Hugh Lofting, Britanac koji je iz rovova osvojio dječja srca
Još jedan klasik dječje književnosti zapravo nije jedna, već 14 knjiga. Doktor Dolittle, bio je naš najdraži liječnik koji postane naš najdraži veterinar, a njegove zgode oduševljavale su nas. Od ove knjige se kao malo jedno vrijeme nisam odvajala. Stalno je bila uz mene jer je osvojila i moje dječje srce. Doktora Dolittlea je izmislio Hugh John Lofting, britanski pisac koji je živio u Americi, koji je posao inženjera zamijenio onim pisca. Danas se svi slažu kako je doktor Dolittle jedan od najomiljenijih likova dječje književnosti. Lofting je rođen u obitelji tate Engleza i mame Irkinje kao jedno od šestoro djece, 14. siječnja 1886. u Maidenheadu. Nije jedini pisac u obitelji jer je njegov stariji brat, Hillary Loftinga također bio pisac, poznatiji u Australiji nego na starom kontinentu, jer je emigrirao 1915.
Kao dijete, Hugh je kazivao priče mlađoj braći i sestrama i sad nije teško biti general poslije bitke i reći kako je bilo očekivano da postane pisac za djecu, ili pisac priča. Kao i svaki dječak, volio je prirodu, donosio kući životinje, čak je imao vlastiti zoološki vrt i prirodoslovni muzej. Odnosno, imao ga je dok mama nije našla njegovo živo "blago" u ormaru s rubljem. Obožavao je životinje i mamu često molio da ga odvede u London gdje se, u izlozima dućana s kućnim ljubimcima, divio malim psićima. Ako pomislite da je njegov put bio zapisan, nećemo proturječiti ali ćemo reći kako je, što se Loftinga tiče, iz zla izašlo najbolje. Lofting je išao na college Mount St. Mary u, jezuitski internat u Derbyshireu, gdje je proveo deset godina, od osme do osamnaeste. Tu je dobio klasično obrazovanje i poželio je postati inženjerom. Zato odlazi je u Ameriku gdje je, na Massachusetts Institute of Technology studirao od 1904. do 1905. da bi se prebacio na londonsku Politehniku i diplomirao 1907. Kratko je radio kao arhitekt a potom je, kao inženjer putovao po cijelom svijetu, u Afriku, Indiju i Kanadu, Kubu gradeći željeznice. Vraća se u Ameriku i vjenča se s Florom Small, nastane se u New York Cityju a on promijeni posao i započinje karijeru pisca. Prve priče o putovanjima objavljuje jedan magazin i one su različite od onog što će ga kasnije proslaviti. To nisu bile dječje priče niti su imale crteže jer je tada bio vičan samo tehničkom crtanju. U prvih par godina braka mladi par dobije kćer Elizabeth Mary 1913., te sina Colina MacMahona dvije godine kasnije.
