Charlotte – David Foenkinos
Nakon čitanja ove knjige sam skoro morala popiti apaurin. Toliko sam se uzrujala i šokirala. Inače volim čitati o sudbinama Židova iz najmračnijeg doba naše povijesti. Neke od njih koje sam čitala su završile na sretan način (ako se ta riječ uopće može upotrijebiti za to mračno razdoblje), ali većina nije. Tako nije niti ova. Ali to nije bit ovog nagrađivanog i sjajnog romana francuskog pisca Davida Foenkinosa.
Ionako mislim da ne mogu sve knjige biti one sa sretnim završetkom. Upravo patnje, muke, padovi i tuge stvaraju najbolje romane. Meni je najvažnije da kroz takve priče saznam istinu, da upoznam ljude iz određenog razdoblja, da uđem u njihove živote i shvatim koliko sam sretna i blagoslovljena da mogu živjeti u ovom vremenu, živeći upravo ovakav moj blagoslovljeni život.
Charlotte. Kratak i jasni naslov. Odmah znamo da je glavni lik žena. Želimo je što prije upoznati. Naslovnica mami s jednim prekrasnim i mirnim licem djevojke prodornog pogleda koji kao da proziva. Proziva sve nas. Već generacijama. Književnik David Foenkinos odgovorio je na tu prozivku i opsesivno krenuo u istraživanje Charlottina kratkog i tragičnog života.
Pronašao je njezin kofer kojeg je uspjela prije odvođenja u logor smrti predati lokalnom liječniku, prijatelju doktoru Moridisu. "To je moj cijeli život." "Life or theatar" rekla je i uz te riječi, Charlotte 1942. predaje kofer pun slika i crteža. One nas vode kroz tragičnu životnu priču: od djetinjstva u Berlinu do dobi od 20 godina, prerane smrti majke, pristup berlinskom krugu umjetnika uz novu ženu svog oca, studiranje na Akademiji likovnih umjetnosti, životu kao slikarice. A onda: bježanje od nacista na jug Francuske, život u izgnanstvu uz baku i ludog djeda i na kraju ljubav i brak. Samo njihove slike preživljavaju. Charlotte je portret obećavajućeg života koji je završio prerano. Kroz roman nam David pomalo kronološki iznosi svoja istraživanja i saznanja o životu mlade Nijemice i Židovke Charlotte Salomon kojoj su se od rođenja (1917.) redale obiteljske (i životne) tragedije. Ime je dobila po maminoj sestri koja se kao mlada djevojka ubila skočivši u hladnu rijeku. Charlottina majka je nakon porođaja oboljela od postporođajne depresije od koje se nikada nije oporavila da bi se, kad je Charlotte imala deset godina, ubila skokom kroz prozor roditeljskog doma. Kasnije saznajemo da je samoubojstvo učestala i sudbonosna pojava u Charlottinoj obitelji po majčinoj strani. Nema generacije u toj obitelji a da se nije ubilo barem troje, četvero njih. Charlottin otac ugledni je berlinski liječnik i kirurg koji se nakon tragične smrti supruge ženi za slavnu opernu divu Paulu. Charlotte u pubertetu počinje razvijati ljubav prema umjetnosti i otkriva svoj životni poziv - želi biti slikarica i nevjerojatno je talentirana. No Drugi svjetski rat samo što nije počeo. Židovi (osobito nakon kristalne noći) počinju doživljavati najgora poniženja i zabrane. Tako je i Charlottino školovanje upitno iako je očigledan njezin veliki talent. Svijet je u ludilu rata sigurno izgubio "čudo od djeteta". Ona je u Berlinu 1930-ih među samo jedan posto Židova koji studiraju jer su se profesori fascinirani njezinim talentom izborili za nju, ali kad je najbolja u klasi nagradu ipak ne može dobiti. Jer je Židovka.
Ovdje nije samo ispričan Charlottin život, već je to i upoznavanje s piščevom opsjednutošću istinitom pričom iz najgoreg doba ljudske povijesti. Sjećam se kako sam i ja u Berlinu i Frankfurtu gledajući u pod otkrivala zlatne pločice s imenima Židova i svih „nepodobnih“ za ono vrijeme ispred njihovih domova koji su bili odvođeni i deportirani u logore. To me je toliko pogodilo i ostavilo bez riječi. Tako je u Berlinu i jedna zlatna pločica Charlottina. Eto što je ostalo iza nje -umjesto svjetskih poznatih slikarskih platna moderne umjetnosti koje nam je namjeravala ostaviti samo jedna zlatna pločica i sada, srećom i knjiga. I slikarski opus koji je nastao u samo 18 mjeseci a koji je stvorila dvije godine, od 1940. do 1942. skrivajući se od nacista u gradiću Saint-Jean-Cap-Ferrat. Charlotteine slike sada su poznate svijetu, nakon nekoliko izložbi u Nici, a sve zahvaljujući jednom piscu kojeg je fascinirala slika izgubljene slikarice koja nije stigla ni uspjela svijetu pokazati svoj dar. Recimo i da su prvu izložbu postavili otac i pomajka još 1961. u Amsterdamu, i da je nakon nekoliko izložbi u Europi i SAD_u slikarica pala u zaborav. No sada je među nama, David je napisao i scenarij za film a izjavo je kako bi volio da izložba slika Charlotte Solomon dođe i u Zagreb. O da, i ja bih voljela vidjeti uživo slike ove izuzetne žene. A vi?
Autor David Foenkinos oduševio me je i prije s romanom "Delikatnost", ali ovaj istraživački roman mu je fantastičan. Stoga ne čudi da je dosad prodano tri milijuna primjeraka... Zato čitajte ovaj impresivan portret jedne neobične žene koja će na kraju završiti u plinskim pećima Auschwitza, trudna, s 26 godina Već si danima postavljam pitanje ZAŠTO??? Srsi me prolaze i još uvijek osjećam užas. Nikako zaboraviti, ne smije se ponoviti. Nikada i nikome.
Izdavač: @Vuković&Runjić
