Apneja – Lorenzo Amurri – probuđena želja za životom
Prevela: Mirna Čubranić
„Apneja“ je fenomenalna knjiga koju sam silom prilika čitala s prekidom od tjedan dana jer sam knjigu ponijela sa sobom u Tursku i nepažnjom je zaboravila u avionu. Počela sam je čitati na letu za Antalyu kada me je totalno zaokupila, stranice sam okretala brzinom munje jer Talijan Lorenzo me je već nakon čitanja prvih redaka uvukao u svoju tragičnu životnu priču. Na samom početku knjige jasno nam je da je riječ o čovjeku snažnog karaktera. Nemate pojma koliko sam bila nesretna kad sam osvijestila da mi je knjiga zagubljena i kada tu večer u hotelu nisam mogla nastaviti s „gutanjem“ knjige.
Lorenzo je imao dvadeset i šest godina, svirao je gitaru u svom bendu, a životni moto su mu bili seks, rock and roll i lake droge. Užici i zabava su mu bili iznad svega. Sve do dana kad je doživio težak pad na skijanju i ostao paraliziran od vrata prema dolje. Tog zimskog jutra u kojem mu je bilo teško ustati iz kreveta lice mu je odjednom uronilo u snijeg koji mu je poput meke vate oduzeo dah. Od tog trenutka nastupa "zbogom" prijašnjem životu, a kreće život novih dimenzija i oblika. Nakon operacije na kralježnici koja je trajala devet sati, počinje dugi i spori oporavak ne samo za njegovo tijelo, već i za njegovu dušu. Boravio je prvo u talijanskoj, a zatim i u švicarskoj klinici gdje su se nadali da će mu moći barem povratiti pokretljivost ruku kako bi mogao nastaviti svirati svoju omiljenu gitaru, no i to se ubrzo pokazalo nemogućom misijom. Ozljede njegove leđne moždine su bile preteške i kobne za bilo kakvu pokretljivost udova. Nakon liječenja Lorenzo se vraća u Rim, u kuću svojih roditelja gdje se zaključao i utonuo u samosažaljenje. Lorenzo nam kroz jasnu sliku iskustva koje je proživio na tečan, jasan i neposredan način, bez previše sentimentalnosti prepričava što je prošao, kako se osjećao i što mu je svo vrijeme bilo na pameti. Ne zazire iskreno progovoriti niti o svojoj seksualnoj i fiziološkoj intimi. Piše iskreno i lucidno, a njegova životna priča i samoanaliza praćena mnogim strahovima i slabostima diraju u srce. Kad ga je napustila djevojka koja ga je pratila i podupirala tijekom svih tih teških godina oporavka i liječenja, Lorenzo je odlučio da za njega više nema života. Planira samoubojstvo. Srećom nije u tome uspio i upravo zahvaljujući pisanju, nakon dugogodišnje ošamućenosti i ljutnje, ponovno pokreće želju za životom. Njegov autobiografski roman se pokazuje kao roman iscjeljenja i uskrsnuća, a 2015. za njega je dobio Nagradu Europske unije za književnost, nakon što je postao i finalistom najprestižnije nagrade talijanske književnosti Strega. Lorenzo prije nesreće nije pisao unatoč tome što je dolazio iz obitelji vrlo kreativnih umjetnika. Otac mu je bio poznati pisac za radio i televiziju, a braća ostvarila karijeru u filmu.
Nakon povratka iz Turske nabavila sam drugi primjerak "Apneje" i s istim žarom nastavila čitati ovo putovanje od predaje do prihvaćanja. Isto preporučam i vama.
Lorenzo je iznenada preminuo od zdravstvenih komplikacija u ljeto 2016. Napisao je i objavio i drugi i posljednji roman „Perche non lo portate a Lourdes?“ 2014. godine.
[caption id="attachment_10576" align="aligncenter" width="800"]
Gian Mattia D'Alberto/LaPresse23-01-2013 Milanospettacolotrasmissione tv Le invasioni barbarichenella foto: Lorenzo Amurri Gian Mattia D'Alberto/LaPresse23-01-2013 MilanLe invasioni barbariche tv showin the photo: Lorenzo Amurri[/caption]
