Košarica
Izbornik

Alina Bronsky : „Posljednja ljubav babe Dunje“ – roman o ženskoj snazi, hrabrosti i mudrosti

Alina Bronsky : „Posljednja ljubav babe Dunje“ – roman o ženskoj snazi, hrabrosti i mudrosti
Može li se preživjeti tamo gdje više nema života? Može li se živjeti daleko od obitelji, a istovremeno toliko žudjeti za njom? Može li se razgovarati s mrtvima i osjećati njihovo kretanje? Kao što sam i slutila, Alina Bronsky me nije mogla razočarati. Nakon njene druge knjige „Najljuća jela tatarske kuhinje“ koju sam čitala prije tri godine i ovaj roman me je oduševio i nasmijao. Alina ima nevjerojatan talent da jako ozbiljne obiteljske probleme i teške teme ispriča na najduhovitiji način. Volim ljude koji život, ma koliko težak i nepredvidiv bio,  gledaju kroz ružičaste naočale i s optimizmom. Takva je i baba Dunja - „černobilska povratnica“. Dok cijeli svijet strahuje od zračenja  poslije kvara reaktora i katastrofalne nesreće u Černobilu, baba Dunja, bivša pomoćna medicinska sestra,  vraća se u svoje selo,  u svoj dom zajedno s nekoliko starijih istomišljenika nakon dvadeset godina. Odlučila je doma dočekati svoju smrt. Kao osamdesetogodišnjakinja tako i tako nema što izgubiti. Selo je pusto i u njemu su samo ptice najglasnije. Hranu uzgajaju sami, struju imaju, ali ne i telefone. U Černovu ne postoji vrijeme. Nema termina, ni rokova. Život je pomalo poput igre.  Dunjina kćer Irina davno je napustila rodni kraj i radi kao liječnica u Njemačkoj. Prije osamnaest godina rodila je kćer Lauru koju baba Dunja neizmjerno voli iako je nikada, osim na slici, nije vidjela, a kamoli zagrlila. Ali zato joj mrtvi bivši muž Jegor stalno viri preko ramena. A onda se dogodi ubojstvo…… Babina  hrabrost, osviještenost i razumijevanje smisla života su očaravajući. Radi se o impresivnoj ženi koja je istovremeno ponosna, topla i nenametljiva. Njezine kuharske vještine, njezino  poznavanje prirode, njezina spremnost da pomaže i suosjeća  već nakon prvih stranica stvaraju temelje za naklonost nas čitatelja. No je li baba Dunja sve to uspjela prenijeti i na svoju kćer i unuku pročitajte sami.   Citiram jedan meni dragi odlomak: „To s nebom sam samo tako rekla. Ne vjerujem u to. Hoću reći, naravno da vjerujem u nebo koje je iznad naših glava, ali znam da naši mrtvi nisu tamo. Ni kao mala nisam vjerovala da se u oblake možeš ušuškati kao u pernati pokrivač. Vjerovala sam da ih možeš jesti kao šećernu vatu. Naši mrtvi su među nama, često ni ne znaju da su mrtvi i da njihova tijela trunu u zemlji.“ Alina Bronsky rođena je u Jekaterinburgu, industrijskom gradu u podnožju Urala. U Njemačku je preselila s trinaest godina. Njezin prvi roman, Scherbenpark, nominiran je za jednu od najprestižnijih europskih nagrada – Nagradu Ingeborg Bachmann. Drugi roman, „Najljuća jela tatarske kuhinje“, nominiran je za nagradu Deutscher Buchpreis te 2011. za nagradu Literaturpreis des Kulturkreises der deutschen Wirtschaft te preveden na dvadesetak jezika.  

Pretraga

Tečaj €/kn: 7,53450 2022-12-07 07:03:28