Kako sam pregorjela – Damjana Bakarić

S ovom sam knjigom od početka na poseban način vezana. S Damjanom sam se upoznala upravo preko facebooka i zajedničkih interesa. Naime i ona je negdje prije tri godine pokrenula stranicu za knjigoljupce imena  „Berem“ (na slovenskom čitam). Tada mi se javila putem poruke jer je bila oduševljena mojom stranicom Čitaj knjigu i željela je više informacija o meni i mom „novom životnom putu“. I Damjana  je nastojala poticati ljude na čitanje i ukazivati koliko  knjige mogu utjecati na izliječenje i promjene kod ljudi kad imaju problema i kad traže mnoge odgovore. Predstavila mi je tada svoj prvijenac „Na tesnobi“ (slovenski naziv knjige) koji mi se svidio na prvu i moja promptna reakcija je bila: „Pa to se mora prevesti i izdati u Hrvatskoj. Takvih knjiga nedostaje“. Tada mi je djelovala prilično utučeno i umorno dok smo telefonski razgovarale Osjećala sam njezino nezadovoljstvo tadašnjim životom, poslom kojeg više nije željela raditi i vrlo brzo smo našle zajednički jezik i prepoznale slične prijelomne točke u našim životima. Naime i ja sam nakon što sam godinama radila posao koji nisam voljela i nakon što sam bila sistematski mobingirana u svim velikim kompanijama gdje sam mislila da mi je mjesto i da će tako ostati do kraja života, doživjela svojevrsni „burn out“. Tada mi se činilo da za mene nema izlaza. Nisam doduše imala napade panike, ali sam doživjela svojevrsni psihički pa  i fizički slom. Već prilikom mog prvog dolaska u Ljubljanu vezano uz promociju knjige Ingrid Divković upoznala sam Damjanu. I tada mi je djelovala umorno i nekako odsutno. Vidjelo se da tada svoj život još nije do kraja posložila. Tražila je i dalje odgovore, a duša nije samo tako i brzo mogla biti izliječena. Osjetila se svojevrsna tuga i depresija u njezinom govoru i obraćanju. U međuvremenu je u Sloveniji izašla i njena druga knjiga – „Na boljše“, a vesela vijest me dočekala početkom listopada kad sam od izdavačke kuće čula da je hrvatski prijevod „Na tesnobi“ spreman za izlazak. Knjigu sam pročitala s guštom. Damjana je zaista napisala odlično svjedočanstvo koje se čita u jednome dahu. Tema je goruća i slabo zastupljena u hrvatskom izdavaštvu. Anksioznost, napadi panike, depresija i „burn out“ su problemi o kojima malo tko želi pričati, priznati da ih ima, a kamoli još o tome i javno pričati. A Damjana je napravila upravo to. Iskreno i hrabro. Da bi samu sebe bolje razumjela, da bi si objasnila što joj se to odjednom događa u životu nakon što je imala uspješnu karijeru kao novinarka, nakon što je odgojila svoju kćerkicu kao samohrana majka i nakon što je mislila da je posložila svoj život – Damjana je jednostavno „pukla“ kao kokica. Nije mogla više ostati u prostoriji s ljudima za koje je trebala raditi. Nije se mogla suočiti s bivšim partnerom s kojim ima dijete i teško se nosila sa svim obavezama koje su je svaki dan dočekivale.  Tada je odlučila sve te svoje doživljaje i osjećaje „staviti“ na papir i napisati kako se osjeća i kroz što prolazi.  Stalno se naglašava koliko su pisanje i biblioterapija zapravo najbolji način i terapija ka boljem osjećanju i ozdravljenju. Vrlo brzo se pokazalo da će njezina knjiga postati hit ne samo u Sloveniji, već i šire. Sve više i više ljudi pati od istih simptoma koje je osjetila i kroz koje je prolazila Damjana. Više nije riječ "samo" o znakovima upozorenja. Riječ je o epidemiji. Stvara se društvo u kojem se ne osjećamo dobro. Nekada smo na takve samo odmahivali rukom i nazivali ih „luđacima“, a danas je onih koji pate od napada panike, anksioznosti i osjećaja kako neće biti dovoljno dobri na svojim poslovima, kao partneri/ice ili kao roditelji... sve više. Da, vrlo često su to visokoobrazovane, dobro plaćene mlade žene koje kombiniraju karijeru i majčinstvo. Pokazuje se da one ne kombiniraju već žongliraju i na kraju nerijetko kolabiraju. Izloženi smo svemu previše. Preplavljeni smo informacijama i zahtjevima. Sebe ne osluškujemo dovoljno, ne odmaramo se dovoljno i ne znamo sami sebi postaviti granice. Ne znamo reći NE i ne znamo kada je dosta. I onda pregorijevamo. Upravo o tome piše Damjana. Ljudi najčešće pate od depresije, napadaja panike i drugih emocionalnih poremećaja zbog teških ili poremećenih međuljudskih odnosa. Takvi su ljudi pristojni i dobri prema drugima, ali su to najmanje prema sebi samima. Danas volimo udovoljavati drugima – našim najbližima, ali i onim daljnjima, no ne i sebi. Sebe prvo smoždimo neprekidnim zahtjevima dok se ne možemo više nositi s tom situacijom. Dobro je biti dobar prema drugima, ali ne zaboravite da imate odgovornost najprije biti dobri prema samima sebi. To je tema ove knjige. Damjana je osim svog primjera navela i mnoge primjere njoj poznatih, ali i nepoznatih ljudi u svojoj knjizi. Ostala je sama zatečena brojem prijatelja i ljudi oko nje koji su patili od istih simptoma. Nikada za njih to ne bi pomislila. To ovoj knjizi daje posebnu snagu. https://www.youtube.com/watch?v=7o6OfcNjlJg Damjanu sada pratim preko njenog You Tube kanala gdje redovno prenosi svoja iskustva s prepoznavanjem svojeg stanja, s tegobama kroz koje je prolazila i o svojem putu ozdravljenja. Damjana mi se danas čini kao neka, sasvim druga osoba od one koju sam upoznala prije par godina. Vidi se razlika. Vidi se  promjena na njoj. U njoj. Njezin entuzijazam i njezino trenutno samopouzdanje je itekako vidljivo. Damjana je našla put ka ozdravljenju. Zato pročitajte i vi ovu knjigu. Sigurna sam da ćete u njoj naći potrebnu snagu i uputu kako dalje kad vam se čini da nema dalje „Kad se najprije pobrinete za sebe, i svijet će uvidjeti da ste vi vrijedni pozornosti“ „Ne očajavaj nad onim što je u tebi nesavršeno. Umjesto toga, s ljubavlju pogledaj na svoje nedostatke.“ mudre su poruke mog omiljenog Haemina Sunima.