Košarica
Izbornik

Djevojke sa slika - Cathy Marie Buchanan

Djevojke sa slika - Cathy Marie Buchanan
Ovaj uzbudljivi roman smješten je u Belle Époque, pariško Zlatno doba ljepote i bonvivana, apsinta i šampanjca, razuzdanih zabava i ljubavnih avantura, umjetnika i njihovih modela. No iza pozlaćenih kulisa slavne pariške opere krije se svijet siromaštva i gladi, zavisti, ljubomora i ambicija... Pariz 1878. Nakon što im je umro otac, malodobne sestre, porijekom Belgijanke, Antoinette, Marie i Charlotte van Goethem, padaju prema dnu jer je oskudna plaća njihove majke, pralje, jedva dostatna za hranu. Majka, iscrpljena od siromaštva, treba dnevnu dozu apsinta u kojem utapa sve svoje neuspjehe i strahove. Prijeti im deložacija iz sobe u kojoj žive jer u njoj gotovo i da nema namještaja koje bi mogle prodati, više su gladne nego li polusite i djevojčicama se „ne piše“ dobar život – mogu raditi teške fizičke poslove, možda poslove pralja, piljarica ili, pomoćnica pekara ili slično, ili završiti u prostituciji. Neobrazovane su, ne idu u školu, (tada se još uvijek samo malo školuju bogataška djeca, osobito djevojčice), šegrtuju dječaci. Mogu se jedino udati. No kad jedna balerina zapne za oko markizu, i oženi se njome te ova postane uglednom damom, tisuće pariških majki pomisli isto: možda se i njihove kćeri mogu dobro i bogato udati, samo da „zapnu“ za oko nekom bogatašu, pa je gotovo navala na pariški balet – dovode djevojčice za ruke i, prođu li upise, počinje krvava škola. Antoinette, najstarija sestra ne razmišlja o udaji, ali o zanimanju i poslu da: pa znajući da najviše izgleda za bijeg iz siromaštva imaju u baletu, Antoinette, statistica u pariškoj Operi, odvede i svoje mlađe sestre, Marie i Charlotte na audiciju. Tjedna je plaća 17 franaka! Obje su primljene u početničku grupu nazvanu „petits rats“, „mali štakori jer su sitne i prljave trčkarale hodnicima Opere sanjajući o baletnoj karijeri koja će ih od druge postave kvadrile dovesti do baletnih prvakinja i možda će biti zvijezde kojima se klanja cijeli Pariz... Jer, papučice su im potrgane, stare i prljave, haljinice poderane i bezbroj puta pokrpane – malo tko ima novaca za kupovinu nove opreme. Marie i Charlotte nemaju ni sua. Na opće iznenađenje, Marie pokaže iznimnu nadarenost za balet pa plesom donosi hranu na stol obitelji.  Ona je tanka, mršava, gladna pa joj lopatice gotovo strše što privuče pažnju stalnog posjetitelja baleta – Edgara Degasa. On u djevojčicama ne vidi meso, ne vidi potencijalne i lako zadobivene ljubavnice već ga fascinira ljepota na sceni i krv i znoj iza scene koje malo tko vidi. On skicira i slika umorne balerine, iznurene, koje čekaju, vježbaju, popravljaju „špice“ i na kraju – zablistaju na pozornici. Ali, slika i naličje žena – nage, kad se peru, kad peglaju, u cabaretu, bordelu, pokazuje ljude, najviše žene, kakvi su kad nisu na elegantnim ručkovima, gala večarama, šetnjama ili operi. Ponudi posao Marie čije mu lopatice djeluju kao krila i ona počne zarađivati i pozirajući tajanstvenom slikaru, kad može, jer balet je prvi. Osim slika, Degas je cijeli svoj život radio i skulpture koje nikad nije izlagao na pariškom Salonu sve do jedne: napravio je figuricu od voska a za nju mu je pozirala Marie. To je remek-djelo, „Mala četrnaestogodišnja plesačica“ (La Petite danseuse de 14 ans). Smatra se prvom modernom skulpturom iako nije postigla veliki uspjeh. Dapače, model kojeg nisu ni vidjeli uživo nazivali su rugobom, majmunskim licem... što je Marie moralo pogoditi iako je postala besmrtna i danas joj se svi dive. Tada  Degas više nikad nije izložio kip, ali ga je i dalje čuvao u svom ateljeu. Antoinette, odgojiteljica svojih sestara, dobije malu ulogu u naturalističkoj drami Émilea Zole, „Jazbina“ (L' Assommoir) te neko vrijeme pokušava i plesati balet,  a u slobodne večeri, glumiti jer se to plaća a novac im treba. No, bezglavo se zaljubi u Émilea Abadieja. On je „fakin“, samosvjestan i Antoinette se osjeća prvi puta voljenom. No, Émile vodi dvostruki život.  Njegova mračna tajna izbit će poput vulkana, uzdrmati Pariz, ali i narušiti odnos sestara. Marie s druge strane ne zna što je ljubav, ima samo 14 godina, ali je proganja bogataš, koji joj želi biti patronom. S jedne je strane ćudljiv, ali pošteni Degas a s druge monsieur Lefebvre koji Marie želi jer je nova, mlada, krhka, jer je privukla pažnju slikara, ali daleko je on od dobrog i idealnog muškarca... Kako će se izvući te tri sestre iz onog što izgleda kao niz tragičnih ponora života na donjim padinama Montmartrea? Hoće li siromaštvo, glad strah i borba za život za sestre van Goethem biti stvar prošlosti? Cathy Marie Buchanan napisala je dojmljivu lijepu, potresnu i uzbudljivu knjigu u kojoj je opisala Pariz iz vremena Belle Epoquea, pozadinu nastajanja jednog od najslavnijih djela kiparstva, ali i život, odanost, ljubav i mržnju tri sestre i pomiješala ih s jednim od najpoznatijih suđenja koje je Francuska  u to doba imala. Osobito Marie i Antoinette pokazuju nam što je obitelj, sestrinska ljubav i kako su se mučile da prežive, s dostojanstvom čak i kad ga izgleda, izgube. Iako je Degas čuvao kipić, odbijao je izliti ga u bronci a na što ga je nagovarao njegov agent. Poslije njegove smrti njegovi su nasljednici to dozvolili te je izliveno 28 kipića,  a originalna, od voska, je u National Art Gallery, (Nacionalnoj umjetničkoj galeriji) u Washingtonu. Cathy Marie Buchanan  autorica je romana Dan kad su vodopadi stali (The Day the Falls Stood Still), uspješnice New York Timesa koja je bila u izboru Barnes & Noble Recommends među 40 najboljih kanadskih romana desetljeća u natječaju koji organizira Radio CBC. Diplomirala je i magistrirala biokemiju na Sveučilištu Western. Rođena je i odrasla u gradu Niagara Falls u kanadskoj državi Ontario, a živi u Torontu. Izdavač: Lumen   IMG_6862

Pretraga

Tečaj €/kn: 7,53450 2022-12-10 02:53:44