Čitajte knjige o teškim bolestima i smrti - takve knjige nadahnjuju!
Knjige o bolesti i smrti nisu negativne knjige i ne treba ih izbjegavati. Dapače, to su knjige koje nas mogu toliko toga naučiti, promijeniti naše stavove i učiniti nas svjesnijima sadašnjeg trenutka. Jer, vrijeme uzimamo olako. U meni takve knjige uvijek izazovu pojačanu vibraciju zahvalnosti i poniznosti. A toga nam, priznat ćete, svima nedostaje. Koliko smo puta dnevno ljuti, očajni ili tužni jer smo uvjereni da nam fali nešto materijalno ili nešto nebitno. Rijetko ili gotovo nikada u takvim trenucima ne osvijestimo koliko smo zapravo blagoslovljeni što smo zdravi, pokretni i sposobni obaviti sve naše zadatke.
Ljudi koji napišu knjige o svojoj teškoj neizlječivoj bolesti i skoroj smrti ljudi su s izuzetnom unutarnjom snagom, prepuni hrabrosti i odlučnosti. I zato takve knjige treba itekako cijeniti i promovirati. Te nam knjige ukazuju koliko je život važan, vrijedan i koliko ga trebamo svakodnevno cijeniti i slaviti. Nažalost, mnogi ljudi to shvate tek kada se razbole. A onda je obično već prekasno.
U knjizi "Prigrli život" Susan Spencer Wendel je ispunjena žena. Vrlo je uspješna novinarka, u sretnom je braku sa zgodnim i voljenim Johnom i majka je troje prekrasne djece. U svojim 40-tim godinama oboljeva od vrlo teške, neizlječive i smrtonosne bolesti– ALS-a. Mislila je kako treba nešto ostaviti djeci i mužu te je odlučila da to bude njezina posljednja priča pretočena u knjigu u kojoj do zadnjeg daha slavi život. Itekako je uspjela. To je jedna od najljepših knjiga koje sam pročitala.
U "Više si puta možemo reći zbogom", dr. David Servan Schreiber, istaknuti francuski psihijatar obolijeva od teškog oblika tumora na mozgu i uz pomoć raznih alternativnih i konvencionalnih metoda liječenja produžuje svoj život za dvadeset godina. No ponovno se mora boriti za život i tada gubi bitku. Svo to vrijeme slavi život. Ovu knjigu posvetio je svojoj djeci i prijateljima.
U knjizi "Posljednje predavanje" Randy Pausch priča o svojoj teškoj bolesti - deset tumora na jetri. Otac je troje djece i oženjen ženom svojih snova. Mogao bi osjećati samosažaljenje, ali zna da to nikome ne bi donijelo nikakva dobra.
Randy svoje posljednje dane želi provesti s obitelji, a sve što smatra vrijednim želi ostaviti djeci i to je i napisao i u knjizi i u obliku predavanja. Na tom putu svo vrijeme vrlo svjesno slavi život.
U najnovijoj knjizi "Dah koji život znači" koje nazivaju "publicističko djelo godine", neurokirurg Paul Kalanithi oboljeva od najtežeg oblika raka. Kao i navedeni ljudi iz prijašnjih knjiga, Paul odlučuje o svojim zadnjim danima napisati knjigu. Ne želi tugovati, zatvoriti se u sebe, odustati, već želi do zadnjeg daha slaviti život.
Poruka svih ovih knjiga nisu „samo“ osobne priče ovih ljudi. One jesu zaista osobne i nikada se više neće ponoviti, ali su i priče o sasvim običnim životima ljudi koji su možda mislili da su poput svih drugih, ali su ih okolnosti i sudbine pretvorili u posebne ljude koje nije bilo strah svoja razmišljanja podijeliti sa svijetom. Najvažnije, željeli su i po meni su u tome uspjeli, kroz svoja iskustva pomoći svima nama da s više pažnje gledamo na naše naoko „obične“ ili „male“ živote. Možda o tome ne volimo razmišljati, ali smrt će nas sve jednog dana posjetiti. Nekog prije, nekog poslije. Do tog trenutka trebamo SLAVITI ŽIVOT! Jer, kako je rekao Paulo Coelho: "Smrt primorava ljude da bolje osjete život." Ove su knjige potvrda te misli.
