Daniel Defoe - osnivač engleskog romana, otac novinarstva i "tata" Robinsona

"One day, about noon, going towards my boat, I was exceedingly surprised with the print of a man's naked foot on the shore, which was very plain to be seen on the sand." - "Jednog dana, oko podneva, idući prema svom čamcu, bio sam silno iznenađen otiskom gole noge čovjeka na obali, koja se vrlo jasno vidjela na pijesku." (Robison Crusoe)

Kad o nekom piscu ne znamo ni datum ni godinu ni mjesto rođenja, priča o njegovom životu ima detektivski prizvuk. No, što se ovog pisca tiče, nema tog detektiva koji bi pronašao više podataka, pa do danas ne znamo ni najosnovnije podatke o njemu. S druge strane, znamo da je najplodniji engleski pisac svog vremena. Bio je i novinar, trgovac, pisac pamfleta, špijun. Bio je nepokolebljiv, pametan, sjajan, inteligentan, rječit, pismen. Život mu je bio prepun pustolovina i preokreta, bio je praktičan čovjek i imao aktivnu i važnu ulogu u vremenu u kojem je živio i radio. Duhovito je pričao o životu i o avanturama koje su osvajale čitatelje. Njegove priče nisu bile plod mašte (ili nisu bile samo plod mašte) jer je pisao i o onome što je sam iskusio, a s tim se ne može mnogo pisaca pohvaliti. Bio je na stupu srama, dvije je godine proveo u zatvoru, bio je vlasnik prekrasnog dvorca, broda i kočije, jednom čak i savjetnik zahvalnom kralju, ali i predmet mržnje, zlostavljanja i prijezira. Danas poznat svijetu kao pisac "Robinsona Crusoea" i posrnule "Moll Flanders" on je bio i jedan od prvih zagovaratelja engleskog romana, ali i jedan od prvih koji je tu formu popularizirao u Engleskoj. Sa Samuelom Richardsonom osnivač je engleskog romana - forme koja do tada nije postojala jer su priče pisane kao duge poeme ili drame, a ne romani. On je Daniel Defoe.
Napisao je više od 500 knjiga, 2000 kratkih eseja i pamfleta te mnogo dnevnika. Pisao je o politici, kriminalu i zločinima, religiji, braku, psihologiji i nadnaravnom. Daniel Defoe je bio pionir mnogih stvari - začetnik je ekonomskog novinarstva, otac je modernog novinarstva. A mislili ste da je "samo" napisao Robinsona? Prevarili ste se. Krenimo od početka...

NEPOZNATI DATUMI

Daniel je najvjerojatnije rođen u londonskoj ulici Fore, u župi St. Giles Cripplegate, ali se mjesto, datum i godina rođenja ne znaju. Pretpostavlja se da je rođen između 1659. i 1662. a danas je opće prihvaćeno da je rođen 1660. godine. Pouzdano se zna da je umro 24. travnja 1731. Rođen je kao Daniel Foe. Otac James Foe bio je mesar i svjećar - izrađivao je svijeće od loja, a u mesarskom cehu bio je, kažu ugledan. Prezimenu je dodao "De", dodatak koji su imali tadašnji aristokrati, 1695. i tvrdio je kako potječe od obitelji De Beau Faux. Daniel je kao klinac bio svjedok velikih događaja engleske povijesti. Velika je kuga u Londonu pobila 70 000 ljudi 1665., a veliki je požar 1666. doslovno spalio skoro cijeli grad: u susjedstvu Defoeovih ostale su stajati, osim njihove, samo još dvije kuće. Godinu kasnije, kada je Daniel imao oko sedam godina, nizozemska je flota iz Medwaya preko Temze napala Chatham. U to je vrijeme umrla i Danielova majka Alice i ostavila mužu na brigu troje djece. Majka je navodno bila iz višeg sloja, ali su živjeli u siromaštvu jer je otac bio dušom i tijelom za Cromwella. Osim velikih državnih previranja, nesreća i osobnih tragedija, do svoje desete godine Daniel se nagledao doslovno svega i svačega. U školu je krenuo kod velečasnog Jamesa Fishera, u internat u Surrayu. Kako su mu roditelji bili tzv. prezbiterijanski protestanti ("dissenters") dio kršćana koji se odvojio od anglikanske crkve između 16. i 18. stoljeća, na njih se nije gledalo s odobravanjem; bili su tretirani kao sekta. Agitirali su naime za sveobuhvatnu reformaciju protestantizma i kratko, pod Cromwellom, uspjeli. Kralj James I Engleski, a VI od Škotske rekao je "ni biskupa ni kralja", a Cromwell je to kapitalizirao osnivanjem Commonweltha. Nakon obnove monarhije 1660. episkopstvo je vraćeno, a prava dissentersa su ograničena - bili su protiv prakse da se država bavi vjerskim pitanjima, osnovali su vlastite crkve, školske zajednice, a neki su pobjegli u Ameriku. Daniel je s otprilike 14 krenuo na koledž, zapravo Akademiju Charlesa Mortona koja je bila tzv."dissenting academy" što se po zakonu moglo, ali se na te škole nije dobro gledalo: ili si bio član engleske crkve ili nisi. Iako je pohađao "otpadničku" školu otac je sina vidio kao budućeg svećenika. Daniel bi, da mu otac nije bio "otpadnik", možda išao na Oxford ili Cambridge, ali ovako nije imao šanse. U školu je krenuo s deset godina, na akademiji bio od 1674. do 1679. da bi ga pripremili za prezberterijanskog svećenika: naučio je i ponešto o znanosti i humanističkim pravcima, latinski nije učio za čim će kasnije uvijek žaliti, a više mu se dopalo znanje koje se prostiralo pred njim nego li ideja da bude svećenik. Morton je forsirao materinji, engleski jezik i pod tim je tutorstvom Daniel naučio jasno i kolokvijalno pisati.

