Grad djevojaka – Elizabeth Gilbert – žene koje se ne boje prepustiti užitku
Novu čitalačku godinu nisam mogla započeti s boljom knjigom. Od prve stranice me je "kupila", a do zadnje sam uživala i zapravo odugovlačila čaroliju čitanja. Elizabeth Gilbert me ni ovaj puta nije razočarala jer je napisala još jednu vrhunsku priču. Ovo nije običan roman već svojevrsni homage divljem Manhattanu 1940ih godina gdje se još uvijek mogao zanemariti ratni vihor koji je debelo tutnjao Europom. Dekadencija je na vrhuncu, sve vrvi plesačicama, gotovo da čujemo kako šušte njihove haljine od umjetne svile, osjećamo život koji buja na ulicama New Yorka.
Glavna junakinja mlađahna Vivian mi se odmah podvukla pod kožu. Ona je provincijska djevojka iz bogate obitelji koja nije dugo mogla izdržati s dosadnim kolegama na koledžu Vassar, nije joj se studiralo pa je izbačena nakon samo godinu dana i onda seli teti Peg u New York. Tu su odluku donijeli Vivianini roditelji i napravili joj najveću uslugu u životu. Ekscentrična teta Peg na Manhattanu vodi maleno, zapušteno kazalište i Vivian ubrzo uranja u svijet revijalnih predstava i njihovih divljih plesačica i glumica, uživa u neodoljivom glamuru koji danas više ne postoji. Od prve noći Vivian je osvojio noćni život grada koji nikada ne spava, najživljeg grada svijetu u kojem je brzo uvučena u potpuno drugi način življenja. Počinje tulumariti, piti i spavati s mladićima. Opisi fizičke ljubavi su bez pretjerivanja i vulgarnosti. Elizabeth Gilbert je naglasila da joj za taj dio romana nije bilo potrebno istraživanje. Rukovodila se vlastitim iskustvom.
Kroz roman pratimo pravu punoljetničku priču. Roditelji bi se zgrozili kad bi saznali kako se njihova kćer "dobro snašla". Svojim izraženim šivaćim talentom ubrzo stiče važno mjesto u tetinom kazalištu, a pogotovo kad u njega dolazi poznata britanska glumica i tetina prijateljica Edna Watson. Vivian za Ednu skroji i sašije najbolju haljinu ikad i pokupi dobar komad slave i pozornosti. Unutar zidina kazališta, usprkos sve jačoj ekonomskoj krizi i sjeni rata stvoren je jedan poseban mikrosvijet pun života sa svim svojim komičnim, ali i tragičnim trenucima i intrigama. Vivian zbog pomanjkanja životnog iskustva nalijeće neminovno na brojne gradske zamke, a zbog svoje seksualne nezrelosti uleti u jedan prilično ozbiljan skandal nakon kojeg se s bratom vraća obitelji u ruralni dio Amerike. Čitajući ovaj roman vrlo sam brzo shvatila da je riječ o priči o odrastanju, seksualnom sazrijevanju i odabiru vlastitog životnog puta bez obzira što drugi ljudi misle o tome. Život se ne kroji po nekom univerzalnom receptu i isključivo ga svatko kroji sam. To je zapravo i jedini ispravni put. Vivianin kameniti put od djevojke do neovisne žene vratio me u vlastito djetinjstvo, odrastanje, sazrijevanje i na sve moje ishitrene mladenačke odluke koje su neminovne i potrebne kako bi od djevojke i žene postala velika dama na kraju životnog puta. Zato sve što Vivian radi, a vi ste tome svjedok, razumijete oprostit ćete joj, kao što bi oprostili i mladoj sebi. Opraštate naivnost i otvorenost jer Vivian, a što je važno ima dobro i veliko srce.
Kao osvrt na životne planove žena rođenih prije stotinu godina preporučam ovaj roman od srca. Svi ženski likovi prikazani su na vrlo složen i suptilan način, prije svega teta Peg, njezina prijateljica i životna partnerica Olive koja - iako djeluje povučeno i hladno - ima ogromno srce i nevjerojatan osjećaj za pravdu. Jak dojam ostavlja i Vivianina prijateljica Marjorie, a u knjizi se pojavljuju i kolumnist Walter Winchell koji je zbog prenošenja tračeva postao poznat i utjecajan te socialite Brenda Frazier koja je bila tada nevjerojatno popularna, a njezin je debitantski bal dobio toliku pozornost da je na kraju završila na naslovnici "Lifea". Zanimljivo je da lik glumice Edne Parker Watson Elizabeth sastavila po nekoliko velikih glumica toga vremena, osobito Katharine Cornell, velike tragičarke i tada prve dame teatra i prve glumice koja je dobila "Drama League Award" za ulogu u "Romeu i Juliji". I danas je smatraju jednom od najvećih glumica američkog kazališta. Time knjiga postaje djelić suvremene povijesti. Muškarci, obitelj, ženska prijateljstva i ljubav u svim aspektima nisu zaobiđeni i važne su teme ove knjige. Stil pisanja je živahan, šaljiv i ironičan i time ugodan za čitanje. Pisan je u obliku pisma kojeg Vivian u svojoj starijoj dobi piše mladoj ženi Angeli, kćerki muškarca s kojim je Vivian imala posebnu životnu poveznicu. To još cijelu knjigu čini zanimljivijom i tajanstvenijom. Ovo je moderna ženska književnost u kojoj se junakinje romana u potrazi za požudom i ljubavlju mogu snaći bez muškog spasenja u obliku braka, materijalne podrške ili odricanja autentičnosti. Žene koje teže neovisnosti istovremeno su snažne i ranjive. Nema idealiziranja ženske neovisnosti.
Recimo i da je ovaj roman spasio, kako je sama rekla, Elizabeth. Nastala je iz duboke osobne boli nakon što je njezina najbolja prijateljica i partnerica Rayya Elias umrla od raka u dobi od 57 godina.
prevela: Marina Horkić
