Claudio Magris - Al' povijesti nije kraj - povodom 4. Festivala svjetske književnosti

Povodom 4. Festivala svjetske književnosti koji počinje za 2 tjedna pročitali smo knjigu "Al'povijesti nije kraj" Claudia Magrisa koji će zajedno sa Seidom Serdarevićem otvoriti Festival.  Proslavljeni talijanski romanopisac, povjesničar, esejist i dugogodišnji kolumnist dnevnika Corriere della Serra svoj je radni i spisateljski vijek dobrim dijelom posvetio rodnom Trstu, njegovoj povijesti i kulturnim presijecanjima koja su ga obilježila tijekom prethodnoga stoljeća. Na otvaranju ovogodišnjega Festivala Magris će predstaviti novu knjigu „Obustaviti postupak“ koju Fraktura uskoro objavljuje u prijevodu Ljiljane Avirović. #FSK2016 Kamo ide ovaj svijet, uzdišemo dok gledamo tv-dnevnik, plaćamo račune ili ispraćamo svog školarca u još jednu školsku godinu. Uhvatili smo se bezbroj puta u strepnji pred neizvjesnim sutrašnjicom, u pokušaju da na temelju onoga što se dosad zbilo proniknemo u ono što nas čeka. I izgleda nam, iz svakodnevne perspektive, da nema pravila po kojem se vrti lopta šarena i nitko ne zna što nam sutra sprema. U takvim trenucima – ali i preventivno – treba posegnuti za knjigom poput Al' povijesti nije kraj Claudija Magrisa, talijanskog publicista i književnika, koji je našoj publici poznat već tridesetak godina, otkako je kod nas prvi put objavljena njegova epohalna knjiga Dunav. U doba prije pada Berlinskog zida, Magris publicistički prati prirodna bogatstva, povijest i kulturu u zemljama kroz koje protiče najveća europska rijeka, od kontroverzi o njezinom izvoru u Schwarzwaldu do ušća u Crno more. Najnovija Magrisova knjiga u hrvatskom prijevodu, intrigantnog naslova Al' povijesti nije kraj (Fraktura, 2016.) zbirka je eseja koje je Magris pisao od 1998. do 2011. godine, najvećim dijelom objavljenih u talijanskom dnevniku Corriere della Sera, a zatim u tri ukoričena izdanja iz kojih su izbor pripremili osobno autor, prevoditeljica Ljiljana Avirović i urednik Seid Serdarević. U dobu "u kojem je sve dozvoljeno, pa se onda i sve događa", Magris traži ključne teme i pitanja skrivena kaosu na prijelazu tisućljeća i pronalazi moguće odgovore, štoviše najvjerojatnije odgovore, koji afirmiraju humanizam, dokazujući koliko je zlo glupo i kratkoga daha. Miješanje kultura i mijenjanje običaja nameću dijalog i toleranciju kao uvjet preživljavanja. Iako u dijalog ne treba ni trena sumnjati, upozorava autor, on ima svoje granice jer i na zemlji, kako upozorava vječno aktualna Antigona, postoje "nepisana pravila bogova". Nisu sve ideje ravnopravne i ne može se raspravljati jednako o novim izvorima energije kao i o Auschwitzu. "Liberalno društvo pojedincu mora dozvoliti gotovo sve – njegove ideje, ugode, njegove želje i nastranosti – a kategorično mu mora zabraniti ono malo postupaka putem kojih bi postao ubojica", kaže Magris. Ohrabrujuća je upornost kojom Magris podsjeća na neminovnost ključnih pitanja koja su već pred nama – ne, ona se ne mogu zaobići, a kakvi će biti odgovori na njih odlučit ćemo sami. Kao Talijanu, Magrisu je dobro poznata moć Crkve i njezinih dogmi, stoga on namjerno širi kadar i u obzir uzima kontekst iz kojeg sagledava katoličke običaje. Zato su za nas posebno zanimljive rasprave na kojma i sami zapinjemo – o raspelu u učionicama, pravima homoseksualaca, nasilju na stadionima, eutanaziji, mučenju životinja...  Do kraja knjige suočit ćemo se sa samima sobom - gdje su naši stavovi na vagi pravednosti i koliko su daleko od "nepisanih zakona bogova". Izdavač: Fraktura Za vas pročitala i napisala: Sandra Pocrnić Mlakar