DEFOE PODUZETNIK

Tata je želio da sin ima dobru, svećeničku službu, ali se njegova želja istopila poput svijeće jer je Daniel pokazivao zanimanje za sasvim druge stvari. Ušao je u politiku, mnogo putovao po Europi, bavio se trgovinom, a u poslovni je svijet ušao nakon što je neko vrijeme učio sve o trgovini čarapama i tkaninama. Trgovina je cvala i lako se mogao zaraditi novac. Dvije godine je bio galanterista s dućanom u srcu Londona, u djelu gdje se za najam plaćalo mnogo novaca. Trgovao je svime i svačime - čarapama, vunenim tkaninama i vinom. Bio je ambiciozan i kupio je seosko imanje, za svoj gušt i brod, nabavio cibetke, male mesožderke, slične mačkama ili mungosima, koje proizvode uljni mirišljavi sekret koji, razblažen, ima mošusnu nijansu (koristi se za izradi parfema Chanel 5). Promućurni je Defoe kupio cibetke upravo za izradu parfema. Možda bi ostario kao imućan trgovac jer se nije bojao riskirati, jer je ulagao i imao "nos", ali često je imao problema s dugovanjima, a kad bi uronio u pisanje za njega bi svijet stao - bolje bi poslovao da nije energiju trošio na pisanje. Za Mary Truffley kćer bogatog londonskog trgovca oženio se 1684. U miraz je Mary donijela tada ogromnu svotu - 3700 funti. Imali su osmero djece od čega dva sina, ali je samo šestoro preživjelo. Brak im je zbog financija i njegovih političkih neprilika bio u previranjima, a i inače nije bio sretan no u njemu su ostali 50 godina. Defoe se pridružio pobuni Monmouth 1685. koja nije dobro završila i smakli bi ga da mu je kralj nije dao oprost pa je izbjegao krvavom pokolju suca Georgea Jeffreysa. Kada je za kralja okrunjen William III, Defoe je odmah, 1688. postao njegovim savjetnikom, saveznikom i - tajnim agentom. Kraljeva je politika dovela Englesku do sukoba s Francuskom što je uništilo trgovinu o kojoj je Defoe, i mnogi drugi, ovisio pa je 1692. uhićen zbog dugovanja od 700 funti, a njegove su cibetke zaplijenjene. Zapravo dugovao je mnogo više - 17 000 funti, ali za 700 je "nadrapao". Koliko je god naglas kukao zbog loše trgovačke sreće, te uvijek branio nesretne dužnike poput sebe, dokazi su kasnije pokazali kako nije uvijek poslovao pošteno. Kad su ga pustili iz zatvora Daniel je putovao - po Europi, u Škotsku, pa trgovao vinom u Cadizu, Portu i Lisabonu, a kad se vratio u Englesku 1695. prezimenu Foe i on je dodao "De". Postao je službenik od stakla odnosno odgovoran za ubiranje poreza na - boce. Vodio je tvornicu crijepa i opeke 1696. u Tilburyju, malom gradu nedaleko Londona, živio u župi Chadwell St Mary i kasnije će reći kako je to bilo "najplodnije i najčasnije razdoblje" njegovog života. Prvi značajni pismeni trag kojeg je ostavio kao pisac je objavljivanje "Eseja o projektu" 1697., a u kojem daje niz ideja za društveni i gospodarski napredak. U godini koja slijedi branio je kralja Williama III i njegovu želju za stalnom vojskom, a za vrijeme razoružanja po Ugovoru iz Ryswicka koji, je okončan devetogodišnji rat. Pisao je i pjesme - najpoznatija je "Čistokrvni Englez" (True-Born Englishman" 1701.) koja brani kralja od ksenofobije njegovih neprijatelja i kojom satirično opisuje englesko traženje rasne čistoće - u to vrijeme Engleska nije bila tolerantna. Sa 17 uglednih džentlmena 1701. uz svoj bok, predstavio je svijetu (Engleskoj zapravo) Legion's Memorial predsjedniku Donjeg doma Robertu Harleyu. Tražili su da se iz zatvora oslobode potpisnici peticije iz Kenta koji su tražili od Parlamenta da podrži kralja u skorom i izvjesnom ratu protiv Francuske. Kad je umro William III došlo je do nemira jer ga je zamijenila, naslijedila kraljica Anne koja je odmah počela ofenzivu protiv nonkonformista. Defoe je bio logična meta. Pisanje pamfleta i politička aktivnost "donijeli" su mu hapšenje i stavljanje na stup srama 31. srpnja 1703. Evo kako je do toga došlo.

