Čitač iz vlaka u 6:27 – Jean Paul Didierlaurent – još jedno francusko književno otkriće
Kako je ovo uvrnuta i dobra priča! Moderna bajka za odrasle i hommage svijetu knjiga koja ukazuje na moć i snagu pisane riječi.
Guylain Vignolles (čudnog li imena) ima trideset i šest godina, neizmjerno voli knjige, ali mrzi svoj posao u tvornici za reciklažu neprodanih i starih knjiga. Zbog toga se svako jutro na putu do posla vozi pariškim prigradskim vlakom koji s perona polazi u 6:27 sati, a u vlaku na glas pročita nekoliko stranica iz "spašenih" knjiga koje je dan prije uspio ugrabiti na samom ulazu u drobilicu Destroyer 500 koji doslovno pretvara tone knjige u gustu kašu. Srce me boljelo dok sam čitala opise drobljenja knjiga. Guylain kao da predstavlja čin pobune protiv uništavanja književnosti na zadovoljstvo suputnika u vlaku.
Njegov je život prilično jednoličan i dijeli ga jedino sa zlatnom ribicom. Zadovoljstvo mu, osim jutarnje vožnje vlakom, pruža druženje sa zaštitarom na ulazu u tvornicu koji zna napamet citirati čitave dijelove drama i bivšim operaterom stroja koji je u tvorničkoj nesreći izgubio obje noge. U svakom trenutku čitanja bizarnost ove priče ne može biti bizarnija. Guylainov život bi se tako mogao nastaviti unedogled da jednog jutra u vlaku ne pronađe izgubljeni USB stick s napisanim tekstovima jedne dame koje po običaju počinje čitati u vlaku. Sa svakim novim čitanjem raste zanimanje za tu mladu ženu koja se nekako čini izgubljenom kao i on. Guylain uzima stvar u svoje ruke i odluči je pronaći. Njegovo putovanje počinje dobivati smisao. Svjedočimo kako se bizarna priča pretvara u ljubavnu. Svi likovi su u bliskom odnosu s riječima - riječima koje čitaju, riječima koje izgovaraju i na kraju riječima ljubavi. Uživala sam čitajući ovu knjigu, a završila sam je s osmjehom na licu.
Velika preporuka za ovaj nevjerojatno lijep roman o prijateljstvu, ljubavi i knjigama koji je postigao senzacionalan uspjeh u Francuskoj i šire. Odmah po objavljivanju roman je osvojio nekoliko nagrada poput Cezam Prix Littéraire i Nagradu Michel Tournier, a samo u Francuskoj prodano je više do 400 tisuća primjeraka.
Prevela: Ivana Šojat