Talijanska poslovica nas uči:
"Zdrav čovjek, ujedno je i bogat, iako toga nije svjestan."
Ovdje vam preporučujem četiri knjige. Sve su one prvenstveno posvećene ljudima koji prolaze kroz slične kušnje. Svaka od njih će vam slomiti srce, ali ga i ugrijati, natjerati vas u i u smijeh i u plač. Životi svih ovih divnih ljudi prerano su ugasli. Za njima su ostale njihove obitelji, njihova djeca i njihovi prijatelji, ali i ono najbitnije - putokazi kako nastaviti dalje izabirući sreću i ljubav, a odbacujući strah.
U knjizi "Prigrli život" Susan Spencer Wendel je ispunjena žena. Vrlo je uspješna novinarka, u sretnom je braku sa zgodnim i voljenim Johnom i majka je troje prekrasne djece. U svojim 40-tim godinama oboljeva od vrlo teške, neizlječive i smrtonosne bolesti– ALS-a. Mislila je kako treba nešto ostaviti djeci i mužu te je odlučila da to bude njezina posljednja priča pretočena u knjigu u kojoj do zadnjeg daha slavi život. Itekako je uspjela. To je jedna od najljepših knjiga koje sam pročitala.
U "Više si puta možemo reći zbogom", dr. David Servan Schreiber, istaknuti francuski psihijatar obolijeva od teškog oblika tumora na mozgu i uz pomoć raznih alternativnih i konvencionalnih metoda liječenja produžuje svoj život za dvadeset godina. No ponovno se mora boriti za život i tada gubi bitku. Svo to vrijeme slavi život. Ovu knjigu posvetio je svojoj djeci i prijateljima.
U knjizi "Posljednje predavanje" Randy Pausch priča o svojoj teškoj bolesti - deset tumora na jetri. Otac je troje djece i oženjen ženom svojih snova. Mogao bi osjećati samosažaljenje, ali zna da to nikome ne bi donijelo nikakva dobra.
Randy svoje posljednje dane želi provesti s obitelji, a sve što smatra vrijednim želi ostaviti djeci i to je i napisao i u knjizi i u obliku predavanja. Na tom putu svo vrijeme vrlo svjesno slavi život.
U najnovijoj knjizi "Dah koji život znači" koje nazivaju "publicističko djelo godine", neurokirurg Paul Kalanithi oboljeva od najtežeg oblika raka. Kao i navedeni ljudi iz prijašnjih knjiga, Paul odlučuje o svojim zadnjim danima napisati knjigu. Ne želi tugovati, zatvoriti se u sebe, odustati, već želi do zadnjeg daha slaviti život.
Poruka svih ovih knjiga nisu „samo“ osobne priče ovih ljudi. One jesu zaista osobne i nikada se više neće ponoviti, ali su i priče o sasvim običnim životima ljudi koji su možda mislili da su poput svih drugih, ali su ih okolnosti i sudbine pretvorili u posebne ljude koje nije bilo strah svoja razmišljanja podijeliti sa svijetom. Najvažnije, željeli su i po meni su u tome uspjeli, kroz svoja iskustva pomoći svima nama da s više pažnje gledamo na naše naoko „obične“ ili „male“ živote. Možda o tome ne volimo razmišljati, ali smrt će nas sve jednog dana posjetiti. Nekog prije, nekog poslije. Do tog trenutka trebamo SLAVITI ŽIVOT! Jer, kako je rekao Paulo Coelho: "Smrt primorava ljude da bolje osjete život." Ove su knjige potvrda te misli.