STUP SRAMA I PRVI PRIMJER MODERNOG NOVINARSTVA

Istina je da je pisati počeo kako bi se izvukao iz dugova no na stup ga je prikovao pamflet "Najkraći postupak s otpadnicima ili prijedlog za uspostavu crkve" (The Shortest-Way with the Dissenters; Or, Proposals for the Establishment of the Church) u kojem podržava vjersku toleranciju, istrebljenje crkve, nemilosrdno je i satirički prozvao i Torijevce i Dissentere koji su prakticirali tzv. "povremeno usklađenje", a zapravo bili licemjeri. Tim je pamfletom kako su ga optužili "narušio ugled crkvi" i iako je objavljen anonimno brzo su otkrili tko stoji iza toga. Defoe je uhićen, optužili su ga za klevetu i buntovništvo, suđenje je bilo u Old Baileyu a postupak je vodio sadistički sudac Salathiel Lovell. Defoe je proglašen krivim i dobio je kaznu - stup srama, a trajat će dok vlast ne nađe dokaza da Defoe neće koristiti svoje pero protiv njih. Legenda kaže da su ljudi umjesto trulih, smrdljivih, otrovnih predmeta i usput nazdravljajući kako je bio običaj, na osuđenog Defoea bacali - cvijeće. Stup srama za većinu je sramota, a Defoeu je donio nevjerojatnu popularnost u narodu. Tri je dana bio na stupu srama pa su ga prebacili u zatvor Newgate, morao je platiti 200 maraka, ali bi i dalje trebao biti iza rešetaka i sve dok se sucu htjelo. Robert Harley grof oxfordski i mortimerski posredovao je da ga se pusti ako Defoe, u zamjenu, postane špijun za torijevce. Harley je platio i Danielove dugove, ne sve, ali Defoeu se sada mogao financijski oporaviti. Pustili su ga u roku tjedan dana, taman da svjedočio divljanju prirode. Velika oluja 1803. u noći je s 26. na 27. studenog 1703. poharala London i Bristol, iščupala milijune drveća i ubila više od 8000 ljudi, najviše onih koji su se zatekli na moru. Vidjeti tako nešto a ne opisati za Defoea nije dolazilo u obzir. "The Storm" ili "Oluja" ne samo da je opis događaja već je Defoe zapisao i svjedočanstva očevidaca. Kombinacija romana i dokumenta iz 1704. prvi je primjer modernog novinarstva. Objavio je pjesmu "Oda stupu srama" o svom iskustvu, a ona je postala pravi hit. Pokrenuo je i svoj časopis koji je izlazio tri puta tjedno, "The Review". Deset je godina u njemu, gotovo sam, objavljivao članke, tekstove, priče, političke osvrte, sve do 1713. kad je časopis ugašen. Pratio je događaje u i van Engleske, za rata za španjolsku sukcesiju a magazin je financirao Harley preko svog ministarstva. Ali, Harley nije bio jako oprezan što se dokumenata tiče i Defoe nije mogao vjerovati da ovaj ostavlja državne papire da leže unaokolo te ga upozorio da vabe prvog nepoštenog službenika da se "posluži". Nije bio prorok već je logično predvidio što se može dogoditi što se i dogodilo u tzv. "Aferi Williama Gregga" zbog koje je Harley 1708. izbačen iz vlade. Daniel je imao novog mecenu, Godolphina, pa opet Harleya i torijevce od 1710. do 1714. a nakon što su nakon smrti kraljice Anne "pali", Defoe je nastavio raditi kao špijun za suprotni tabor (vigovce), pišući naizgled pro-torijevske pamflete kojima ih je zapravo podrivalo. Uh, komplicirano. Politika.

