Ja ili ja, ko sam ja? - dr. Lazar Trifunović

Izdavač: Nova knjiga, Podgorica 2015. Priča kako se iz jednog očajnog stanja u kojem mrzimo sami sebe svakoga jutra, od kada se probudimo, možemo promijeniti i postići da se budimo sretni i ispunjeni. Sretna sam što mi je u ruke ponovo došla prava duhovna knjiga koja potiče na razmišljanje, mijenja čovjeka i njegove stavove. Važno je i što dok čitamo ovu knjigu, ona - iscjeljuje. Nakon ove knjige zaista ništa više nije isto. Oduševljena sam duhovnim putopisom i životnim iskustvima dr. Lazara Trifunovića koje je divno uobličio u ovoj knjizi. Njegov je živoz zanimljiv upravo zbog tog Puta a on je započeo davnih dana u Londonu, dok je još bio tinejdžer. London mu je bio prva prava životna škola nakon koje se vratio u Novi Sad gdje je završio Medicinski fakultet.  Odustao je od ideje da se bavi medicinom i liječenjem i usprkos velikom uspjehu i osiguranoj egzistenciji stalno je u Lazaru tinjao osjećaj nezadovoljstva i krivice jer je odustao od poziva liječnika. Tri su bitne stvari presudno oblikovale Lazarov  pogled na svijet. Prvo, putovanja po dragoj planeti Zemlji, drugo, vrijeme provedeno u ašramu u kojem se nalazi bolnica za lepru u Varanasiju u Indiji, i treće, Re-Vision koledž za integrativnu psihosintezu u Londonu. S dvadeset i osam godina uslijedila su njegova duga putovanja svijetom. Putovao je po Nepalu, Indiji, Južnoj Americi, Etiopiji, Africi i Europi. U knjizi na predivan i zanimljiv način opisuje nevjerojatne doživljaje na putovanjima. Jedan je put autora vodio po prostranstvima planete Zemlje, a drugi na putovanje unutar njega samog. Na tom putu sretao je jako zanimljive ljude koji su ga postepeno mijenjali i vodili na pravi put. Dojmili su me se   njegovi susreti sa šamanom u Peruu, s Rai Masterom u Indiji (svojevrsni indijski guru) i s vrlo mudrom starijom ženom Arijadnom u Grčkoj. Svi su oni očito morali „intervenirati“ u njegov život i pokazati mu pravi put. Lazar kao da je bježao od samog sebe, od suočavanja sa samim sobom i problemima koje je u sebi nosio. Međutim, sva su ga ta iskustva dovela do zaključka da se od sebe i onoga što čovjek nosi u sebi ne može pobjeći. Kad je to shvatio i kad je skupio hrabrost da se suoči sa samim sobom, otvorio mu se novi put. Bio je to put prema nutrini Bića kojim je morao poći da bi našao sebe. Autor je nakon svih tih zamornih ali poučnih putovanja shvatio kako to nisu dva odvojena puta, već da predstavljaju odraz jedan drugog. Jedan te isti put koji je, kaotičan autorov život prožet nezadovoljstvom, doveo u stanje ravnoteže. Put koji ga je od proklinjanja života doveo do toga da se svako jutro budi s neuvjetovanim osmijehom na licu. Zar svi tome ne težimo? Za vrijeme boravka  u Indiji, u najzabitijem selu i na najnevjerojatniji način došao je u dodir s homeopatijom. Čini se da je tako bilo suđeno ili mu je bilo dato – htio on to ili ne. To i je glavna poruka ove knjige:  Ako nam je nešto bogom dano, nećemo biti zadovoljni životom i nećemo imati mira dok se ne počnemo baviti upravo tim poslom. Tek kada se počnemo baviti tim poslom u nama se javlja osjećaj zadovoljstva, ispunjenosti i sigurnosti. Život nam počinje servirati sve što treba – kao na pladnju a mi se počinjemo kretati u ritmu Svemira. Predivan je to osjećaj, uvjerava nas dr. Trifunović. Svi oni koji su imali sreće to proživjeti mogu i sami potvrditi taj osjećaj. Međutim, većina ljudi ne može naći to za što su predodređeni. Prvo, oni koji ne traže ne mogu ni naći jer trebamo znati kako i gdje potražiti. Treba zaviriti u sebe, osluškivati što nam govori Biće u nama i tek ćemo ga tada naći, ali, naći ćemo ga sigurno. Zvuči jednostavno, a ipak rijetki to i učine. Upravo ova knjiga i životna priča Lazara Trifunovića govore da je to moguće samo ako to hoćemo i prepoznamo. Najveći je grijeh ne raditi ono što je čovjeku bogomdano da radi kada to osvjestimo. Godine putovanja uz potrebu da se suoči sa samim sobom okrenule su Lazaru život za sto osamdeset stupnjeva. Postajao je sve sigurniji u sebe, pomalo ga je sve prestalo mučiti i shvatio je da ne postoji problem koji nije moguće riješiti. Otvorile su se nove perspektive. Život je postao ljepši i zanimljiviji. Nestali su nemiri, nije više bilo očaja i depresije. Shvatio je da upravo razne životne krize mogu biti inicijacije i pozivi za okretanje duhovnoj strani, ali ih, nažalost, većina ljudi ne shvaća kao takve. Život nam uvijek daje nove prilike da to i otkrijemo. Uvijek se možemo ukrcati na putovanje na kojem nam ne trebaju ni putovnice, ni vize ni novac. Trebaju nam samo dvije stvari: volja i strpljenje. Ono što je najvažnije - moramo biti svjesni da svi to imamo. Volju i strpljenje svi možemo razvijati. Moramo se suočiti sa sobom u cjelosti a to znači postati svjesni svoje sjenke, odbaciti gospodina EGA i prihvatiti svoju svjetlu ali i mračnu stranu. Tek prihvaćanjem obje svoje polovice postajemo svjesni sebe kao cjeline što nam omogućava da shvatimo tko smo, što smo i zašto smo. Dr. Lazar Trifunović dolazi u Zagreb i planiram ga ugostiti u Book clubu Čitaj knjigu  17.12. gdje će imati prilike predstaviti svoju knjigu i svoju životnu filozofiju. Isto tako se nadam da ćemo uskoro pronaći hrvatskog izdvača koji će knjigu izdati na hrvatskom jeziku.