- Kako ste došli na ideju za novu knjigu „Eva, mala žena“?
Ne tragam za idejama, one pronalaze mene. Obično je riječ o nečemu što me duže vrijeme okupira pa je tako bilo i u slučaju mojeg novog romana. Željela sam propitati uvjete odrastanja u društvu s obzirom na njegovo rastuće klasno raslojavanje. U fokus sam stavila četrnaestogodišnju djevojčicu koja živi s bolesnom samohranom majkom na rubu neimaštine. Odrastanje u takvim uvjetima postaje tim okrutnije jer potrošačko društvo i okolina neminovno nameće diktate koje većina njezinih vršnjaka slijedi. Socijalna osjetljivost i empatija pojedinca i društva često izostane.
- Kako ste istraživali temu?
Nisam morala puno istraživati. Slično iskustvo odrastanja imam i sama, tako da u romanu ima i ponešto autobiografskog. Međutim, iz niza razgovora koje sam vodila s tinejdžerima tijekom održanih književnih susreta doznala sam za brojne slične slučajeve. Izoliranje, ismijavanje, izrugivanje pa i vršnjačko nasilje nad pojedincima kojima roditelji nemaju jednake materijalne mogućnosti češće je nego što mislimo. Putem medija do nas dopre samo poneki slučaj, poput primjerice slučaja „lidlići“, ali problem je jako raširen i nimalo zanemariv.
- Koji su dijelovi knjige bili najzahtjevniji za pisanje?
Od samog početka znala sam što želim ispričati i kojim stilom ću se služiti. Pustila sam likovima da me vode kroz radnju i to je bilo jako lijepo jer sam im tako dala mogućnost da me iznenade. Ponekad bih se borila da ne prijeđem prebrzo na situaciju koja mi se već bila stvorila u glavi. Emociju djeteta koje ostaje samo i napušteno morala sam ponovo dozvati u sebi. Bilo je zahtjevno, ali i terapeutski.
“Eva, mala žena” novi je roman za tinejdžere kojim Vlasta Golub višestruko opravdava prošlogodišnju nagradu Zvonko za najbolji prozni tekst za djecu i mlade, koji je osvojila romanom “O ljubavi, spletkama i svemu pomalo”. U drugom romanu Vlaste Golub glavna junakinja je također djevojčica, ovaj put borbena 14-godišnjakinja Eva koja, kako je napisao Davor Špišić za Jutarnji list, “u džepovima svoje vojničke jakne nosi magijsku znatiželju jednog Harryja Pottera i neprilagođenost Lisbeth Salander.”
Davor Špišić svoj je nadahnuti prikaz romana završio prijedlogom da se “Eva” ekranizira, a o autorici Vlasti Golub kaže kako “nema namjeru lažirati svojoj dječjoj publici da žive u ružičastom svijetu. Otkriva im istinu o Hrvatskoj drastičnih kastinskih podjela kakve se tešu već u školskim klupama. Dojmljivim spisateljskim darom mudro i otvoreno ih poziva da se bore protiv nepravde. Ohrabruje ih da izrastu u odgovorne ljude koji neće žmiriti na poniženje bližnjih. Vlasta Golub pronicljiva je, topla analitičarka dickensovskog soja. U autorskom naručju čvrsto je prigrlila Evu i sve obespravljene, ne lakirajući njihove živote, nego se boreći da im podari makar kratkotrajne krijesnice nade.”
