3 pitanja o novoj knjizi za Marka Pogačara

Kako ste došli na ideju za novu knjigu Zemlja Zemlja? Iza svake knjige, vjerujem, mora stajati čvrst, dobar razlog. Prije svega da je se napiše, potom da je se objavi, a na koncu, ali ne najmanje važno, da ona bude pročitana, jer tek tim činom slova na stranici ulaze u sferu književnosti. U mojoj ingerenciji prva su dva, tako da nisam u prvom redu tražio ideju, nego razlog toj knjizi. Kad sam ga našao, kad mi se činilo da znam što ta knjiga ima reći u kontekstu koncepta i ideje literature kakva me zanima i kojim će se strategijama i sredstvima poslužiti, krenuo sam u proces pisanja. Ako je moguće govoriti o ideji, ideja se, kao i kod ostalih mojih nepublicističkih knjiga, svodi na to kako se što je to moguće više približiti ideji književnosti koja me trenutačno zaokuplja.   Kako ste istraživali temu? Teško je moguće govoriti o nekoj jedinstvenoj temi u ovom slučaju, prije možda o nekim dominantnim tematsko-motivskim jezgrama. Tako i nisam istraživao temu u klasičnom smislu. Ova je knjiga uglavnom zaokupljena nekim prilično apstraktnim konceptima, i njihovom praktičnom primjenom na svakodnevnim situacijama. Tema je tu, moglo bi se reći, temeljito i na razne načine istražena od strane svakog od nas. Istraživao sam zapravo sam proces i postupak pisanja, ideju literature.   Koji su dijelovi knjige bili najzahtjevniji za pisanje? U stihu gotovo da ne smije biti „praznog hoda“, odnosno, on se realizira na bitno različit način nego u prozi. Svaki je dio bio istovremeno zahtjevan i posve lak. Poezija se piše iz nužde i užitka, bio potonji svijetao ili taman. Kada se naiđe na čvor, kad tekst pruža najveći otpor, užitak raspetljavanja ili presijecanja tog čvora je najveći, bez obzira na intenzitet njegove ne-boje. Taj je proces libidalan, u njemu ima erosa i tanatosa. U pitanju je pjesnički evrokrem. Zemlja Zemlja peta je zbirka poezije Marka Pogačara, jednog od najutjecajnijih pjesnika mlađe generacije, čije su pjesme prevedene na tridesetak jezika. Kako kaže Ivica Prtenjača za novu Pogačarovu zbirku - prostor je to velikog pjesničkog umijeća jer se s paradoksima prolaznosti, ljudske društvenosti i apokalipse, koja se neprestano događa, pokušava razračunati bez ostatka, hrabro, pogubno i samotnički. Pogačar se u svojim pjesmama bavi velikim pjesničkim temama koje provlači kroz svakodnevno iskustvo i smješta u okvire svakodnevnice. U njegovim stihovima pojavljuju se poznati urbani detalj, okusi hrane i zvukovi velegrada, uz istodobnu svijest o čovjekovoj odgovornosti u malim životnim dramama ispod velike kape nebeske te uz podsjećanje na percepciju vremena koje prolazi. Kada je osvojio nagradu za poeziju „Na vrh jezika“ u prvoj godini natječaja objavljena mu je zbirka poezije „Pijavice nad Santa Cruzom“ i imenovan je jednim od članova žirija, što je ostao do danas. Uređivao je Zarez, a danas je član redakcije Quoruma i suuređuje portal Proletter. Od prošle godine, Marko Pogačar predsjednik je i odbora koji dodjeljuje uglednu pjesničku nagradu Goran. Nakladnik zbirke poezije „Zemlja Zemlja“ Marka Pogačara je Fraktura.   Marko Pogačar: Sakupljač nedjelja Beskrajnu nedjelju nosio sam na srcu, kao skrivenu manu. sa svakim otkucajem vrijeme je dozrijevalo u pjesmu: jesen se kutrila u svakom uglu, gurala ruke u džepove, kestene u tuljce od starog tiska. pobjeđivala je prevara lišća. kesteni, još uvijek vrući, srljali su ususret gladnom grlu, novine iščekivale silu jaču od vjetra, jaču od vatre. čekale su tu ruku što će ih podići, kao da se sva čežnja svijeta skupila u samo tri od svih silnih uz stare novine vezanih stvari: novine zgužvati i nagurati u cipele dok noge nema, novine presaviti u kape i poslati ih nepoznatome ličiocu. jednu od kapa, moguće najveću, prenamijeniti potom u brod što će ga neko nestvarno dijete niz potok pustiti u zemlju gdje bog nije beskrajan nego nijem. i nema ničega. nema ničega osim nedjelja.