Kad je izbio Prvi svjetski rat, kao britanski državljanin morao se odazvati, pa je prvo radio u britanskom Ministarstvu za informiranje iz New Yorka da bi ga, godinu dana kasnije, pozvali u Irish Guard i dali mu čin poručnika. Ratovao je po Flandriji i Francuskoj 1917. i 1918., teško je ranjen kada ga je šrapnel pogodio u bedro, pa ga šalju kući. Kada je djeci pisao pisma s fronta, doslovno iz rovova, nije želio opisivati strahote rata pa im je pisao maštovita pisma koja je sam ilustrirao a koja će mu kasnije poslužiti kao ideja za seriju knjiga o doktoru Dolittleu. Inspiracija mu je bio kirurg John Hunter tada jedan od najuglednijih liječnika i znanstvenika. Pisao je, dakle, djeci o šarmantnom liječniku koji je osjećajan, simpatičan mali čovjek koji uvijek nosi cilindar, koji voli i koji se brine za životinje a jedino što prezire je dvoličnost koja, po Loftingu, karakterizira većinu društva. Mislilo se kako je ideju o liječniku dobio svjedočeći strašnom pokolju konja u svojoj regimenti a on je kasnije šturo rekao kako su ga impresionirale mule i konji pod paljbom metaka pa je izmislio liječnika koji će, doduše unutar korica knjiga, "napraviti sve ono što nismo mogli u pravom životu..." Nakon ranjavanja ispočetka je u Engleskoj i dolazi mu obitelj otkud se, nakon oporavka vraćaju u New York. Ona dragocjena pisma djeci su, naravno, sačuvana i Loftingi se često šale kako bi to mogla biti knjiga. To je samo zabavna misao ali uplete se sudbina. Na istom prekooceanskom brodu putnik je i britanski pjesnik i romanopisac Cecil Roberts koji je primijetio kako svake večeri, oko šest sati njegov suputnik Lofting odlazi "čitati priče doktoru Dolittleu". Pisca to zainteresira i pokušava saznati tko je taj doktor i kakve su to priče sve dok mu sam Lofting ne objasni da su to priče koje je sam izmislio i zapisao a priča ih - sinu. Slijedećeg dana, kasnije će zapisati Roberts, osobno je na palubi upoznao mamu i sina Lofting, odnosno doktora Dolittlea osobno, i inzistirao je da mu pokažu rukopis. Iznenađen je kvalitetom pisanja i sjajnim pričama pa preporuči Loftinga svom izdavaču, i iako se nikada više njih dvojica nisu sreli, kada je izašla prva knjiga o malom liječniku na adresu Robertsa stigla je knjiga "sa šarmantnom posvetom". "Priča o doktoru Dolittleu - Povijest njegovog neobičnog života u domovini i začuđujućih pustolovina u stranim zemljama", prva knjiga iz serije pojavila se na policama knjižara 1920. i odmah postigla veliki uspjeh. Postala je odmah dječjim klasikom. Nakon toga je, godinu za godinom, pisao po knjigu o doktoru i njegovim dogodovštinama a u "Putovanjima doktora Dolittlea" prvi je puta lik dječaka Tommyja koji je postao pripovjedač u knjizi. Kroz oči dječaka naš plahi i mirni liječnik postaje pun samopouzdanja, čovjek je koji može ostvariti snove, elegantan je i svira flautu, on je mnogo hrabriji i otvoreniji. Možda je uvijek tako, da nas drugi ljudi doživljavaju drugačije nego se sami vidimo. Ova je knjiga prekrasno napisana i rijedak je fenomen u književnosti - nastavak je podjednako sjajan kao i original. Za nju je dobio i prestižnu "Newbery Medal" koja se dodjeljivala tek drugi puta, za najbolju dječju knjigu godine. Obitelj Lofting preselila se u Killingworth, a on piše i neke druge knjige, radi i kao predavač ali i kao pripovjedač priča. razgovara s njima i, uz knjige, postaje nevjerojatno popularan. Na kućnu mu adresu dolaze pisma čitatelja a mnogo djece misli da doktor Dolittle zaista postoji. No, Lofting sebe nije smatrao dječjim piscem: "Uopće ne mislim tvrditi da sam autoritet za pisanje ili ilustriranje knjiga za djecu. Činjenica da sam uspješan meni znači da mogu i dalje pisati i ilustrirati moje knjige onako kako sam zamislio. Uvijek je postojala tendencija da se djecu opisuje kao neku zasebnu vrstu. Godinama me je šokiralo da djeca čitaju moje knjige koje su svrstane u književnost za mlade." Doktor Dolittle u knjigama ima cijelu menažeriju ali imali su je i Loftingovi - od četiri pasa jednog su kupili u izlogu dućana za ljubimce, baš onakvom pred koji je Lofting vukao za ruku svoju mamu kao dječak. Flora je umrla 1927. Godinu dana kasnije Lofting se ponovo oženio da bi Katherine umrla u istoj godini od influenze. Ti strašni događaji u njegove knjige unose crnilo i pesimizam. "Vrt