Izlaz zapad – Mohsin Hamid – svi smo mi migranti u nekom trenutku
Prevela: Marina Horkić
Ovo je jedna od ljepših ljubavnih priča koje sam čitala. Od prve rečenice ovaj me genijalni i meni dosad nepoznati pisac osvojio svojim stilom, umijećem izražavanja emocija i lakoćom pisanja. Istovremeno ovo je vrlo intenzivna knjiga koja čitatelja ostavlja bez riječi jer progovara o važnim aktualnim migrantskim krizama.
U svijetu koji se sve više razdvaja, u zemlji u kojoj dominiraju muslimani i koja je na rubu građanskoga rata, u jednom gradu kojem ne znamo ime, a koji je pun izbjeglica, susreću se Nadia i Saeed. Nadia je samosvjesna, buntovna mlada žena koja je raskinula sve veze sa svojom obitelji (što je za taj dio svijeta nepojmljivo) i odlučila živjeti - sama. Radi u osiguravajućem društvu, vozi motocikl, živi sekularno i skriva se iza dugačkog crnog plašta kako bi se zaštitila od nasrtljivosti muškaraca i stranaca. Saeed je dobro odgojen mladić koji još uvijek živi sa svojim roditeljima, prilično je sramežljiv, radi u marketingu jedne manje firme i vrlo ozbiljno shvaća prakticiranje svoje vjere i religije. Nema seksa prije braka, njegova je deviza.
"Popušili su džoint i slušali glazbu, a nakon toga Nadia je ponovno pokušala nagovoriti Saeeda na seks, ne zato što je bila osobito raspoložena nego zato što je htjela isprati iz sjećanja događaj pred bankom, ali Saeed se ponovno uspio suzdržati, čak i dok su uživali jedno u drugome, i ponovio joj da se ne smiju seksati dok se ne vjenčaju, da se to protivi njegovim uvjerenjima, ali tek kada joj je predložio da se preseli k njemu i njegovim roditeljima, shvatila je da su te riječi neki oblik prosidbe."Dvoje se mladih počinju viđati, izlaziti po kavama, a Nadia već nakon prvog susreta Saeeda zove k sebi u mali potkrovni stan. Kako se rasplamsava njihova ljubav i privlačnost, tako se situacija u gradu pogoršava, napadi su sve češći i situacija postaje sve nesigurnija. Oni žele zajedničku budućnost, žele slobodu, žele raditi i stvarati, žele osnovati obitelj a to u je, u njihovom nasiljem uzavrelom gradu nemoguće. Kruže glasine o vratima, vratima koja vode u slobodu, u bolji svijet ali se taj put mora kupiti s puno novaca. Kako nasilje iz dana u dan eskalira, Nadia i Saeed odlučuju se za taj korak. Ostavljaju svoju zemlju, svoj stari život i kreću na Zapad. Njihove stanice bit će Mykonos, London i konačno Amerika.
Mohsin Hamid čitatelje vrlo surovo i otvoreno suočava s užasima građanskog rata i uništavanja svega vrijednoga - života, obitelji, kulturnih vrednota, ostavštine. Bombe padaju, kuće i životi ljudi se brišu u trenu, ljude se obezglavljuje, vješa. Unatoč svom nasilju, ova je knjiga napisana vrlo poetično. Možda vam zvuči proturječno, ali upravo to joj daje posebnu snagu i vjerodostojnost. Na kraju sam se pitala zašto se Nadia, mlada žena koja je oduvijek težila slobodi i koja je imala seksualne odnose prije braka nije odrekla prikrivanja iza crnog pokrivala. Drugo pitanje koje mi se nametnulo je zašto se Saeed sve više okretao religiji i molitvi? Jedan od logičnih odgovora možda je da su obje stvari snažno ukorijenjene u njima? Religija, crno pokrivalo iza kojeg se žene skrivaju, svakodnevne molitve - znače li njima djelić njihova doma? Nudi li kraj priče neko rješenje?
Usput, ova knjiga nije samo o dvoje zaljubljenih. Ona nas upozorava na metež u svijetu, o besmislenim ratovima koji se vode na sve strane svijeta, o ljudima koji moraju napuštati svoje domove, roditelje i obitelj, o različitim imigrantskim rutama i putevima te odredištima na koja mnogi ne stignu. Izgube živote na tom putu ka slobodi. Kakva ironija! Izlaz može biti i umiranje i rođenje. Zanimljivo je to da su u knjizi na nekoliko mjesta ispričani i isprepleteni mali događaji drugih ljudi s raznih strana svijeta. Tako nas pisac usred priče vodi u Australiju, Japan, Europu i priča kratke crtice o ljudima koji također prolaze kroz vrata, o ljudima koji su donijeli odluku, a da ne znaju što se događa negdje drugdje. Na taj nas način pisac upozorava kako smo svi povezani tankim nitima i kako se svi pomalo osjećamo i težimo k istom.
"Izlaz - zapad" - dirljiva je pripovijest o ukorijenjenim ljudima koji prolaze kroz vrata tražeći novi početak u daljini. Novi suživot naroda mora početi. Roman je ovo vrijedan čitanja.
