Europsko proljeće – Kaspar Colling Nielsen – bliska budućnost kroz dansku distopiju
Potpuno me opčinila ova knjiga. Od prve stranice me snažno privukla svojim jedinstvenim fluidnim stilom, kritičnim stavom, ali i nekom posebnom privlačnošću koju već dugo nisam osjetila prilikom čitanja neke knjige. Do zadnje stranice sam je doslovno gladno gutala. Kad jednom upoznaš likove iz knjige želiš znati što se s njima dalje događa, jer njihovi životi i događaji su tako intrigantni da samo okrećeš stranicu za stranicom i čitaš. Zaboravljaš na vrijeme.
Kaspar Nielsen je danska inačica Michela Houellebecqa i on itekako zna provocirati pa moram priznati da mi je čak bolji od francuskog "zločestog dečka". Kao i Houellebecq, i Nielsen je svojvrsni književni prorok, nešto između već davno preminulog Orwella i još uvijek živahnog Houellebecqa.
Tko su glavni likovi ovog distopijskog romana?
Odmah na početku upoznajemo Stiga, njegovu suprugu Elisabeth i njihovu nestabilnu kćer Emmu koja boluje od anoreksije i pokušava se ubiti. Stig, vlasnik male galerije je, kao tinejdžer bio dio punk scene u Kopenhagenu, ali se uspio skinuti s droga i alkohola nakon što je upoznao Elisabeth, uglednu znanstvenicu s područja neuroznanosti i medicinskih istraživanja mozga. Priča počinje kada Elisabeth dobiva nemoralnu ponudu da se zajedno s obitelji preseli na otok Lolland – jedan od mnogobrojnih danskih otoka, koji je na neki način postao utočište blaženima i mjesto je iscjeljenja. Na njemu njeguju održivost, ekološku svijest i čovječanstvo, jer toga više nema u glavnom gradu ove sjeverne države gdje je zavladala anarhija i neizdrživi mobbing. U dvije godine Europa se drastično promijenila. Na muslimane se počelo gledati drugim očima i to nije bilo samo zbog terorizma. Europa je bila u ratu protiv islama, ne zato što su to željeli Europljani, već zato što je većina muslimana to tako doživljavala. Osim toga je Danska na istočnoj obali Mozambika unajmila zemlju na 99 godina gdje je od kontejnera napravljen umjetni grad za oko tristo tisuća ljudi namijenjen budućim izbjeglicama u Dansku. Grad na unajmljenom području zove se Frederiksstad i predstavlja grad za izbjeglice. Budućnost postaje posao i biznis. Do tada je Kopenhagen postajao sve militariziraniji, kao da se spremao novi rat. Na otoku Lollandu su inteligentne bespilotne letjelice (dronovi) počele preuzimati mnoge svakodnevne zadatke. Ali ova ekološka idila imala je svoju cijenu, a ulazak nije odobren svima. Već samo odabranima, onima koji imaju zanimanja koja su poželjna na otoku, oni koji imaju puno novaca jer samo preseljenje na otok košta više milijuna kruna.
Stig u početku nije bio oduševljen idejom preseljenja, ali stvari su se promijenile. Žena mu je postavila ultimatum. "Ili ideš sa mnom, ili se rastajem od tebe i tražim si hrpu novih ljubavnika". Elisabeth će odustati od popravljanja lošeg braka bez ljubavi i seksa u zamjenu za uzlet karijere. Hoće li u tome i uspjeti?
S druge strane pratimo danskog umjetnika, kršćanina Christiana koji je je sve uspješniji u prodaji svojih slika koje predstavljaju stabla. Stig je njegov galerista. Osim toga Christian je napaljen na žene i seks do maksimuma. Upoznaje mlađahnu Miju s kojom mu je seks čista ekstaza. Ali Christian ne primjećuje da je Mia mentalno retardirana, a kad to postaje evidentno odbija to prihvatiti. Jer takav fantastičan seks nikada nije doživio. Hoće još i još. Do kuda ide ta njegova opsesija, pročitajte sami. A najneobičniji je treći način gledanja na stvari iz perspektive "opaljenog" danskog književnika. Psi i ptice sjede zajedno i filozofiraju. Između poglavlja o Stigovoj obitelji, Christijanovom aktivnom seksualnom životu, pojavljuju se životinje i tek na kraju ćete kao čitatelj shvatiti kako je sve povezano. Ta promjena poglavlja između različitih dijelova naracije osigurava raznolikost. Čak je početak knjige rekla bih itekako neobičan. Čudan razgovor ptice s psom koji mogu razgovarati i misliti vas zbuni. Ali, samo na prvu. Kasnije vam sve više postaju jasni ti prelazi sa ljudi na životinje. Da li je i tu Nielsen pomalo aludirao na Orwella?
U međuvremenu Stigova i Elisabethina kći Emma napušta Dansku i volontira u Mozambiku, u izbjegličkom gradu. Roditelji su zgroženi. U strahu su za Emmino zdravlje. Nije ih briga što ona želi i misli. Prepuštam vama da čitate što će se na kraju sa svima njima dogoditi.
Ovaj roman je dinamičan, odlično napisan, nepredvidljiv, a potiče na razmišljanje kamo to ide Europa, što će biti s čovječanstvom i u što se to ljudi pretvaraju. Hoćemo li se i mi uskoro seliti na umjetne otoke mira i blaženstva i pri tome za to plaćati visoku cijenu? Hoćemo li potpuno izgubiti moralnost i osjećaj za slabije, bolesne, retardirane i prognane? Hoćemo li otupjeti na terorizam i nasilje? Hoćemo li graditi geto gradove za manje podobne nacije i ljude druge vjere?
Kraj knjige je otvoren. Književnik ne donosi nikakve zaključke niti nudi rješenja. Na nama je čitateljima da sumiramo i razmišljamo. Je li naše društvo na takvoj prekretnici i na tako naglašenom dualizmu – s jedne strane nalazi se anarhija i vojna vlast, a s druge strane je visoka tehnologija i zdravi svijet u kojem oni kojima je dopušteno živjeti u njemu, moraju platiti visoku cijenu. Zar će se samo bogati moći izolirati od rasnog, vjerskog i nacionalnog ludila?
I najvažnije, nije li to čovječanstvo već prošlo ne tako davno, i nismo li baš ništa naučili?