POLITIČKI ANGAŽMANI

Nisu svi pamfleti koje je Defoe pisao bili politički. Jedan, ponovo anoniman, "A True Relation of the Apparition of One Mrs. the Next Day after her Death to One Mrs. Bargrave at Canterbury the 8th of September, 1705." govori o ukazanju gospođe Veal dan poslije njene smrti i opisivao vezu između duhovne dimenzije i fizičke stvarnosti. Misli se kako je taj pamflet napisao kao obranu jednog djela u kojem se pokušava smanjiti strah od smrti svih kršćana. Nepopularna gesta za crkvene glavešine. Nije bilo mira za Defoea jer su Britanija i Škotska ušle u uniju, 1707. , a čak 545 pamfleta pripisuju Defoeu, i političkih i vjerskih iako neki tvrde da ih je bilo "samo" 276. Objavio je "Povijest unije Velike Britanije", kao djelo anonimnog autora no danas se misli da je Defoe iza toga. Povijesni je to pregled od 1604. kad je kralj James dobio nacrt prijedloga za ujedinjenje koji je prethodio potpisivanju unije. Defoea su poslali da u Edinburghu osigura pristanak Škota, a kao špijun preuzeo je na sebe veliku odgovornost obećavši da će uspjeti. Iako je bio agent, danas znamo što inače ne bismo znali, jer su "Pisma Daniela Defoea" svjedočanstvo i o tome. Prvi izvještaji, živopisni i da, novinarski, o nasilnim demonstracijama protiv ujedinjenja davali su jasnu sliku kako se Škoti ne slažu s ujedinjenjem. Kao prezbiterijanca koji je zbog svojih uvjerenja u Engleskoj trpio, Škoti su ga postavili kao savjetnika na Glavnoj skupštini Crkve Škotske i odbora u škotskom parlamentu što je stvarno ludo. Lud ili ludo hrabar, nitko nije posumnjao da je špijun, pa je mogao utjecati na prijedloge unutar škotskog parlamenta i sve dojaviti u londonsku centralu. U Škotskoj je koristio jedne, a u Engleskoj druge argumente i jako je spretno plivao. Ono što je kod Defoea zanimljivo je dob u kojoj je počeo pisati romane: objavljivao je romane od 1719. do 1724. što bi značilo da je imao između 59 i 64 godina! Tek je u posljednjem desetljeću svog života napisao djela po kojima ga danas pamtimo, (ali i priručnike, instrukcije za engleske obrtnike i instruktore, knjige o slomu društvenog poretka, o podređenosti, knjigu "Everybody's Business is Nobody's Business" ali i o nadnaravnom npr"Politička povijest vraga", "Sustav magije" te eseje o povijesti raznih ukazanja, o putovanjima, trgovini pa "Opću povijest otkrića i poboljšanja", "Atlas Maritimus i Commercialis", opisao je turneju po svim britanskim otocima koji daje panoramski pregled britanske trgovine uoči industrijske revolucije. "The Complete English Tradesman").

