savjetodavnog romana. Kako sam i sama dvadeset i dvije godine radila u izazovnom poslovnom okruženju punom frustracija, mobinga i poslovne agresije, brzo sam se „ufurala“ u pojedine likove koji već prema prepoznatljivom Leinom stilu progovaraju u prvom licu. I ovaj puta knjiga obiluje izvrsnim citatima, koji su već prema ustaljenom obrascu istaknuti na pojedinim stranicama.
I ovom, po meni „životnom vodiču“ u stilu pisanja Jorge Bucaya ili Paula Coelha dajem čistu peticu.
