Djevojka koja je morala umrijeti – David Lagercrantz i šesti roman o Lisbeth Salander

Prevela: Sandra Ljubas I ovaj švedski  društveni roman u maniri snažnog trilera u kojem živi moja omiljena knjiška heroina i nenadmašna hakerica Lisbeth Salander počinje jezovito i šokantno. Beskućnik je na stockholmskom Mariatorgetu pronađen mrtav, u bljuvotini i užasnom stanju. Zna se da je danima prije smrti stalno spominjao švedskog ministra obrane i tajnu koju mora o njemu izreći.  U džepu njegove  jakne pronađen je telefonski broj Mikaela Blomkvista, beskompromisnog istraživačkog novinara i Lisbethinog prijatelja. Nakon DNA analize policija otkriva da tajnoviti beskućnik posjeduje takozvani super gen koji se pojavljuje samo u određenoj etničkoj skupini u Nepalu. To Mikaela uvlači u slučaj i on počinje istraživati te kreće u potragu za odgovorima. U međuvremenu, Lisbeth je u Moskvi gdje u svom osobnom križarskom ratu  planira napad na svoju sestru Camillu koja je sušta suprotnost njoj i koju iskonski mrzi. Blomkvist kao i uvijek traži Lisbethinu pomoć dok ona otkriva da je beskućnik u stvari bio šerpa koji je sudjelovao u dramatičnoj, smrtonosnoj ekspediciji na Mount Everest. Blomkvist kontaktira jednog od preživjelih članova  ekspedicije i iznenada nestaje bez traga. Lisbeth kreće u potragu za njim jer osjeća da je Mikael u velikoj opasnosti iako je sama previše zauzeta osvetom prema sestri jer se želi riješiti demona iz djetinjstva. Šesti roman o Lisbeth Salander isprepleten je vrlo zanimljivom znanstvenom temom. David Lagercrantz se osim toga i dalje bavi društvenim pitanjima kao što su anonimnost, ubrzanje življenja, medijski utjecaji na mišljenja ljudi i trendove. Ni u ovom nastavku ne nedostaje mržnje, bijesa, požude, frustracija, potrebe za osvetom i provođenjem pravde. Čitajući vrhunac milenijske serije osjetila sam malo razočarenje jer se pravi zaplet i uzbuđenje ubrzavaju tek u posljednjoj četvrtini knjige. Lagercrantzov književni stil nije, naravno, onaj Stiega Larssona. Neminovno se pitamo, čitajući nastavke Milleniuma kako bi to napisao Larsson i je li mu Lagercrantz dorastao iakonakon trećeg nelarssonovskog nastavka takve rasprave više ne treba voditi. U zadnjem nastavku osjeća se taj oproštajni trenutak. Znamo da poslije ovoga nema dalje. Lisbeth je odradila svoje. Je li zaista?