3 pitanja o novoj knjizi za Mirelu Španjol Marković

Kako ste došli na ideju za knjigu „Drugi peron, četvrti kolosijek? Knjigu sam počela pisati u vrijeme prve trudnoće, prije nekih 20 godina. Vrijeme je to kad žena počne propitivati svoju sposobnost da bude majka, svoj odnos s majkom, svoje ženske uzore i kad sumnja u svoje majčinske kapacitete. Pisati sam uvijek voljela, to je moj način čišćenja, započela sam ga kao neku vrstu katarze. Za vrijeme tog 2-tjednog mirovanja napisala veći dio romana, nekih 50 stranica. Krenulo je iz tog povoda, a onda sam opisivala i neke druge žene iz mog djetinjstva tih 80-ih u Slavoniji u kojoj sam odrastala. Nakon toga roman sam ostavila i zaboravila. Nisam ga, naime, pisala da bih ga objavila, pisala sam ga iz potrebe da neka svoja razmišljanja i uspomene stavim na papir i otmem zaboravu. Prošle su godine, djeca i posao odnijeli su me na drugu stranu a roman koji je trebao oteti neko vrijeme zaboravu, je ležao doslovce u ladici u rukopisu, zaboravljen. Paradoks života. Pronašla sam ga u ladici nakon 10 godina za vrijeme selidbe i odlučila nastaviti pisati. Postajao je sve manje autobiografski, a sve više prikaz jednog luckastog vremena, rokerskih 80-ih, jedne multietničke države i Slavonije, gotovo zaboravljenih nakon ratnih 90-ih koje su bacile prašinu na to vrijeme mladosti moje generacije. Bavili smo se drugim temama. Kako ste istraživali temu? Roman sam pisala na temelju doživljaja iz moje okoline i vremena u kojem sam živjela. U tom smislu on je autentičan jer likovi romana kompilacija su raznih likova – nekih stvarnih, nekih izmišljenih ili izmaštanih - koji predstavljaju razne karaktere, umjetnika zalutalih u vremenu umiruće zemlje, snažnih i nepokolebljivih žena koje su čuvale tradiciju žrtvujući ljubav, ali i onih koje su žrtvovale obitelj dajući ljubavi prednost. Sve one su istovremeno i snažne i upečatljive, ali do određene mjere gubitnice u potrazi za identitetom. Ono što određuje njihove sudbine su vlakovi. Vlakovi su oni koji su nas povezivali, vozili prema novim iskustvima, određivali naše živote, spajali nas i razdvajali, vlakovi su simbolika tog vremena i tog prostora. Koji su dijelovi knjige bili najzahtjevniji za pisanje?  Najzahtjevnije mi je bilo povezati likove u vremenskom slijedu, ne gubeći logiku, budući da je roman pisan u formi sjećanja. Vremena se isprepliću, pripovjedačica romanu daje u priči i vremenski i prostorni odmah, bježeći iz te traume disfunkcionalne obitelji, disfunkcionalne sredine i konačno društva u cjelini koje već u tom vremenu, iako sve izgleda idilično, pokazuje naznake patologije. Recenzentica romana Aleksandra Mindoljević Drakulić govori o transgeneracijskoj traumi koja je ovdje tematizirana. Kako je ovo moj prvi roman, teško mi je bilo nositi se s mogućim reakcijama moje okoline i obitelji, i zato sam oklijevala s izdavanjem. Ponovo je prošlo 10 godina u kojima sam ga mijenjala, prepravljala, no kad sam dovoljno emotivno ojačala, odlučila sam da se od njega odvojim predavši ga čitateljima Tako sam ga nakon 20 godina od prve napisane rečenica odlučila objaviti. Mislim da sam se konačno, na neki način odvojila od njega. Za mene je on obavio svoju svrhu, sad bih voljela da živi svoj život, nakon što je postao punoljetan ?.   Drugi peron, četvrti kolosijek roman je o neiskazanoj ljubavi, ljubavi koja se nije dogodila, velikoj i romantičnoj ljubavi koja se priželjkivala i onoj stvarnoj, često okrutnoj, koja se stvarno živjela. Od dvorišta bake i djeda u slavonskom selu do katedre američkog sveučilišta dug je put. Što se na tom putu odbacuje, a što se zadržava kao dio identiteta istražuje roman o našim proteklim desetljećima u kojima će se prepoznati svi koji se sjećaju osamdesetih – fakulteta, šminke, glazbe, prizivanja duhova i velikih ljubavi. Mirela Španjoj Marković vodeća je poslovna konzultantica, direktorica i vlasnica tvrtke Ciceron komunikacije. Završila je studij germanistike i fonetike u Zagrebu i kao gost-docent bavila se retorikom na Fakultetu nove filologije u Tübingenu. Autorica je priručnika za javno nastupanje i poslovno prezentiranje „Moć uvjeravanja“. „Drugi peron, četvrti kolosijek“ njezin je prvi roman.