Ja, Jesusa - Elena Poniatowska

Izdavač: Iris Illyrica Jesusa je jedan od najhrabrijih ženskih likova koji se mogu susresti u knjigama. Naratorica ove priče, neobična je meksička pralja, Jesusa Palancares koja nam kronološki priča životnu priču. Kao mala djevojčica je od oca dobila samo jednom dar, jednu običnu lutku od vjeveričje kože. Otac nikad nije imao novaca pa su njene igračke bile od kamena, ili strijela, praćka i pikule. Nije bilo pokazivanja ljubavi, grljenja, poticanja, poljubaca, ali je bilo batina i grubosti. Definitivno bogovi nisu bili naklonjeni tamnoputoj Indijanki  iz Oaxace. Majka je umrla kad je Jesusa bila djevojčica a otac je stalno pronalazio nove žene i ljubavnice, ali nijedna se nije željela brinuti za njegovu djecu. Njezin brat Efrén prebio je trudnu djevojku; njezina sestra Petra bila je pretučena  do smrti; maćeha je Jesusu  često  mučila i ponižavala...  Gotovo svaki Jesusin kontakt s čovjekom značio je tajni sporazum s vragom. Ništa Jesusi ne čini  zadovoljstvo, a ljubav jedva da i poznaje. Često je suočena sa spoznajom da  ljudima koje upoznaje tijekom djetinjstva ne treba vjerovati. Kako bi bila i ostala sa svojim, uglavnom nepouzdanim, ocem Jesusa se pridružuje meksičkim revolucionarnim snagama usprkos njihovim silnim  gubicima i propustima i svjedoči Meksičkoj revoluciji.  Iako je siromašna i neobrazovana ona ruši sliku tradicionalne meksičke žene.  S petnaest godina već  je u braku s čovjekom koji je nikad ne prestaje tući, sve  dok mu ne zaprijeti da će ga na smrt izbosti nožem.  Tek kad mu je pokazala zube on ju je počeo poštivati. Dvije godine kasnije, on je ubijen pred njenim očima. Život kao da nema smisla pa nitko i ne spominje njegovu smrt. Jesusa se nakon takvog braka prepunog zlostavljanja više  nikada neće udavati. Sljedećih  40 godina, Jesusa živi u Mexico Cityju, ponekad radi, često pije i stalno se bori sa životom. Stalan  osjećaj otuđenosti od drugih Meksikanaca, uglavnom je prisutan zato što su je tretirali kao manje vrijedno biće. Često zna reći '' Ja zapravo nemam domovinu''. Međutim neustrašiva se Jesusa uvijek iznova uspijeva izboriti za sebe, nailazeći smisao u vjeri i pomaganju drugima. Ovo je prvi roman Elene Poniatowske. Najveća živuća meksička novinarka i spisateljica Poniatowska je dobitnica nagrade Cervantes (2013.) , što je najuglednije književno priznanje hispanofonog svijeta. Iako aristokratskog podrijetla, cijeli se život bavi pisanjem o obespravljenima - siromašnima i osobito ženama – te se tako bori za društvenu pravdu i jednakost. Dobitnica je brojnih novinarskih i književnih nagrada. Jedno od njenih najpoznatijih djela je “Masakr u Meksiku” (Massacre in Mexico), kronika ubojstava stotine studenata koji su protestirali 1968. godine u Mexiko Cityu. Vojni zločin nad studentima opisala je kroz intervjue sa svedocima i rodbinom žrtava. Elena je rođena u Parizu u poljsko-francusko-meksičkoj porodici. Preselila se u Meksiko uoči Drugog svjetskog rata, kada joj je bilo deset godina. Započela je karijeru kao novinarka u listu “Excelsior”, a to je iskustvo obilježilo i njenu književnost. Njezini  romani imaju standardnu kronološki narativnu strukturu.