Danski odgoj djece – Iben Dissing Sandhal & Jessica Joelle Alexander

Obožavam knjige o odgoju djece. Čitam ih već više od 35 godina. Zapravo, od prve trudnoće. Vrlo rano sam odlučila postati majka i oduvijek me je intrigiralo područje odgoja djece. Kako sam jedinica, od malena sam priželjkivala puno djece i znala sam da će u ovom životu moja najveća i najvažnija uloga biti  – da budem dobra i posvećena MAMA koja će na noge postaviti sretnu, dobru i odgovornu djecu koja će se moći nositi sa mnogim životnim izazovima koja ih očekuju. Tako je i bilo i još uvijek je. Prije 35 godina rodila sam mog prvog sina, osam godina poslije drugog i ubrzo nakon toga i toliko željenu kćer. Svo to vrijeme sam gutala knjige o odgoju, kupovala razne časopise koji su se bavili tom temom i pratila na internetu što se piše i govori. To ne znači da sam idealna majka i da sve znam. Naprotiv. „Obična“ sam mama, sa stotinu neodgovorenih pitanja, tu i tamo imam pojačan osjećaj krivnje zbog toga što neke stvari nisam odradila kako treba i danas znam da bih u puno situacija sasvim drugačije postupila. Kako sam veliki fan svjetski poznatog danskog obiteljskog terapeuta Jespera Juula i pročitala sam sve njegove knjige, od početka sam polagala velike nade i u ovu knjigu. Dancima jednostavno vjerujem. Kako i ne bih. Pa oni su najsretniji ljudi na kugli zemaljskoj. Logično je da najsretniji ljudi odgajaju i najsretniju djecu. Autorice Jessica Joelle Aleksandar, Amerikanka udana za Danca, i danska psihoterapeutkinja za djecu Iben Dissing Sandahl, obje i same majke,  duboko su zaronile u danski  način života za koji su karakteristični izražena empatija i suosjećanje uz  puno faktora sreće. Pod srećom se u Danskoj ne smatra bogatstvo, posjedovanje materijalnih dobara ili debeli računi u banci, već je odgovor njihove sreće upravo u njihovu odgoju djece. Što to dansku djecu čini tako sretnom pitate se? Jer, govorimo o generacijama otporne djece, koja su  emocionalno sigurna, kod kojih igra predstavlja važnu ulogu u odrastanju, koja se odgajaju bez ultimatuma i kod koje je jako naglašeno zajedništvo (hygge). Podizanje samosvijesti i donošenje svjesnih odluka o tome kako će roditelji postupati je važna navika danskih roditelja. Ništa se ne prepušta slučaju. Naravno da i u Danskoj postoje problemi, ljudi su pod stresom, nailaze na ograničenja, no ono što ih razlikuje od većine europskih zemalja,a ponajviše Amerike je način suočavanja s tim problemima. To ne znači da su ravnodušni i da odmahuju rukom praveći se da problema nema. Roditelji u Danskoj ne misle da djeci treba organizirati i nametati hrpu izvanškolskih aktivnosti. Danski roditelji ne misle da bi njihova djeca u svim područjima kao što su sport, glazba, umjetnost, strani jezici trebali biti najbolji i da bi ih trebalo opteretiti svime i svačime kako ne bi imali vremena za gluposti (zapravo normalno djetinjstvo) izvan škole. Ne ulijevaju im od rođenja znanje u njihove male glave. Naprotiv, u Danskoj je igra na prvom mjestu. Djeca se trebaju što više igrati i trebaju se igrati kad god to požele. I pri tome ih ne treba pretjerano kontrolirati. Sve prepreke u igri danski roditelji ne rješavaju za svoju djecu već ih puštaju da to odrade sami. Puštaju ih neka se sami snalaze, neka uče po metodi pokušaja i pogrešaka. Jednostavno, danske mame i danski tate ne pretjeruju u nadzoru dječjih života. I danas u nižim razredima danske osnovne škole (za desetogodišnjake i mlađe školarce) redovita nastava završava najkasnije u dva sata poslijepodne, a djeca poslije toga mogu pohađati neobavezni produženi boravak gdje ih se uglavnom potiče na igru. Roditelji i nastavnici potiču socijalizaciju, autonomiju, povezanost, demokraciju i samopoštovanje. Oni svoju djecu žele naučiti da budu otporna i da razviju unutarnji kompas koji će ih voditi kroz život. Danci ne misle da je istinska sreća posljedica dobrog obrazovanja. Danas je trend u svijetu da roditelji sve više i više bdiju nad svojom djecom. Nude im konstantnu pomoć kako bi ih od svega zaštitili. Usmjeravaju ih ka aktivnostima koje oni smatraju važnima. Time im čine medvjeđu uslugu. Danci to odbijaju raditi. Oni smatraju da se djeca naprotiv trebaju suočiti s ljutnjom, sukobima, strahom od malih nogu i da trebaju sami birati što žele usavršavati. U knjizi saznajemo i kako je nastala najpoznatija i najomiljenija igračka na svijetu s kojom se je sigurno svatko od nas barem jednom u životu poigrao – lego kocke. Isto tako saznajemo da je jedan od najvećih proizvođača dječjih igrališta na svijetu upravo danska tvrtka Kompan. U knjizi ćete pronaći brojne savjete za igru, savjete za autentičnost, savjete za preoblikovanje, za empatiju, savjete za načelo „bez ultimatuma“ kao i savjete za zajedništvo tzv. hygge. U Danskoj je od 1997. godine udaranje po stražnjici zabranjeno zakonom, a autorice argumentirano objašnjavaju zašto je danskim roditeljima nepojmljiv takav način discipliniranja djece. Autorice će vas također upoznati s četiri roditeljska stila i preporučiti vam onaj koji je po svim psihološkim analizama najprihvatljiviji. Riječ je o sjajnoj knjizi koja vas potiče na razmišljanje te jasno pokazuje koliko je kod djece važno jačati slobodu i osjećaj sigurnosti i zajedništva unutar obitelji. Sve je u našim rukama. Možda neki od vas već primjenjuju danske metode odgoja, a da toga nisu niti svjesni. A možda i ne. Ovom knjigom se ništa ne nameće i ne proglašava neprikosnovenim. Ova knjiga samo razjašnjava, usmjeruje, otvara nove vidike i daje nam na uvid nove vještine. Bilo bi neozbiljno ne razmotriti ih, a neke od njih i pokušati primijeniti. Svima nam je osnovni cilj da odgajamo sretniju i otporniju djecu. A i svima nam je potrebna podrška. U ovoj knjizi ćete je pronaći. Veseli me da će autorica knjige Iben Dissing Sandhal uskoro doći u Hrvatsku i da ću je imati prilike i upoznati. Pratite Čitaj knjigu i dalje jer će se možda i vama pružiti prilika da je upoznate. Spremamo jedno lijepo iznenađenje vezano za ovu knjigu.