Kako ste? – Barbara Matejčić, ili priče za preispitivanje empatije

Empatija se definira kao unošenje u emocionalno stanje druge osobe i razumijevanje njezina položaja na temelju percipirane situacije u kojoj se ta osoba nalazi. Drugim riječima, to znači „staviti se u tuđe cipele“ i promatrati svijet „kroz tuđe naočale“. Dirnula me ova knjiga koja sadrži šest vjerodostojnih, potresnih, iskrenih životnih priča o svakodnevnici ljudi koji su doživjeli tragediju, boluju od psihičkih ili fizičkih  bolesti, „drugačiji“ su od drugih, stigmatizirani su ili se moraju nositi s kojekakvim strahovima. Svi oni nisu odabrali takav težak životni put. Razmišljamo li ikada o tim ljudima? Kako se nose sa svojim brigama i strahovima? Imaju li snage izdržati sve što je stavljeno pred njih? Kako bismo se mi snalazili u sličnim situacijama? Kako se mi odnosimo prema tim ljudima? Pružamo li im pomoć? Suosjećamo li s njima? Ili samo okrenemo glavu jer nam je neugodno gledati, pitati, posredovati. Što nas ti ljudi mogu naučiti? Novinarka Barbara Matejčić je za sve nas ostale  „sretnike“ na vrlo originalan način ušla u živote drugih i posredovala tuđa iskustva. Kao novinarki joj je to bilo relativno lako izvesti. Nama običnim ljudima je to teško izvedivo, a i pitanje je kako bi se mi s time znali nositi. Posjetila je mladu ženu Ivanu, u malom mjestu kraj Neretve, koja je nakon teške prometne nesreće ostala potpuno oduzeta i čija je budućnost „prikovana“ za krevet i invalidska kolica. Koliko god je to nama potresno, za Ivanu je to  sadašnjost i realnost pa ipak, ne očajava, ne žali se, nego strpljivo živi svoju „sudbinu“. Jadranku je spisateljica posjetila u psihijatrijskoj bolnici Jankomir i s njom više puta razgovarala. Jadranka već  više godina boluje od teškog oblika shizofrenije. Imate li ikoga u svojoj blizini u sličnoj situaciji? Nije lako ni Jadranki, ali ni njenoj okolini. S Romkinjom Bojanom je sjedila u razredu kako bi  mogla stati u „njene cipele“ dok je Bojana u školskoj klupi. Osim toga je Barbara bila s njom,  kada se ova useljavala u đački dom. Bojana se stalno mora boriti s mnoštvom predrasuda,  da je prljava, glupa, lijena iako to naravno, nije točno. Sa slijepim Branimirom je provela više dana kako bi upoznala njegov svakodnevni put do posla i probala barem na čas biti osoba koja ne vidi, ali zato odlično čuje. Osiječanka Marija Lovrić autorici je ispričala dirljivu priču kako danas živi tročlana obitelj Lovrić, nakon što su u Domovinskom ratu ubili njenog supruga i oca njihove djece, Branka, samo zato jer je bio srpske nacionalnosti. I na kraju je pokušala saznati kako živi i kako se snalazi Splićanka Lana koja je lezbijka. Barbara Matejčić freelance je novinarka i urednica fokusirana na društvene teme i ljudska prava. Piše redovito za tiskane i internetske medije u Hrvatskoj i inozemstvu te surađuje s Dokumentarnim programom Trećeg programa Hrvatskog radija. Nagrađena je za najbolje pisano novinarstvo u 2013. nagradom Marija Jurić Zagorka (2014, Hrvatsko novinarsko društvo), najbolje praćenje LGBT tematike u proteklom desetljeću u Hrvatskoj (2000-2010, Zagreb Pride) te je dobitnica Nagrade za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava Krunoslav Sukić (2013, Centar za mir –Osijek). Diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.