ZANIMANJE: TRGOVAC

Za svog je spisateljskog života koristio čak 198 pseudonima. Raspravlja o ulozi britanskog trgovca u usporedbi s kolegama u svijetu i bio je uvjeren da je britanski sustav trgovine superiorniji, a trgovina kičma britanske ekonomije ("imanje je ribnjak, a trgovina, to je proljeće"). Hvali praktičnost trgovine u gospodarstvu, ali i kao važan dio socijalnog raslojavanja. Većina je britanskog plemstva, tvrdi, neraskidivo povezana s trgovinom, kroz iskustvo, brak ili genealogiju. Mlađi članovi plemićkih obitelji ulaze u trgovinu, brak obrtničkih kćeri za plemiće bio je čest slučaj jer su nosile novac u plemićke kuće kad ga je uzmanjkalo. A kako je i sam bio trgovac i obrtnik, jasno da iskazivao veliko poštovanje prema trgovini i obrtu. Britanska je trgovina kao sustav vrhunska, mnogo je bolji katalizator društvenih i ekonomskih promjena nego li rat, a imperijalno širenje Britanskog carstva povećalo je trgovinu "kod kuće", otvorilo nova radna mjesta i povećalo potrošnju, tvrdio je. Dobra lekcija i za našu vladu, iako je stara četiri stoljeća, zar ne? Defoe navodi da povećana potrošnja, po zakonima ponude i potražnje, povećava proizvodnju i opet podiže plaće siromašnijima čime diže dio britanskog društva iz siromaštva. Putopis u tri sveska "A Tour Thro' the Whole Island of Greta Britain" koje je pisao od 1724. do 1727. živopisan je opis stanja u zemlji, iz prve ruke. Da, on je osnovao britansko novinarstvo.

ŠEST ROMANA DANIELA DEFOA

Tako je proteklo prvih 60 godina života Daniela Defoea, godine prepune borbi, promjena i političkih i društvenih prevrata. Mnogo je pisao, ali nije tu bilo velikog doprinosa. Pisao je dobro, mnogo, utjecao na suvremenike, ali t tada važne teme vrijeme je pregazilo a on bi pao u zaborav da s 59 godina nije počeo pisati romane - u šest godina napisat će šest romana po kojima ga svi poznajemo. Napisao ih je i objavio između 1719. i 1724. i postao strašno popularan. Najpoznatiji je svakako "Robinson Crusoe" (1719) i čudno je da se 60 godišnjak mogao toliko uživjeti u priču mornara, s toliko mašte i vještine. Istina, neka prijašnja djela "pripremila" su ga za ovakav podvig jer je znao vješto prenijeti mišljenje iz drugih uglova, imao je instinkt dobrog pripovjedača i bio dobar novinar, a fikciju je mogao prikazati kao istinu. I obratno. Znao je i kako zarobiti čitateljstvo, bio je ekspert za nanjušiti i prenijeti ono što bismo danas nazvali "dobrom pričom."

