Košarica
Izbornik

Cody McClain Brown – razgovor s popularnim blogerom, hrvatskim (splitskim) zetom

Cody McClain Brown – razgovor s popularnim blogerom, hrvatskim (splitskim) zetom
Cody McClain Brown – popularni bloger, hrvatski (splitski) zet, književnik i profesor na Fakultetu političkih znanosti  je uoči promocije svoje knjige u Zagrebu razgovarao i s Čitaj knjigu! Cody je simpatičan amerikanac koji na likecroatia.hr piše vrlo popularan blog Zablogreb (zablogreb.blogspot.com/) gdje ima preko 20 000 čitatelja mjesečno. U blogu piše o Hrvatskoj.  Brown objavljuje nepretenciozne i duhovite zapise o hrvatskom mentalitetu i nama svojstvenu načinu života te razlikama između američkog i hrvatskog poimanja svakodnevice. Na duhovit način opisuje  našu zemlju i ljude. Naravno, zna se dobro našaliti i na svoj račun. Tvrdi da je  ljudska povezanost i solidarnost najveći kapital Hrvatske. U Americi je osamljenost preraširena dok u Hrvatskoj ona još nije ovladala nama. Kaže da toga moramo biti svjesni i trebamo prestati biti toliko negativni i više voljeti svoju Hrvatsku te iskoristiti svoj potencijal. Kako vam je bilo kada ste prvi puta došli u Hrvatsku, a kako je sada? Prva godina u Hrvatskoj bila mi je najteža - bio sam užasnut, bio sam bijesan na različitosti, zapravo ih nisam znao cijeniti. Osjećao sam se kao „outsider“, totalno neshvaćen. Sada me čudi da vi Hrvati ne znate više cijeniti ono što imate i da ste toliko negativni prema svojemu. Kakve knjige volite čitati, koji su Vam omiljeni žanorvi? Trileri. Moram istaknuti da posebno volim Iana Ranikina kao i Martina Cruza Smtiha, autora Gorki parka. U zadnje vrijeme ne čitam previše fikciju pošto sam se posvetio čitanju stručne literature kao i publicistike. A od našh autora? Volim Jergovića, Dubravku Ugrešić i Boru Čosića (knjigu "Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji") Koja knjiga je na Vas imala najveći utjecaj? Rakova obratnica Henrya Millera. To je u biti knjiga ni o čemu, a nije nimalo dosadna. Pokazala mi je kako biti pisac i vidjeti svijet očima pisca. U to doba čitao sam i Uliks Jamesa Joycea. Planirate li napisati još koju knjigu? Naravno. U stvari, već radim na drugoj knjizi koja će biti drugačija od knjige Propuh, papuče i punica. Pišem krimić gdje su glavni likovi dva detektiva koji su u međusobnom konfliktu ali moraju surađivati kako bi riješili slučaj. Jedan je stariji, jugonostalgik, a drugi mlađi i dolazi iz dijaspore. Smatram da kao outsajder mogu realnije sagedati njihov odnos i stavove. Radnja romana odvija se u Splitu jer mislim da je mediteran odlično i zanimljivo mjesto za smjestiti krimić. Što je s pisanjem bloga? Više nemam toliko vremena kao prije, pogotovo odkad sam dobio stalno zaposlenje na Fakultetu političkih znanosti kao profesor engleskog, a i redovno pišem za Glas Hrvatske (na tjednoj bazi). Je li Vaša punica pročitala knjigu? Što je rekla? Naravno da jest i to već dva puta! Jako joj se svidjela, misli da je odlična! Knjiga postoji i na engleskom jeziku. Kako to? Htio sam da i stranici dobiju dojam kako je to živjeti u Hrvatskoj i prikazati im razlike u društvu, kao i prednosti, naravno, na pozitivan način. Ne postoji niti jedna knjiga koja govori o Hrvatskoj a da nije turistički vodič ili knjiga o ratu. Iz tog razloga sam i napisao ovu knjgu kako bi objasnio kakav je život ovdje na jedan zabavan način. Zašto je engleski naslov drugačiji? Prvenstveno zbog toga jer se ne može doslovce prevesti, vani to bi zvučalo jako blesavo i ne bi uopće razumjeli što to znači. Pogotovo zato što Amerikanci zbilja ne znaju za propuh. (smijeh) Koje su općenite razlike u Hrvatskoj i Americi što se tiče knjiga? U Americi nemamo sajmove kao što je Interliber. Sviđa mi se i to što hrvati pokazuju poštovanje prema knjigama i piscima. Zagreb je pun kipova poznatih pisaca što me oduševilo. Ovdje pak je razlika u tome što u Americi svi čitaju (u javnom prijevozu, u parkovima itd) dok toga u Hrvatskoj nema ni izdaleka u takvoj mjeri. Osjećao sam se blesavo kada sam čekao prijatelja te čitao knjigu na klupici – vidjevši me iz daljine, kaže da sam mu izgledao kao da pogrbljen plačem dok sam ja samo kratio vrijeme čitajući. A u Vašem rodnom gradu? Dolazim iz Tulse u državi Oklahoma. Tamo postoji jedan Book club koji vodi moj prijatelj. Često pozivaju poznate i popularne pisce na predstavljanje knjiga i svojeg rada, pa tako su već bili: James Elroy, Sedaris... Također, Tulsa ima i veliku nacionalnu knjižnicu gdje se mogu nabaviti sve moguće knjige - čak i knjige Dubravke Ugrešić! Stvarno? Da. U Americi su nam dostupne knjige iz cijelog svijeta, dok u Hrvatskoj to nije slučaj. Također, u Americi svi nabavljaju knjige preko Amazon.com koje su zbilja jeftine i dostupne svima. Imate li kakvu anegdotu vezanu za knjige? Neko sam vrijeme  radio u najvećoj američkoj knjižari : Barnes&Noble. Tako sam imao pristup i informaciju o adresama pisaca pa sam se obratio Paulu Austeru koji mi je i odgovorio pismom. Negdje čuvam to pismo ali u silnim selidbama ne znam gdje sam ga spremio.    

Pretraga

Tečaj €/kn: 7,53450 2022-12-01 01:21:51