Dani zaborava - Elena Ferrante

Izdavač: Profil Žestoko žensko pismo! Nemam statističke podatke koliko često muž ostavlja svoju ženu i djecu zbog mnogo mlađe žene. Onako preko noći.  Iako, kad razmislim, čini mi se da sam prečesto čula sličnu priču. U ovoj knjizi glavni je lik četrdesetgodišnja Olga koja je svoju životnu priču ispričala u prvom licu. Jednog običnog travanjskog posljepodneva, nakon ručka, njezin muž i otac njene dvoje djece Mario kaže Olgi kako je donio odluku - nakon petnaest godina zajedničkog života on je ostavlja. Mario je objasnio da ga neki prigušeni glasovi guraju nekamo drugamo, preuzeo je krivicu na sebe i Olgu ostavio skamenjenu kraj sudopera. Olga je prvo počela analizirati posljednje događaje njihovog odnosa, braka i zajedničkog života, ali nikako nije mogla pronaći prave znakove krize. Činilo joj se da su njenom mužu Mariju dom, djeca i obiteljski rituali bili neophodni. Često su se ljubili, razgovarali i grlili. Ni smijeha nije nedostajalo. Činilo joj se da je to možda kakva kratkotrajna kriza i da će se on brzo vratiti. Ali, prevarila se. Ovaj roman na početku podsjeća na Anu Karenjinu što nije slučajno jer se kasnije u romanu pojavljuje par referenci na Tolstojev kultni roman o prevari. Nakon udaje za Marija Olga je dala otkaz i počela ga je slijediti po svijetu, kamo god ga je vodio posao inženjera. Stalno nova mjesta i novi život. Rodila je dvoje djece i često  se odricala za muža i obitelj. Ovo im nije bila prva bračna kriza iako su do tada to sve bili nevažni incidenti u njihovoj ljubavnoj priči. Nakon što je procesuirala njegovu odluku odlučila se smiriti i ne reagirati burno. Olga inače nije podnosila povišene tonove, pretjerano nagle kretnje ili bučni život. Jedini pokazatelj Olgine uznemirenosti bila je sklonost neredu i mlitavost prstiju. Njena tjeskoba je nečujno rasla. Na kraju je Marija  stjerala u kut dok nije priznao da u njegovom životu ipak postoji druga žena. Od trenutka njegovog priznanja počela je osjećati dugotrajnu bol koja ju je lišila svakog drugog osjećaja. Nakon što je prošao  početni  šok prekida, prva bol, panika, ljubomora i samoća, i Olgi će se pružiti prilika započeti novi život. Razvod i napuštenost  u sebi donose i potencijal oslobođenja. Kao i Mariju i njoj se nudi obećanje avanture, ljubavničkih uzbuđenja i samopotvrđivanja. Fer zar ne? Elena Ferrante na vrlo suptilan i dirljiv način opisuje osjećaje i misli napuštene supruge koju je muž ostavio zbog „druge žene“. Mogli biste se smijati i plakati zajedno s Olgom, ponekad i poistovjetiti iako niste nikada imali slično iskustvo. Pomalo i čitatelj postaje sve više ljut i ogorčen na Marija te biva usisan u vrtlog Olginih snažnih emocija. Knjiga je pravi vatromet osjećaja. Očaj, tuga, razočarenje i bol su toliko dobro opisani u ovom romanu da ne možete ostati ravnodušni - identifikacija je neminovna. Konačna poruka ovog romana je da je suvremeni brak ustvari zlatni kavez. Život je negdje vani. Dani napuštenosti lako se pretvaraju u dane oslobađanja. Malo se toga zna o autorici koja već dvadeset godina objavljuje pod pseudonimom Elene Ferrante. Elena je  uvjerena da biografski podaci nisu važni za recepciju literarnog djela. Nije poznato čak ni je li uistinu riječ o spisateljici. Po jednoj teoriji iza pseudonima se krije pisac Domenico Starnone, po drugoj grupa feminističkih autorica. Bilo kako bilo, romani Elene Ferrante, bestseleri su u autoričinoj domovini Italiji ali i izvan njenih granica. Od nekih novinara može se saznati da je autorica rođena u Napulju, da je jedno vrijeme provela u inozemstvu, akademska je građanka, udana, majka, a uz pisanje „‘uči, prevodi, predaje“. Ujedno, sve su to i značajke njenih junakinja. U svojim romanima Elena Ferrante tematizira seksualno zlostavljanje u djetinjstvu, brak, pitanje imanja ili neimanja djece, majčinstvo, jednoličnost seksa, razvod… Sve su to teme o kojima i ja volim čitati. Zato ovom romanu dajem čistu peticu.