Velike laži u malom gradu – Diane Chamberlain – prošlost i sadašnjost povezane na nevjerojatan način

Priča o misteriju nestanka žene u uspavanom malom gradu Sjeverne Karoline najbolja je knjiga koju sam pročitala u ožujku. Jednom kad počnete čitati ne možete roman - i ne želite - ispustiti iz ruku, a takve najviše volim. Fascinantna priča se djelomično temelji na istinitim događajima. Roman se odvija između prošlosti i sadašnjosti, između 1940. kad mlada Anna slika mural i 2018. kada Morgan dobiva zadatak obnoviti ga. Daljnje objašnjenje samo bi vam oduzelo zadovoljstvo čitanja o ove dvije fascinantne žene i uništilo sjajnu priču. A vjerujte mi, priča ostavlja bez daha.

Anna Dale je umjetnica koja je 1939. slikala mural pošte WPA u Edentonu, Sjevernoj Karolini. Ali, misteriozno nestala prije nego što je dovršila mural. Dvadesetdvogodišnja Morgan Christopher, bivša studentica umjetnosti, zatvorenica je kojoj je ponuđena prilika da obnovi mural u zamjenu za raniji izlazak iz zatvora. Mora završiti do 5. kolovoza, inače će biti poslana natrag u zatvor. Dok Morgan radi na restauraciji, postaje sve znatiželjnija u otkrivanju Annina života i počinje tražiti odgovore o okolnostima i uzrocima Annina nestanka.

Sviđalo mi se što su obje umjetnice jakog karaktera, obje bježe od događaja iz svoje prošlosti koji su ih jako obilježili i obje imaju premalo povjerenja u svoje umjetničke sposobnosti kroz zadatke koje su dobile. Priča se vrti oko murala - Anna je odabrana za izradu prvotnog murala, a Morgan je odabrana da ga obnovi gotovo 80 godina kasnije. Slikanje murala na američkim poštanskim uredima bili su naručeni između 1934. i 1943. kao dio projekta za pomoć umjetnicima nakon Velike depresije. Umjetnici su odabrani putem natječaja. Annin karakter bio mi je vrijedan divljenja. Bila je neovisna, ambiciozna i samouvjerena u doba i na mjestu gdje su snažne žene bile mrzovoljne. Uživala sam u njezinom naprednom razmišljanju i sposobnosti da donosi mudre odluke, stavljajući sebe i svoje snove na prvo mjesto. Morgan je pak bila bolno svjesna posljedica svoje prijašnje nesposobnosti donošenja ispravnih odluka. Kroz cijelu priču pratimo njezinu borbu da povrati i samokontrolu i samopouzdanje. S vremena na vrijeme smatrala sam da me dio njezinog samoprijezira opterećuje, a njezine su romantične predodžbe bile više nego naporne. Ali, autorica nas tjera da doživimo Morganin rast zajedno s njom. I djeluje. Za mene, Morganina nepokolebljiva odlučnost da dovrši mural i razriješi njegove misterije ono je što me na kraju još više povezalo s njom i sve sam je više i više voljela.
Pisanje priče o ženi - bivšoj zatvorenici kao glavnoj junakinji bio je neobičan i hrabar izbor za ovakvu knjigu. Zaista nisam mislila da će ispasti toliko simpatična i fascinantna glavna junakinja, ali pokazalo se da je to bio odličan izbor.

Diane Chamberlain svakako zna ispričati priču. Zna kako opisati Jug, mali američki grad, razumije nijanse i suptilne razlike koje romanu daju jedinstveni karakter. Stvorila je fascinantne likove za koje se kao čitatelj vežete, zavolite ih, navijate i strahujete za njih. Zna kako prikazati srodne žene. I ono najvažnije - zna polako nabacivati mrvice od informacija čineći čitatelja nesposobnim razmišljati ni o čemu drugom osim o ponovnom uzimanju knjige i dovršavanju iste što prije!