doktora Dolittlea" objavljen je 1927. i u njemu se ogleda bitka koju je u sebi vodio. Dojadio mu je junak, poslao ga je, u knjizi, na mjesec ("Doktor Dolittle na Mjesecu" 1928.), ali publika je tražila da ga vrati na zemlju pa je ipak, 1933. napisao "Povratak doktora Dolittlea", pet godina nakon što ga je mislio smjestiti gore, visoko i daleko. Za Loftinga dolaze sretnija vremena jer se zaljubi i oženi treći put. Josephine Fricker je Kanađanka njemačkog podrijetla i vjenčaju se 1935. a godinu kasnije dobiju sina Christophera. Christopher je kasnije bio zadužen za Loftingovo književno naslijeđe. Preselili su se u Kaliforniju gdje Lofting piše knjigu koja će biti i posljednja iz serije - knjigu "Doktor Dolittle i tajno jezero" piše za Christophera koji ima 12 godina. Strašno ga pogodi izbijanje Drugog svjetskog rata, postaje pesimističan i depresivan jer je svjestan da ljudska rasa nikada neće naučiti koliko je zlo rat. Završio je knjigu ali ona neće biti tiskana za njegova života jer je piščevo zdravlje sve lošije, posljednjih dvije godine je jako bolestan i na kraju u rujnu 1947. umire u 61. godini. Sahranjen je u Connecticutu. Bio je čovjek prepun ljubavi i brige za druge, užasavao se nasilja u bilo kojem obliku pa nam se čini kako je pomalo nalikovao junaku kojeg je stvorio. Do kraja je života bio uvjereni pacifist i uvijek se opirao okrutnosti, ratu i nasilju. Napisao je za odrasle pjesmu - "Victory for the Slain" strastvenu je i očajavajuću pjesma u sedam dijelova koja je "samo za odrasle" i govori o uzaludnost rata. Nikada nije tiskana u Americi jer se njegova usvojena domovina zaratila s Japanom pa se pjesma nije smatrala podobnom u tom trenutku. Tiskana je samo u Britaniji , 1942. Stih "u ratu su samo pobjednici pobijeni" odraz je stava Loftinga prema ratu. Osim Dolitllea napisao je i "Priču gospođe Tubbs" 1923. a jedanaest godina kasnije i nastavak, "Tommy, Tilly i gospođa Tubbs". Osim njih napisao je i "Porridge Poetry", "Noisy Nora/Bučna Nora", "The Twilight of Magic/Sumrak čarolije" (1930.)", ali te su knjige skoro pa zaboravljene. Sedamdesetih se godina djelo Loftinga revidiralo pa je, "zbog rasizma i snishodljivosti", dospio na crne liste zbog nekih dijelova u svojim knjigama. Dva je desetljeća bio maknut, u nekim zemljama, s polica da bi se "popravljeno" izdanje pojavio 1988. Dok se neki ljute i kažu kako bi tekst trebao biti originalan, Loftingov sin Christopher se zalagao za promjene rekavši kako bi tata, da je živ, sam to učinio. Problem je bio u stereotipovima toga doba a u takvom je dobu pisac živio. Neki su dijelovi promijenjeni a neke ilustracije maknute iz knjiga.
Tko je doktor Dolittle?
John Dolittle liječnik je koji živi u mjestu Puddleby-on-the-Marsh, 1840-ih u viktorijanskoj Engleskoj. Drag je i simpatičan, dobrodušan i liječi sugrađane. Nije jako visok, proćelav je, nosi odijelo, cilindar i štap, što je onda bio dio mode. Taman kada mu liječnička ordinacija počne donositi novac on shvati da razumije govor životinja. Počinje liječiti životinje koje su oduševljene da ih napokon netko može ne samo saslušati nego i izliječiti. To strašno uzrujava njegovu sestru koja, na sreću, ode. Njen lik nam nije drag pa je u redu da ga ostavi na miru. Prva je knjiga "Priča o doktoru Dolittleu" u kojoj upoznajemo simpatičnog liječnika i odmah je razgrabljena a 38 godina kasnije dobila je i nagradu "Lewis Carroll Shelf Award" 1958. iako je tiskana još 1920. Nagradu je dobila kada su tiskali i dodatke. Druga je "Putovanja doktora Dolittlea" iz 1922, za koju je dobio prestižnu "Newbery Medal". Treća je "Pošta doktora Dolittlea" iz 1923. Slijedi Cirkus doktora Dolittlea" (1924.), "Zoološki vrt doktora Dolittlea" (1925.), pa "Karavana doktora Dolittlea" (1926.) i "Vrt doktora Dolittlea" (1927.) Sa željom da okonča serijal piše "Doktor Dolittle na Mjesecu" (1928.). "Knjiga Gub Guba: Enciklopedija hrane" (1932.) (Gub Gub je kod nas preveden kao Gic Gic) mala je zbirka priča u kojima nema doktora a "Rođendanska knjiga doktora Dolittlea" mala je knjižica s ilustracijama i citatima iz knjiga. "Povratak doktora Dolittlea" (1936.) napisao je na zahtjev publike, a potom i " Dolittle i tajno jezero" (1948.), "Doktor Dolittle i zeleni kanarinac" (1950.) te "Puddlebyjske avanture doktora Dolittlea" (1952.)
