Knjiga o Baltimoreu - priča o bratićima i njihovim promašenim sudbinama, ali i ljubavna priča o slavnoj glazbenici i uspješnom piscu.

Obožavam obiteljske sage koje se čitaju kao najnapetiji trileri. Joel Dicker je u tom žanru pravi majstor. On vješto prodire u psihu svojih likova i čitatelja brzo navodi na suosjećanje s njima. Dicker zna pisati o prijateljstvu, zavisti, ljubavi, ljubomori, granicama individualne percepcije, nade i razočaranja. Ja bih rekla razumije se u karmu. U ovoj obiteljskoj drami riječ je o Goldmanima, američkoj obitelji židovskog porijekla. Do dana „velike nesreće“  dijelili su se na  Goldmane iz Baltimorea i Goldmane iz Montclaira. Ili, na one posebne i one obične. Stari Max Goldman imao je dva sina – Saula i Nathana. Kako su dječaci odrastali Max je silno želio da oni preuzmu njegovo obiteljsko poduzeće za proizvodnju medicinskog materijala - Goldman & Co. No, dečki nisu željeli voditi poduzeće po očevim naputcima. Saul je napravio projekt osnaživanja tvrtke za koji otac nije želio niti čuti.  Ambicioznog Saula je takvo kategorično i konačno odbijanje sasvim dotuklo. Nakon jedne žestoke svađe s ocem, Max i Saul nisu razgovarali punih dvanaest godina.  Od početka je vladala učestala napetost između dva brata jer je u zraku uvijek visjelo pitanje – kojeg brata su roditelji Goldman voljeli više? Tamo gdje je Saul polučio uspjeh, Nathan je doživio poraz. Ali, je li zaista bilo tako i do kraja njihovih života i kako se to odrazilo na živote njihovih sinova? Saul Goldman upisao je pravni fakultet, oženio se zanosnom i voljenom Anitom i uskoro postao poznati odvjetnik. Preselio se u elitnu četvrt Baltimorea. “Baltimorci” su imali sve što su mogli poželjeti u životu: talent, novac, uspjeh, veličanstven dom i dva nadarena sina. Jednog biološkog – Hillela i jednog usvojenog, Woodya. Nathan i njegova žena ostali su u maloj kući  u New Jerseyu,  živjeli su skromnim i običnim životom i imali su sina jedinca – Marcusa, buduću zvijezdu američke književnosti koji u konačnici i pripovijeda ovu intrigantnu obiteljsku sagu. Marcus, osam godina nakon „velike nesreće“ prebire po sjećanjima iz djetinjstva i oživljava nama, čitateljima, što se u stvari dogodilo u njegovoj obitelji. Jer, on tek kao odrastao čovjek u potrazi za istinom, kopajući po uspomenama, ispisuje povijest obitelji koja se urušila pod teretom zavisti, laži, tajni, izdaje i povrijeđenog ega. Kako li samo to zvuči poznato! Ne poznajem obitelj u kojoj nema elemenata ove sage. Marcus je kao dječak svoja ljeta redovno provodio kod svog strica Saula i strine Anite u raskošnom ljetnikovcu na Floridi ili u elitnoj vili u Baltimoreu, u društvu svojih bratića. Za te dane ga vežu najljepše uspomene, ali i opčinjenost bogatstvom i otmjenošću Baltimoraca. On i njegovi bratići tvorili su „Družinu Goldmanovih“. Bili su sanjari prve klase. Ubrzo im se pridružila i zanosna djevojčica Aleksandra u koju su sva trojica potajno bili zaljubljeni. To ih je činilo posebnima. Hillel i Woody bili su Marcusovi idoli, ali su na kraju postali suparnici. Pogađate zašto? Aleksandra se na kraju zaljubila u Marcusa. Tko će koga nadmašiti nakon što su napustili svoje domove i otišli na fakultete? Koliko su promjene odrastanja i sazrijevanja i mladenačke ljubavi  poremetile  njihov obiteljski sklad? Godine  prolaze a sjaj Baltimoraca blijedi i nestaje, sve do „velike nesreće“ ili kako je u knjizi Marcus zove „Drame“. Tog 25. listopada 2004. sve će se zauvijek i nepovratno promijeniti. Na pitanje koje progoni Markusa: što se zaista dogodilo Goldmanima iz Baltimora – odgovorit će nam kroz svoja sjećanja koja pretače u knjigu koja je jača od života,  i tek tada shvaća prave razloge za strašne događaje koji su promijenili sve. Ta narativna struktura s vremenskim skokovima iz sadašnjosti u prošlost je doista vrlo uspješna i efektna. Poput slagalice.  Napetost u ovoj knjizi raste iz stranice u stranicu. Ovo je baš velika knjiga puna dirljivih trenutaka koja najviše govori  o tome kako je to kad ti život oduzme one koji su ti najviše značili. Analizira što se sve može žrtvovati da bi se zaliječio povrijeđeni ego, tko je krivac za sav kaos obiteljskih razmirica, koliko dugo mogu trajati ogorčenost i nadmetanja unutar obitelji i koju oni razornu moć imaju. Zaključak je da su drame neizbježne. Važan je samo način kako se nosimo s njima, jer naši životi imaju smisla samo ako smo sposobni ispuniti ova tri poslanja: da volimo, da budemo voljeni i da znamo oprostiti. Sve ostalo je izgubljeno vrijeme.   Nemojte nikako propustiti čitati ovu uspješnicu. Jednako vam tako preporučujem i Dickerov prethodni veliki roman, „Istina o slučaju Harry Quebert“ koji je prodan u više o tri  milijuna primjeraka.