Mnogo je toga upakirano u ovu povijesnu fikciju: ovisnost o alkoholu, zatvorski sustav, rasna nepravda, seksualno i fizičko zlostavljanje i iskupljenje. Tijekom Annine pripovijesti, Edenton su u osnovi vodili bijelci, ostavljajući i žene i Afroamerikance vezane pravilima i ograničenjima koja diktiraju bijeli muškarci. Anna je bila iz predgrađa New Jerseyja u New Yorku nenavikla na te običaje južnjačkog malog grada, a njezina je naivnost u pogledu ovih konvencija igrala veliku ulogu u njezinoj priči. Odmah sam zavoljela Annu jer je bila tako odana i držala se svojih uvjerenja čak i kad joj je to bilo iznimno neugodno i opasno.

Iako su mi se svidjelo sve gore navedeno u ovoj knjizi, apsolutno najbolji dio bio je zaplet. On je bio ono što mi je pomoglo da se totalno "zalijepim" za stranice ove knjige. Nisam imala izbora nego nastaviti čitati. Morala sam saznati što će se dogoditi. Bilo je tako dobro, napeto, nepredvidljivo, emotivno, moćno. Kako se knjiga bližila kraju – krajnje zadivljujućem kraju – niti koje su se vijugale kroz knjigu utkane su u prekrasnu tapiseriju – pravo umjetničko djelo. Bilo je pravo zadovoljstvo čitati ovu prekrasnu knjigu koja i para srce i grije ga. Ova knjiga ima sve – dramu, misteriju, povijest, ljubavni zaplet, romantiku, zadivljujuće likove, obilje šokantnih obrata i nevjerojatan kraj. I to kraj koji likuje, uzdiže, navlači vam osmijeh na lice.

Diane Chamberlain diplomirala je i magistrirala socijalni rad na Državnom sveučilištu San Diego. U početku je radila u agencijama za savjetovanje mladih prije nego što je započela karijeru u medicinskom socijalnom uredu u San Diegu i Washingtonu, D.C. Imala je i privatnu psihoterapijsku praksu, specijaliziranu za adolescente. No nakon što je 1989. objavljen njezin prvi roman "Privatni odnosi" odlučila se usredotočiti na pisanje. Kaže da su priče koje priča "često pune obrata i iznenađenja i da izazivaju snažne emocije". Njezino okruženje varira od povijesnog do suvremenog, često uključuje neizvjesnost, a čak se odvažila i na znanstvenu fantastiku s romanom "Kćeri iz snova" u kojoj je putovanje kroz vrijeme bilo važan dio priče. Ali sve njezine knjige imaju jednu zajedničku stvar - "usredotočuju se na odnose - između muškaraca i žena, roditelja i djece, sestara i braće, prijatelja i neprijatelja". To nije iznenađujuće s obzirom na njezino obrazovanje i profesionalnu pozadinu. Chamberlain "ne može zamisliti ništa fascinantnijeg od načina na koji se ljudi bore sa životnim kušnjama i nevoljama, i zajedno i sami."

Otkako je Sjevernu Karolinu učinila svojim "pravim domom", tamo je smjestila nekoliko svojih romana, uključujući i "Velike laži u malom gradu", njezin dvadeset sedmi roman. Chamberlain se prisjeća da je, kada je prvi put posjetila "šarmantni" Edenton u Sjevernoj Karolini, znala da će tamo smjestiti jednu od svojih priča. Kad je saznala za Posebni natječaj za murale 48 država Ministarstva financija, smatrala je da su povijest i industrija Edentona savršeno pogodne za takav mural. Uz pomoć stanovnika, istraživala je povijest Edentona i stekla uvid u to kakav je gradić s manje od 5000 stanovnika izgledao tijekom Velike depresije. Šezdeset posto stanovništva su Afroamerikanci i Chamberlain je bila oduševljena što je pozvana da prisustvuje Grupi za rasno pomirenje kako bi promatrala način na koji građani teže pozitivnoj komunikaciji jer je zamislila da rasni odnosi budu dominantna tema u ovom romanu. Članovi te skupine pomogli su joj shvatiti kakav je bio život 1940-ih. za afroameričkog tinejdžera koji je odrastao u Edentonu.