Ali, otkrit ćemo vam tajnu. Priča o Dolittleu ide drugačijim redoslijedom - nakon prve ide Pošta, Cirkus, Karavana pa Putovanja, Zoološki vrt. Nakon toga kako su i tiskane: Vrt, Mjesec i Povratak da bi završilo s Tajnim jezerom.
Doktor Dolittle mnogo je puta ekraniziran, postavljen kao kazališna predstava i TV serija, a film s Eddijem Murphyjem dosta odstupa od knjige i po likovima i po zapletima pa su knjige bile samo inspiracija i gotovo je nepošteno da se nazivaju Dolittleom jer su površne, kako je to već danas s nekim filmovima. Nakon Loftingove smrti objavljene su još dvije knjige u kojima su objavljeni do tada neobjavljeni dijelovi.
Likovi
Doctor Dolittle ima malo ljudskih prijatelja - osim dječaka Tommyja Stubbinsa koji postaje pomoćnik i prijatelj doktora prijatelj mu je i Metthew Mugg, lokalni prodavač ribe koji je nepismen, ali praktičan i mudar. Upravo je on savjetovao Dolittleu da postane veterinar i iskoristi svoj dar. Matthew čuva kuću i obrađuje vrt kada Dolittle mora negdje otputovati. Od žena je tu samo sestra Sarah. I to kratko.
Među životinjama njegovi su prijatelji brojniji: papiga pomoću koje nauči govor je Polynesia kod nas prevedena fonetski - Polinezija. Ona je siva afrička papiga koja uporno tvrdi kako ne zna koliko ima godina ali pamti da je, kada je stigla u Englesku, vidjela kralja Charlesa II od Engleske kako se skriva u hrastu 1651. i kako je izgledao prestrašeno jer su ga proganjali neprijatelji. Kao i Chee-Chee i krokodil odlučila je, na kraju prve knjige, ostati u Africi ali se u slijedećim knjigama vratila u Englesku. Svinja Gub-Gub prevedena kao Gic-Gic obožava, naravno, hranu; Pas Jip (Đip) je pas nevjerojatno dobrog njuha, patka Dub-Dub (Pat-Pat) nakon odlaska sestre Sarah koja je užasnuta krokodilom u kući preuzima ulogu domaćice, majmun Chee-Chee (Či-Či) pripadao je orguljašu a njegovo ime znači "riđi" na majmunskom jeziku. Sova Too-Too (Tu-Tu) je računovođa i uvijek zna koliko dobri doktor D. ima novaca jer muku muči s financijama. Poznato je da životinje baš nemaju pune novčanike. Ako imaju novčanike. A najneobičniji je stvor Pushmi-pullyu ili, sjajno preveden Gurnime-Povuciga, mješanac gazele i jednoroga, rijetka životinja koja na svakom "kraju" ima po glavu - dok s jednom jede s drugom priča, jer to je jedna pristojna i fina životinja. Njegov je prapradjed uostalom bio posljednji jednorog. Da. I mali bijeli miš - Whitey.
Naravno, ima ih još ali to otkrijte sami.