ROBINSON, NAJPOZNATIJI BRODOLOMAC

Ideju o brodolomcu Robinsonu dobio je kad je čuo što se dogodilo Alexanderu Selkirku, škotskom pomorcu koji je preživio brodolom i četiri je godine živio na otocima Juana Fernándeza. Otok na kojem je Selkirk živio zvao se Más a Tierra (Bliže kopnu) ali su ga 1966. preimenovali - danas je to Otok Robinsona Crusoea! Ako ga i nije samo Selkirkova priča inspirirala bila je još jedna, ali mnogo starija - latinski ili engleski prijevod andaluzijsko-arapskog polihistora Ibn Tufaila, poznatijeg kao Abubacer jer je njegova knjiga najraniji slučaj smještavanja lika na pusti otok. Knjiga je bila uspješna, pravi hit, a tako je i danas i vrlo često po njoj snimaju filmove. Brodolom i brodolomac ušli su u književnost, film i svakodnevni govor zbog - Robinsona. Do danas se Robinson različito interpretira. Je li to alegorija na razvoj civilizacije, manifest ekonomskom individualizmu, izraz europskih kolonijalnih želja ili pokazuje koliko je pokajanje važno? Mišljenje s kojim se svi slažu je da je "Robinson Crusoe" prvi roman napisan na engleskom jeziku. Do tada su pisane poeme, pjesme u stihu, ali ne i ovakva priče koja teče, iz poglavlja u poglavlje. Robert Louis Stevenson (Otok s blagom) rekao je kako se divi Defoeu i da je scena koja opisuje otiske Robinsonovih stopa u pijesku jedan od četiri najvećih scena u engleskoj književnosti i apsolutno nezaboravna. Otuda je nastao i žanr Robinzonijada koje je primjer i Swiftov Guliver i Coetzeejev "Foe" iz 1986. Likovi koje je stvorio bili su stvarni, vjerni, situacije realistične, a priča se odvijala bez čitateljima kroz riječi pripovjedača. Nevjerojatno i senzacionalno za to vrijeme. Kako to već biva, Defoe je teško našao izdavača a kad je uspio za rukopis je dobio - deset funti! Sigurni smo da Robinson i Petko vrijede mnogo. mnogo više. Poslije uspjeha prvog romana, napisao je i dva nastavka o Robinsonu: "Daljnje pustolovine Robinsona Crusoea" (1719) i "Ozbiljne refleksije za života i iznenađujuće pustolovine Robinsona Crusoea s pogledom iz anglikanskog svijeta (1720) - volio je taj Defoe dugačke naslove. Dvodijelni roman "Kapetan Singleton" (1720) pustolovna je priča o probijanju kroz Afriku u prvom a o piratima u drugom djelu. Od nekih je dušobrižnika osuđen nježan odnos koji Singleton ima s mentorom i kvekerom Williamom Waltersom. "Sjećanja jednog kavalira" (1720) sjećanja su to na Tridesetogodišnji rat i engleski građanski rat. "Dnevnik kugine godine" (1722) nije fikcija, već onaj događaj iz Defoeovog djetinjstva koji je na njega ostavio duboki trag. Složeni je to povijesni roman, a kroz oči sedlara koji nije želio pobjeći iz zaraženog grada Defoe je majstorskim realizmom opisao teror i nemoć ljudi uhvaćenih u epidemiju, opisao je slabe i umiruće, pljačkaše koji koriste bezvlađe i bogate koji se pokušavaju spasiti, grješne koji su cinični i vjernici koji mole ne bi li se, svi, spasili. Za sva je vremena Defoe zabilježio nevjerojatnu priču o kojoj znamo samo šture povijesne podatke. Posegnete li za tom knjigom danas ne očekujte zaplet i u tome je čar. To je zabilježeno vrijeme u kojem se isprepliću tuga, smrt, užas običnih građana, poput nas, koji svjedoče užasu kuge. I nijedno djelo nakon Defoeovog ga nije nadmašilo. Iako fikcija stotinu se godina smatrala - pravim i točnim dokumentom. "Pukovnik Jack" (1722) priča je o dječaku siročiću i o njegovom životu punom siromaštva i kriminala u vrijeme kolonijalnog bujanja, o promjenama vjere, bračnim i vojnim peripetijama. Pustolovni roman o padu i iskupljenju usamljene žene 17. stoljeća "Moll Flanders" (1722) kad je imao 62 godine. Ta je Moll stvarno lik i pol. Ona je kurva, bigamistkinja i lopovica, počinila je i preljub i incest, pa ipak čitatelji spram nje imaju simpatije jer Defoe je maher, a pokazuje nam da nije sve crno bijelo i da svi nisu ili samo loši ili samo dobri.

Posljednji je roman "Roxana: sretna ljubavnica" (1724) gdje je Defoe opet iz stvarnog života lik prebacio u fikciju. Roxana je žena koja je kurtizana visokog društva a knjiga priča o moralu, duhovnim vrijednostima, padu i... pročitajte sami.

Prerano ostario zbog dugova koje je za sobom vukao cijeli život Defoe je bio na kraju svog puta. Umro je u nekom svratištu 24. travnja 1731. sakrivajući se od ljudi kojima je bio dužan. Kažu da je umro od letargije. Vitalnost koju je imao i energija koju je posjedovao u velikim količinama, istrošila se. Imao je 70, 71 ili 72 godine i da je bio financijski mirniji i sređeniji pisao bi i dalje. Ovako se samo ugasio. Sahranjen je u Bunhill Fields, poznatom nekonformističkom groblju u Londonu gdje je danas spomenik njemu u čast kojeg su podigli 1870. Podigli su ga za književnika koji je napisao Robinsona Crusoea, brodolomca koji je djeci oduvijek bio sinonim pustolovine pa zato i piše "za svu djecu svijeta."